Važne lekcije koje me naučila anksioznost

Dugo ti već nisam pisala o anksioznosti, dijelom i zato što se nas dvije dugo nismo pošteno družile. Odmak od tih intenzivnih kontakata s njom pružio mi je dovoljno prostora da sjednem sama sa sobom i u miru napravim malu rekapitulaciju važnih lekcija koje sam kroz ove godine naučila.

Možda se sada pitaš zašto bi mi trebala vjerovati. Tko sam ja i zašto ti o ovome pišem? Anksioznost je u moj život ušla negdje 2017. ili se bar tada odlučila predstaviti. Otada smo imale bolje i gore periode, ali odlučila je ostati uz mene bez obzira na sve. Moja je prva strategija bila ignorirati je i čekati da shvati da mogu i bez nje. Nije se dala. Vremenom sam ja bila ta koja je shvatila da je ona tu s razlogom i da što prije otkrijem taj razlog (ili razloge), to će ona prije biti zadovoljna i primiriti se.

Uslijedile su godine rada na sebi uz pomoć različitih sredstava – knjiga, tečajeva, coachinga, psihoterapije. I svako je od njih dalo svoj doprinos u procesu. Ali znaš tko je dao najveći doprinos? Ja. Ona koja se svaki dan pojavljivala, sebi i nekoj budućoj sebi, koja je izvukla sve one ružne stvari koje je godinama ignorirala, proučila ih i dala im mjesto u svom životu. Danas mogu reći da sebe više ne opisujem anksioznom osobom kao što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Postoje situacije u kojima budem izraženije nervozna, bojim se, nije mi ugodno, ali sve je to na nekoj uobičajenoj razini. No, dosta o meni. Želim samo da ovo znaš: ako si trenutno negdje u početku druženja s anksioznosti, koliko god teško sada bilo, bolji dani dolaze. Vjeruj mi.

Anksioznost: Ovo su lekcije koje bih izdvojila

Nisi sama. Osjećat ćeš se ponekada kao da te usamljenost preplavljuje. Lažem, vjerojatno ćeš se često tako osjećati. Mislit ćeš da si čudna, da nešto s tobom nije u redu, da drugi vode normalne živote dok se u tvojoj glavi vode svakodnevne bitke. Nije tako. Mnogi se ljudi oko mene i oko tebe nose sa sličnim problemima, samo se rijetko priča o tome. Obratiš li pažnju, sigurna sam da ćeš prepoznati sebe u ponekom strancu koji možda postane i prijatelj.

Ranjivost nije jednako slabost. Znam da je pomisao na to da s nekim podijeliš što ti se događa zastrašujuća. Bila sam tamo. Znaš li što je još strašnije? Prolaziti kroz sve to potpuno sama. Zatomiti osjećaje i praviti se da si i dalje dobro, dok se unutra cijeli tvoj svijet raspada. Kada se nekome otvoriš, daješ i toj osobi prostora za otvaranje, što dovodi do prekrasnog trenutka stvaranja bliskosti. Makar i samo nakratko. Ohrabrujem te zato da se ipak odvažiš i podijeliš to kako se osjećaš s nekime. Možda će ti u početku biti lakše to napraviti s nekim koga ne poznaješ dobro i to je u redu. Što god tebi odgovara, u redu je.

Neke ćeš stvari iako ih radiš sto i prvi, osjećati kao da radiš prvi put. Prelazak preko mosta kojeg te sada mrvu strah. Neslaganje s nadređenim. Odlazak u trgovinu na drugom kraju grada. Vožnja auta kad su ti jedini suputnik tvoje misli. Fizička aktivnost. Odlazak na masažu i opuštanje. Čekanje reda u trgovini. Iako si sve te stvari prije radila bez razmišljanja, nakon pojave anksioznosti uz njih se može javiti pojačana doza nervoze, nelagode i straha. To je normalno. Ti si normalna. Daj si vremena, izlaži se, ali u svom ritmu. Ne moraš slijediti tuđi.

Možeš više nego što misliš. Tvoja ti anksioznost ponekad laže jer te tako pokušava zaštititi. Možeš slobodno izraziti neslaganje s nečijim mišljenjem, možeš se čak i (asertivno) raspravljati. Možeš sama sjesti u avion i ostvariti si želju za dalekim putovanjem. Možeš zatražiti i dobiti povišicu. Možeš postaviti čvrste granice s osobama koje uzimaju više nego što daju. Možeš prekinuti vezu u kojoj već dugo nisi sretna. A možeš i odlučiti mijenjati je zajedno s partnerom. Možeš biti dobra majka. Možeš u četrdesetoj krenuti na fakultet jer shvatiš da ne voliš svoj posao. Možeš i postati poduzetnica. Možeš sve ovo i još puno toga. Ali ne moraš ako to ne želiš.

Ti si važna. Vjerojatno su te kroz godine naučili da uvijek moraš druge staviti na prvo mjesto. Roditelja, partnera, prijatelje, šefa, kolege, nastavi niz. Ovo je tvoj podsjetnik da si i ti važna. Zapravo, da si ti najvažnija. Jer ako ti nisi dobro, ni sve te osobe kojima se želiš dati neće dobiti ono najbolje od tebe. U redu je biti sebična – zdravo sebična. Odbiti poziv na kavu ako si umorna, podijeliti zadatak s nekime iz tima, preskočiti tradicionalni ručak s obitelji. Svijet će i dalje postojati, a ti ćeš sebi dati malo više sebe. Ponekad je to sve što ti je potrebno.

Ne mora sve biti savršeno. Putem često pokupimo uvjerenje da sve čega se ulovimo mora biti savršeno. Da mi moramo biti savršene. Najbolje u svom poslu, najbolje žene, najbolja podrška prijateljima, najbolje na treningu. Moramo znati savršeno kuhati i očistiti kuću, jer se inače ne računa. Uvijek moramo biti dotjerane, dobro raspoložene, spremne za akciju. Savršene. Ali znaš što ću ti reći? Ne moramo. Ne samo da ne moramo biti savršene u svemu što radimo i jesmo, ne moramo čak niti biti dobre. Možemo i samo biti. Dovoljno dobro je dobro.

Anksioznost ne dođe s namjerom da ti uništi život. Upravo suprotno – moj je život sada neusporedivo bolji. Znaš zašto? Jer sam ja sebi bolja. A onaj korak o kojem si razmišljala čitajući sve ovo? Duboko udahni i učini ga. Vjerujem u tebe ?

Lara Karlović

– Marketingašica zaljubljena u pisanje, ples i putovanja. Istražuje kako pomiriti svoju kreativnu dušu i korporativni svijet te iskoristiti mogućnosti komunikacije na online kanalima za poboljšanje kvalitete života i mentalnog zdravlja ljudi širom svijeta.

Foto: Unsplash, Pexels