Sjeme dobra: Miris ljeta

Živjeti u skladu sa svojom biologijom…

Napokon osjetim miris ljeta u zraku, miris pokošene suhe trave, Sunca i kreme za sunčanje koju svi vadimo iz hibernacije.

Moje trudno tijelo pumpa više krvi i po prvi put nakon prohladnog proljeća prožima me neizdrživa vrućina, a kalendarsko ljeto još nije ni krenulo. Po katalozima sve zornije pratim ponudu suncobrana i dječjih bazenčića za buduća namakanja i hlađenja. Vidim da bi mogli biti trajna ljetna instalacija na terasi, jer što sam starija sve teže podnosim gradske ljetne vrućine kojima sam se toliko veselila kad sam bila dijete. Možda to ima i veze s činjenicom da ljetni mjeseci za mene više ne znače praznike, već najzaposlenije mjesece u godini. U svakom slučaju, ljeto je sad na trećem mjestu “top ljestvice najdražih godišnjih doba”. Ujedno, s lipnjom sam ušla u šesti mjesec trudnoće. Iako još vidim svoja stopala, nekih dana imam osjećaj da ću se raspuknuti kao zrela lubenica i češće sam tromija i pospanija. Opet intenzivno sanjam o moru, plivanju, osami na plaži ispod mirisnog bora. Nadam se da će se ti snovi što češće ostvariti ovog ljeta, kroz koji “ukradeni” vikend na našoj obali, tjedan ili dva godišnjeg odmora na plaži…

Vrt napokon doživljava jači i bujniji rast. Najveće iznenađenje su izrasli grmići krumpira, koja sam bez velike nade posadila u zemlju nakon što su proklijali u špajzi, jer sam vidjela da tako radi Jamie Oliver na svojoj vrtlarsko-kulinarskoj emisiji. Vjerujem da čitatelji ove kolumne kao i ja uživaju u takvim emisijama, a još više kad uspješno primijene neki dobar savjet u svom vrtu.

No moram podijeliti i nekoliko grešaka koje sam napravila u vrtu. Prva greška s kojom se još uvijek mučim, su ostaci ukrasnih bundevica koje sam ostavila da trunu u jednom dijelu četvrte povišene gredice. Naime, iako su se raspale, sjemenke su se zasijale toliko uspješno da već treći put nemilice plijevim biljčice ne bih li ih se riješila – stotine i stotine sjemenki se uspješno zasijalo bez moje želje ili pomoći, odnosno samo radi neznanja.

Druga greška je nekontrolirano širenje mente u polovici prve povišene gredice. Toliko joj je dobro da se želi proširiti i na ostatak gredice, stoga ću se morati baciti u ozbiljno pravljenje sirupa da je bar malo suzbijem. Iako moram priznati da jako lijepo izgleda, stvarno je pretjerala – sad potpuno razumijem zašto se preporučuje saditi mentu u posude koje ograničavaju njihove osvajačke nagone.

Što se lipanjske sadnje tiče, moram sjesti i odlučiti što još posaditi u gredice, a što bih od sjemenki mogla posaditi u posude. U sljedećoj kolumni ću svakako napisati za koje vrste sam se odlučila, a nadam se da ćete se i vi, dragi čitatelji, odlučiti za lipanjsku sadnju kojeg cvijeta ili začinskog bilja. I bar jedan “ukradeni” vikend na Jadranskom moru.

Eva Luna

– Okolištarka po struci, potajno želi biti Superwoman za rješavanje svjetskih problema. Pokušava krenuti od sebe. Ovisnica o knjigama i čaroliji, zaljubljena u mudrost Prirode i Svemira.

Foto: Pexels