Upoznajte Andreu Anić Dokmanović – novu Budi Dobro autoricu

Jedan od najznačajnijih svjetskih kantautora Damien Rice ovo proljeće u Zagrebu
28 studenoga, 2022
odbačenost
Odbaci da prihvatiš
30 studenoga, 2022

 

Andrea Anić Dokmanović za sebe kaže da je kreativka u svijetu biljaka koja koristi ljekovito bilje na razne načine. Živi u prirodi okružena ljekovitim biljkama koje joj stalno pomažu, bilo kroz preparate koje od njih izrađuje ili samo šetnjom kroz šumu. Sretna jer živi u tom prirodnom luksuzu, želi svoje oduševljenje i svoju prirodu prenijeti drugima kroz razne predmete i prirodne proizvode koje stvara.

Priroda ju je uzela za svog šegrta te zajedno od njezinih blagodati stvaraju prirodne proizvode. Ljekovito bilje koristi za čajeve, tinkture, macerate, kreme, balzame, sapune koje izrađuje hladnim postupkom, eko print i prirodno bojadisanje na prirodnim tkaninama. Od tih tkanina potom izrađuje svoje tekstilne (Lj)eko proizvode: torbe, haljine, pregače, tunike, biljne postere…Surađuje i s drugim kreativcima te na taj način prenosi svoju prirodu svima kojima je baš potrebna, kroz predmete koji uvijek podsjećaju na to da odemo u šetnju prirodom i napunimo se njezinom snagom.

Osim navedenog Andrea je i vječni optimist, ima svoj svijet u kojem živi, oblak s kojega ne silazi pa se često zapravo i iznenadi kakva je realnost oko nje. No, to ju samo ponekad zasmeta i brzo se popne natrag na svoj oblak. Obožava mačke, a kada bi mogla izmisliti savršeni posao to bi bilo maženje mački u prirodi po cijele dane. Njeno omiljeno mjesto je jedno maleno jezero gdje se osjeća nevjerojatno spokojno i gdje joj se sva pitanja lijepo u glavi slože.

Nije li sve ovo i više nego dovoljno da jednoglasno zaključimo da je Andrea prava Budi Dobro žena. Upravo stoga smo sretni što ćete od sada moći uživati u njenim tekstovima i znanju koje će rado dijeliti s nama. Upoznajte Andreu Anić Dokmanović.

U travnju 2020. Rijeku si zamijenila za divljinu Gorskog kotara. Što je bio motiv za preseljenje?

Motiv je bio zdrav razum u vrijeme lockdowna kada smo suprug i ja shvatili da sjedimo na betonu kojeg nekome plaćamo da bismo bili zaključani, a u Gorskome kotaru imamo kuću i dvorište gdje možemo što god poželimo. Taman smo prije tog nemilog događaja tek počeli sređivati stambeno pitanje, a iz nekog razloga nam se ideja o kupnji stana u Rijeci nije sviđala, nekako to nije bilo za nas. Život u Rijeci nam je bio predivan, ništa nam nije falilo osim više prirode pa smo skoro svakoga vikenda i odlazili u Gorski kotar brati gljive, bilje, šetati… Shvatili smo da životom u Rijeci ne možemo ostvariti želje o kojima smo maštali i preselili se. I to u jednom trenu, prvo smo dogovarali što ćemo kuhati za ručak, a iduće o čemu smo pričali je koliko stvari možemo preseliti u prvoj turi. Nismo puno razmišljali, djelovali smo u trenutku, iako tada nismo imali sređen dio kuće za život, preselili smo se u jednu sobicu puni nade u novo sutra. I tako smo godinu i pol živjeli u toj sobici dok smo istovremeno sređivali potkrovlje, putovali svaki dan u Rijeku na posao i s posla i radili na kući. Prošle godine, točno na moj rođendan, smo spavali prvu noć u novoj spavaćoj sobi. Sada kada se sjetim tog perioda, moram priznati da se pola toga ne sjećam, što od uzbuđenja, adrenalina, što od stresa oko svega.

Kako se osjećaš sada kada si svakodnevno uronjena u duboku prirodu?

Osjećam se da sam konačno doma. Od malena sam živjela svako malo na drugoj lokaciji, kako se kaže život u putnoj torbi i svugdje mi je bilo lijepo. No, falilo je, falio je onaj moment osjećaja da sam zaista kod kuće. Pri tome ne mislim na mjesto stanovanja, konačno sam kod kuće unutar sebe, a to je za mene najbitnije. Kada odem u šetnju u svoje livade, a za mnom kaskaju moje mačke, kada skačem po livadama i berem bilje, kada hodam šumom…tada sam najviše slobodna, tada je moja duša mirna, tada sam kod kuće unutar sebe.

