Sjeme dobra: Kasni li priroda?

Živjeti u skladu sa svojom biologijom…

Ove godine kao da sve kasni, komentiram s prijateljima i susjedima. Voćke kasno listaju, a vanjska sadnja i presadnja tek treba uzeti maha. Iako je zelenilo napokon počelo prevladavati, ove godine kažemo kako proljeće kasni. No, može li priroda kasniti?

S druge strane, čini mi se kao da je sve na vrijeme. Voćke i cvjetno drveće koje se požurilo s razvojem „opržio“ je snijeg i mraz te me podsjećaju na djecu koju nauče čitati prije odgovarajućeg vremena, a onda školu doživljavaju kao dosadnu i bez izazova. Zato sam nakon malo razmišljanja zaključila da je sve na vrijeme, da sam dobila lekciju iz strpljivosti i da živimo i radimo u skladu s biologijom, prilagođavajući se okolnostima koje nastaju. Često se kolokvijalno kaže da „jači tlači“, no snaga i veličina nisu evolucijske prednosti, nego prilagodljivost. Stoga susprežem nestrpljivi pogled na svoje polugole gredice i dijelove travnjaka koji još nisu zasađeni i okrećem se svojoj bilježnici iz koje vidim da je upravo u sljedećih tjedana, kad vrijeme dopusti, savršeno vrijeme za sadnju velike većine mojih sjemenki. U isto vrijeme, divim se sadnicama koje sam posadila prošle godine, a koje su se lijepo počele razvijati. Nije sve preživjelo zimu, ali veliki broj biljaka jest, npr. lavanda, smilje i ružmarin od čvrstih trajnica. Posebno me veseli izlazak starinskih ljubičastih irisa koje mi je susjeda poklonila, kao i jedine penjačice koju sam zasadila, prekrasnog bijelog clematisa „Duchess of Edinburgh“. Clematisi su penjačice koje od sveg srca preporučam da ukomponirate u svoje vrtove i balkone, jer su se pokazali kao otporne biljke, a nevjerojatno su lijepe i unose neku bajkovitu notu u vrt. Svakako ih planiram nabaviti još, čim stvorim uvjete za penjanje njihovih izdanaka u određenim dijelovima vrta. Ugodno iznenađenje su novi izdanci plavih anemona i ružičastih ranunculusa koje sam prošle godine kupila iz jednog domaćeg OPG-a, a zasađeni su podno japanskih trešnji.

Još jedna stvar koju testiram ove godine su tzv. besplatni pokloni iz prirode i okolnih vrtova. Naime, namjerno sam pustila da se po dvorištu samozasade sjemenke biljaka iz okolice, čak i neke koje smatramo korovima. Iako ih planiram prorijediti kako bih napravila mjesta za svoje sjemenke, htjela bih dio ostaviti kako bi vrt bio što prirodniji i raznovrsniji. Ako te biljke uspijevaju u mom susjedstvu, očito im je jako dobro i imaju ulogu u našem malom ekosustavu. Namjerno ću izostaviti što planiram saditi ovaj vikend i tjedan koji slijedi. Htjela bih, kako se kaže, „ispeći pa reći“. Svakako vas potičem da i sami krenete u vanjsku sadnju, jer čini se da s dolaskom svibnja neće više biti mrazova. I sadite ono što volite jesti i gledati, a da ima razumnu šansu za uspjeh u našem podneblju i mikroklimi na vašim vrtovima i balkonima.

Što se tiče mog „unutarnjeg uzgoja“ bebe, za sad sve ide po planu. S veseljem sam prigrlila sve okuse koji mi više ne smetaju, uživam u kuhanju i zdravoj prehrani, bez da pretjerujem u količinama ili da si nešto branim. Također sam počela s redovitim vježbama i koliko god nekad nemam volje, kretanje i umjerena vježba mi jedino pomažu s bolovima u leđima i pritiskom na kukove koji sam počela osjećati. Mažem se s kremama i uživam u ženstvenim širim haljinama, čak se i češće šminkam, što sve utječe pozitivno na moje mentalno zdravlje s obzirom na fizičke promjene. Smatram da je svaka dobra briga za mene dobra i za bebu, što ne samo da je potvrdila i znanost, nego i narodna mudrost koju mi je baka rekla: „Sretna mama – sretna beba“!

Moj „momzilla“ trenutak je prošao nakon što sam istražila sve što bebi treba i zaključila da je većina toga toliko nepotrebna, da ne mogu vjerovati da neki proizvodi uopće postoje. Posebno u moderno doba kad je svaki proizvod dostupan na par „klikova“ ili u radijusu od par kilometara, sažela sam popis na nekoliko esencijalnih kupnji i najnužnije potrepštine za hranu i higijenu, što mi je donijelo unutarnji mir. Ono što mi sad pričinja zadovoljstvo je upoznavanje s dječjim razvojem te s fizičkim i psihičkim promjenama na ženskom tijelu nakon poroda. O svemu tome razgovaram s partnerom i iznova sam fascinirana i zahvalna njegovom perspektivom i podrškom. Osjećam da je više od stvari za bebu sad bitna naša sinkronizacija oko odgoja i suživota s djetetom, u kojem naš odnos neće patiti nego se dodatno osnažiti. Kao i s biljkama, korijeni su najbitniji…neka vam priroda oko nas i u nama bude inspiracija u toplim, svibanjskim danima koji dolaze!

Eva Luna

– Okolištarka po struci, potajno želi biti Superwoman za rješavanje svjetskih problema. Pokušava krenuti od sebe. Ovisnica o knjigama i čaroliji, zaljubljena u mudrost Prirode i Svemira.

Foto: Pexels, Unsplash