Što dijete ne treba od roditelja

Biti dobar roditelj vrlo je zahtjevno, jer u svakodnevnim stresnim situacijama pritisak zbog mnogobrojnih obaveza dovodi do nepromišljenog ponašanja koje, isprepleteno s umorom i nervozom, rezultira pogreškama i osjećajem krivnje.

Iako ne postoji osoba koja ne griješi, velika je razlika kada roditelj pogriješi i krene dalje kao da se ništa nije dogodilo ili kada pogriješi, osvijesti pogrešku te je prizna sebi i djetetu. Savršeni je roditelj iluzoran cilj, no biti dobar roditelj itekako je moguće.

To su oni roditelji koji uviđaju pogreške u svom ponašanju, odbacuju stara uvjerenja koje im ne služe, educiraju se o djetetovom rastu i razvoju kako bi prilagodili svoja očekivanja djetetovom uzrastu te se trude stvarati kvalitetan odnos ispunjen razumijevanjem, poštovanjem i ljubavlju.

U prošlom tekstu sam pisala o tome što dijete treba od roditelja, a ovoga puta bih se osvrnula na situacije i ponašanja koja narušavaju djetetovo samopouzdanje, samopoštovanje, pozitivnu sliku o sebi, a usporedno s time i sam odnos s djetetom.

Svjesno roditeljstvo: Što dijete ne treba od roditelja?

Okrivljavanje djeteta za vlastite okidače – Djeca nisu odgovorna za to kako se roditelj osjeća. Isključivo roditelj može biti odgovoran za svoju reakciju na djetetovo ponašanje, koliko god to bilo teško prihvatiti. Kada djetetovo ponašanje promatramo kroz prizmu „lošeg“ to je najčešće refleksija osjećaja našega unutarnjeg djeteta koje je radilo ono što naše dijete radi, a rečeno mu je da je takva radnja neprihvatljiva i loša.

Osjećaj da je dužno – Dijete nije došlo na svijet da ispunjava roditeljska očekivanja niti da zadovoljava njegove želje i potrebe. Roditelj ima obavezu pružiti ljubav, podršku i vodstvo djetetu kako bi ono izraslo u sretnu, zadovoljnu osobu čija se autentičnost poštuje. Dijete treba imati potpunu slobodu pri izražavanju svog mišljenja i podršku prilikom izbora svoga životnog puta. Iako taj put možda i nije u skladu s roditeljevim željama, dobar je roditelj svjestan da je njegovo dijete jedinstvena osoba s vlastitim željama, ciljevima i mogućnostima. Validiranje djetetove osobnosti i prihvaćanje njegovih izbora stvara odnos temeljen na međusobnom poštovanju.

Vikanje – Roditelji ne vole kad njihova djeca viču, govore im da je vikanje neprihvatljivo ponašanje, no kada izgube kontrolu nad svojim ponašanjem, viknu na svoju djecu i tako ruše značaj svojih riječi. Na taj način pokazuju djetetu da je vikanje dozvoljeno samo starijima od njih, čime se dijete stavlja u neravnopravan položaj. Osim toga, indirektno im se pokazuje da je vikanje prihvatljiv način komunikacije, što je vrlo zbunjujuće za dijete.

Kritiziranje – Kritika negativno utječe na djetetovo samopoštovanje, stvara napetost u odnosu, potencira nezadovoljstvo i dovodi do gubitka motivacije. Ona ne potiče bolje ponašanje, ne motivira te dugoročno šteti razvoju pozitivne slike koju bi dijete moglo steći o sebi da nije bilo izloženo kritikama. Dobar roditelj promišlja o izgovorenim rečenicama i može pojmiti kako bi se on osjećao dok sluša kritiziranje od njemu najbitnijih osoba u životu.

Davanje neiskrenih obećanja – Djeca žele roditelja koji misli ono što kaže, kojemu mogu vjerovati, u kojega se mogu pouzdati i na kojega se mogu osloniti. Ispunjavanje obećanja samo je korak u izgradnji međusobnoga povjerenja i poštovanja.

