Vlastiti put – onaj tko je svoj nema ideologiju

Biti svoj, kako lijepo, a tako komplicirano. Biti svoj, ostati čovjek, a ne vuk koji sebe stavlja iznad čovječanstva, umjetnost je koju svatko mora pronaći u sebi ako želi živjeti sam sa sobom i prestati živjeti tuđe živote.

Ljudi žive tuđe živote, ideologije, a ne događa se susret čovjeka. Razgovor se odvija tako da ljudi stavljaju svoju ideologiju ispred sebe kako se ne bi razgovaralo s drugim, a to čovjek radi jer je to obrambeni sistem od života i susreta s različitošću. Stavljati svoju ideologiju ispred odnosa, čovjekov je strah od života. Čovjek bez problema kaže: ja sam kršćanin, budist, a uz to odmah etiketiranje tuđeg stava, što danas vidimo na svakom koraku, pogotovo u pandemiji. To je danas prihvaćeni način razmišljanja koji vas gura na bolje pozicije u društvu. Onaj tko je svoj, on nema ideologiju i to je problem, ne možete ga ugurati u neki sistem.

Jung kaže: “Život nas poziva na neovisnost, a tko se zbog djetinje lijenosti ili plahosti ne obazire na taj poziv, prijeti mu neuroza. A jednom kad ona izađe, postaje sve valjaniji razlog za bijeg od života.” Kako vidimo, neodlučivanje stvara posljedicu, a danas imamo upravo podjelu koju je država prisilno dodijelila, jer kad nemaš unutarnji stav onda ga dobivaš htio to ili ne htio. Kada se kolektivno ljudi dugo ne identificiraju s neovisnošću i borbom za nju dogodi se gubitak slobode kao posljedica.

Povodom toga Jung ističe: “Divovske katastrofe koje nam danas prijete nisu elementarna zbivanja fizičkog ili biološkog reda, već psihički događaji. U prilično zastrašujućoj mjeri prijete nam ratovi i revolucije koji nisu ništa drugo do psihičke epidemije. U svakom trenutku nekoliko milijuna ljudskih bića može biti zahvaćeno novim ludilom, a onda ćemo imati novi svjetski rat ili razornu revoluciju. Prepušteni na milost i nemilost divljim zvijerima, potresima, odronima i poplavama, ustvari suvremeni čovjek ne razumije da su one elementarne sile vlastite psihe. Treba težiti neovisnosti ili individuaciji: “Individuacija znači postati jedinstveno homogeno biće, a u onoj mjeri u kojoj ‘individualnost’ obuhvaća našu najnutarnju, posljednju i neusporedivu jedinstvenost, ona također “implicira da postanemo dovoljni sami sebi”. Stoga bismo ‘individuaciju’ mogli prevesti kao ‘dolazak u sebe’ ili ‘samospoznaju.“ C.G. Jung.

Thomas Moore, na jednoj radionici prepričava susret s Oprah: “Htjela je imena ljudi kojima je moja knjiga promijenila živote. Ona je rekla: Zar ne želiš promijeniti živote ljudi? Rekao sam ne. Ionako se neće mijenjati. Osoba koja kaže da se najviše promijenila najmanje je promijenjena.”- Iz članka Emily Yoffe u The New York Times Magazine, 23. travnja 1995., pod naslovom „Kako se prodaje duša.“

“Naše se doba potpuno okrenulo na ovdje i sada i tako donijelo demonizaciju čovjeka i njegova svijeta. Fenomen diktatora i sva bijeda koju su oni stvorili izviru iz činjenice da je čovjeku oduzeta transcendencija kratkovidnošću superintelektualaca. Kao i oni, on je pao žrtvom nesvijesti. Ali čovjekova je zadaća upravo suprotna: osvijestiti sadržaje koji potiskuju prema gore iz nesvjesnog. Niti bi trebao ustrajati u svojoj nesvjesnosti, niti ostati identičan s nesvjesnim elementima svog bića, izbjegavajući tako svoju sudbinu, a to je stvaranje sve više i više svijesti. Koliko možemo razabrati, jedina svrha ljudskog postojanja je zapaliti svjetlo u tami pukog bića.” C.G. Jung

Nikola Žuvela

vedski-jyotish.net

Foto: Unsplash, Pexels