Iako već odavno imaš svoj poznati brend Andrea Anić Profound Apparel za autentične i odvažne djevojke, priroda je iz tebe izvukla i jedan sasvim drugačiji pristup modi pa je nastao (Lj)eko. Upoznaj naše čitatelje s misijom i vizijom koju nosi (Lj)eko.

Imam sreću da sam ustrajala u poduzetničkom pozivu iako sam mnogo puta željela odustati, tako da je moj posao zapravo dio mene. Andrea Anić Profound Apparel je nastala u mom najbuntovnijem razdoblju i odmah privukla određeni tip publike; odvažne i moćne žene, klijentice koje sam mogla samo sanjati. I to je super krenulo i još uvijek traje, uz određene promjene došla sam do točke gdje sam zadovoljna s poslom i stanjem brenda te za sada nemam za njega većih ambicija.

I tu se desilo preseljenje, priroda, cijela ta situacija s pandemijom mi je otvorila oči, doslovno sam vidjela nove prilike gdje se mogu ostvariti i postati još boljom osobom. Sjećam se, bio je to drugi ili treći dan preseljenja, instinktivno i spontano sam uzela dvije tkanine i potopila ih u lonac s ciklom i koprivom. Tu se rodio moj rad s prirodom, tog trenutka me priroda odabrala za svog šegrta. Odmalena sam s roditeljima brala ljekovito bilje, to je kod nas u obitelji normalno, mama mi je slala čajeve i pripravke kada sam išla na faks i tada su me biljke mnogo puta spasile. I onda se preselim u biljni luksuz, u čistu prirodu, a oko mene sve biljke koje su mi potrebne! Nikako to nije slučajnost, shvatila sam to kao poziv da još više istražujem svijet ljekovitog bilja i kako ga što više uvesti u život.

(Lj)eko je nastao jednog dana kada sam, pijući čaj, promatrala tu boju iz biljaka kako ulazi u tkaninu i razmišljala kako je to divno da je priroda toliko snažna i kako je posve logično da mi prirodna bića trebamo što više prirode nositi na sebi. Istraživanjem sam otkrila da su ljudi koji su nekada bojali tkanine biljkama zaista i vjerovali da ih energija biljke koja je u tkanini štiti i da im nosi sreću. Pa to je tako normalno! To je bio moj Eureka moment gdje sam poželjela da svaki (Lj)eko predmet koji nosi u sebi tu snagu prirode upravo to bude i osobi koja ga nosi: sreća i zaštita i podsjetnik na prirodu. Ispočetka to nisam htjela niti dijeliti na mrežama, no mnogo novih odluka sam donijela preseljenjem, između kojih je i odluka da ću što više izlaziti iz svoje zone ugode, tako da sam pokrenula Instagram profil i počela pisati kako koristim ljekovito bilje u nadi da ću još nekoga inspirirati da potraži utjehu i zdravlje u prirodi. I evo danas, nekako prirodno sam izgleda pokrenula još jedan brend što mi nije bilo ni na kraj pameti, ali tko sam ja da kažem ne, kada priroda govori da 🙂

Tko te upoznao s čudesnim svijetom biljaka?

U mojoj obitelji je posve normalno piti čajeve od biljaka koje smo sami brali, izrađivati razne pripravke i kada smo bolesni prvo potražiti pomoć iz prirode. Kada sam bila mlađa, to toliko nisam ni doživljavala, ali svaki odlazak u berbu bilja s roditeljima bi me toliko obnovio da to tada nisam niti shvaćala. Stolisnik mi je postao najbolji prijatelj od moje prve menstruacije, toliko me puta spasio da mu ne mogu dovoljno zahvaliti. Moje bake i djedovi, roditelji, obiteljski prijatelji su uvijek donosili i koristili čajeve i razne prirodne pripravke. Kažu da je biljka koja ti treba uvijek blizu tebe, a ja sada doslovno živim u kraljevstvu stolisnika, koprive, gaveza, gospine trave i ozbiljno sam tu rečenicu shvatila. Zaista mi i trebaju sve te divne biljke, jer mi pomažu ne samo fizički, već i duhovno.

Koje tehnike i materijale koristiš?

Koristim tehnike koje sam nekako sama spontano razvila, a tek nakon mnogo eksperimentiranja sam kupila knjige i uvidjela da već radim neke opisane tehnike i procese i usput otkrila nove! Koristim isključivo prirodne materijale, najčešće starinski pamuk i lan koji pronađem iz starih škrinja. Ona “stara” posteljina koja je skrivena u nekom kutku ormara i čeka nešto, e to su moje sirovine, te koje bi trebale biti bačene završe kod mene i onda iz njih stvaram nešto novo. Također koristim i Pinatex, to je ekološka verzija umjetne kože, a dobiva se od lista ananasa i predivan je. Njega kombiniram sa starinskim pamukom i izrađujem predivne (Lj)eko torbe odnosno ruksake.