Osuđivanje – Strategije korištenja krivnje, srama ili straha kako bi se utjecalo na promjenu ponašanja čine upravo suprotno od željenoga rezultata jer se na taj način djetetu poručuje je da ono kao osoba problem, a ne njegovo ponašanje.

Prazne prijetnje – Prazne prijetnje dovode do nepovjerenja djeteta u roditelja jer je djetetu dan izravno pružen primjer da roditeljeve riječi nemaju težinu. Osim toga, prazne prijetnje stvaraju osjećaj nesigurnosti i zbunjenosti kod djeteta.

Skrivanje vlastitih emocija – Djeca osjećaju kada roditelje nešto muči. Dok su djeca mala, najčešće smatraju da su oni uzrok roditeljeva lošeg raspoloženja i na njihova leđa pada težak teret krivnje. Ako roditelj pred djecom nije iskren o svojim emocijama, djetetu šalje poruku da određeni osjećaji nisu prihvatljivi, da ih se treba sramiti ili da ih treba skrivati, a dijete preuzima taj obrazac ponašanja.

Nametanje rješenja – Djeci je ponekad potrebno da ih se samo sasluša, no kada roditelji uvide da je djetetu teško, najčešće krenu nuditi rješenja određenih situacija ili problema koje je dijete podijelio s njima. Savjet u trenutku kada nije tražen zna biti izuzetno frustrirajuć.

Etiketiranje – Etikete koje “nalijepimo” djetetu mogu mu nametnuti pomisao da su one točne i ispravne te se dijete počne poistovjećivati s njima. Dijete počinje doživljavati sebe na taj način, iako ono u svojoj biti nije bilo takvo.

Kontrolu – Pretjerana roditeljska kontrola poručuje djetetu da ono nije sposobno samo donositi svoje odluke u svim aspektima njegova života, što dovodi do problema u razvoju socijalnih vještina i samostalnosti. Također nepovoljno utječe na djetetovu mogućnost samokontrole u kasnijoj dobi.

Nametanje vlastitih želja i snova – Živjeti svoje snove kroz dijete koje se tek traži i u toj potrazi otkriva svoje talente i mogućnosti iznimno je ograničavajuće za dijete. Dobar roditelj podržava svoje dijete i vodi ga kroz život, a da pritom ne očekuje od djeteta da ispunjava ciljeve i ostvaruje velike snove koje on sam nije uspio postići.

Uspoređivanje s drugima – Osim što dovodi do osjećaja manje vrijednosti, neprestano uspoređivanje navodi dijete da ne osluškuje svoje želje i potrebe. Dobri roditelji ne uspoređuju svoje dijete s drugima, već se ponose njegovom jedinstvenošću, s njime slave njegove uspjehe i pružaju rame za plakanje kad doživi neuspjeh, neovisno o uspjesima i neuspjesima druge djece u okolini.

Emocionalnu manipulaciju – Manipulacija osjećajima u svrhu utjecanja na djetetovo ponašanje izrazito je štetna. Ona ima duboke posljedice na mentalno zdravlje, a uzrokuje emocionalnu bol, tjeskobu, anksioznost i ogroman osjećaj tereta koji dijete mora preuzeti na sebe iako za to nije spremno, a niti bi to ikada trebalo biti.

Svi navedena ponašanja negativno utječu na atmosferu u domu i kvalitetu odnosa u obitelji. Iako se prošlost ne može mijenjati, svakoga dana stvara se nova prilika da budete najbolja verzija sebe.

„Zamisao o savršenom roditeljstvu posve je besmislena. Najbolji roditelji koje dijete može imati jesu oni koji ispravljaju svoje pogreške kada ih uoče.“ Jesper Juul

Više o temama roditeljstva možete pročitati u našoj rubrici SVJESNO RODITELJSTVO. 

Petra Matulić Žeravica

– Majka dvoje djece odgajane u duhu povezujućeg roditeljstva, kreatorica “Moje kutijice moći” za osnaživanje djece, ljubiteljica educiranja u području  osobnog razvoja, roditeljstva i dječjeg razvoja, IG @osnazivanje.djece

Foto: Pexels