Čvrsto sam odlučila da ću raditi s biljkama iz svog okruženja prije nego probam neke egzotične koje kod mene ne rastu, poput indiga s kojim baš imam želju raditi, a tu ću želju uskoro i ostvariti. Tako da su moji radni prijatelji, a ujedno i resursi, najčešće hrast, zlatnica, javor, kupina, nar, gospina trava, menta, kopriva, stolisnik…

Što ti je najzabavnije kod ove igre s biljkama i bojadisanjem?

Najzabavniji su rezultati jer su uvijek nepredvidivi. Svaka biljka, svaki list, ima svoj jedinstveni otisak, a boja ovisi o staništu biljke, o vodi, o tkanini, o puno čimbenika koji zapravo određuju rezultat. To je baš čarolija prirode, uvijek me iznenadi i to je predivno, osjećam se kao dijete koje će konačno dobiti nešto što dugo želi. Priroda njeguje moje unutarnje dijete više nego što sam to uopće mogla i zamisliti. Naučila me da prihvaćam stvari onakvima kakve jesu, da se ne opterećujem očekivanjima, stalno me podsjeća na onu djetinju bezbrižnost i stalno me vodi novim uzbudljivim putevima. Sviđa mi se što postajem osoba koja je bolja prema sebi, a tako i prema drugima.

Osim odjeće i modnih dodataka, u tvom čarobnom loncu se kuhaju i najfiniji prirodni sapuni. Opiši nam osjećaj od prvog trena kad pomiješaš sastojke do finalnog proizvoda.

Ajme! Koji je to osjećaj uzbuđenja za mene! Dakle, izradi sapuna sam pristupila zaista jako štreberski. U srednjoj školi sam maštala da ću raditi u nekom labosu i dan danas bih to vjerojatno radila da je te godine za upis bio farmaceutski smjer, no nije pa sam završila u tekstilu. Možete li zamisliti da nakon toliko godina nađem hobi koji mi je baš sjeo, s kojim sam baš ono doma. Izrada sapuna hladnim postupkom nije baš zezancija. Radi se s natrijevim hidroksidom koji je poprilično opasan. Tu dolazimo do trenutka adrenalina i uzbuđenja, jer je potrebno ispoštovati sve sigurnosne uvjete i tu mi je uvijek prisutno lupanje srca. Tako da taj opasni dio radim s ogromnim oprezom i fokusom. Nakon toga ide osjećaj olakšanja i znatiželje pa onda opet uzbuđenje jer treba dobiti trag nakon što se lužina pomiješa s uljima.

No, kreativna moja crta nekada mi uopće ne da da napravim sapun kakav sam zamislila pa često u samom procesu odlučim koje dodatke staviti i onda opet samu sebe iznenadim. Obožavam izrađivati sapune, obožavam ih i rezati pa tako režem svaki jedan po jedan, još nisam nabavila rezač koji može izrezati cijeli kalup, a to mi nije u interesu, jer radim male količine i volim da se vidi da je svaki sapun dotaknut rukama. Uvijek sam bila odlična u svim laboratorijskim vježbama na faksu i uvijek mi je nekako bilo žao što nisam išla tim smjerom, no eto, život me iznenadio pa sam si doma napravila mini laboratorijski kutak gdje izrađujem sapune, prirodnu kozmetiku i razne biljne pripravke.

Što bi voljela prenijeti čitateljima Budi Dobro kroz svoje tekstove koje ćeš pisati?

Dragi čitatelji i čitateljice, želim da kroz moje tekstove osjetite zov prirode, želim vas inspirirati da što više prirode uvedete u svoj život, da možda i vi otkrijete neki novi put kojim se nećete bojati krenuti. Sve što ću vam pisati će biti iz mog iskustva, a svaki tekst ću se potruditi pisati u najboljem mogućem raspoloženju kako bih vam uvijek donijela svježu i pozitivnu energiju. Želim da od mene nešto i naučite, da širite znanje dalje i da vam svaki moj tekst uljepša dan pa da ga onda tako sretni nekome i vi uljepšate stvarajući jedan lijepi krug čiste pozitive.

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Za mene biti dobro znači uvijek naći nešto pozitivno u najgorim situacijama, ne lagati sebi, biti iskren sa sobom i takav se zavoljeti. Divno je živjeti kad je sve u redu, kada sunce sja, kada se smijemo puno, kada imamo slobodan dan, kada smo s najdražima…No, kada dođu oni najgori dani i život odluči stvari umjesto nas, e tada pokazujemo svoju snagu i tada posebno trebamo biti dobro. U tim situacijama zadržati zdrav razum, naći svjetlost, to za mene znači biti dobro.

 

 

Indira Juratek

Foto: Andrea Anić Dokmanović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.