Bolest kao poruka duše da u nama postoji nesklad

Bolest je stanje čovjeka, koje upućuje na činjenicu da čovjek u svojoj svijesti više nije u redu, odnosno u harmoniji. Taj gubitak unutarnje ravnoteže manifestira se u tijelu kao simptom. Simptom tako postaje signal i nositelj informacija, jer on svojim nastupanjem prekida dosadašnji tijek našeg života te nas tjera da mu poklonimo pozornost. Simptom nam signalizira da smo bolesni kao ljudsko, kao duhovno biće, to jest da smo izgubili ravnotežu svojih unutarnjih snaga. Simptom nas izvješćuje o tome da nam nešto fali… Fali nam svijesti i zato imamo simptom. – poručuju u svojoj knjizi „Bolest kao put“ (Naklada Ljevak, 2017.) psiholog i psihoterapeut Thorwald Dethlefsen i liječnik Ruediger Dahlke te nude drukčiji koncept nastanka i razumijevanja bolesti od onoga kojeg se drži tradicionalna medicina.

U njenom fokusu su simptomi i ona se bavi njihovim privremenim ili trajnim otklanjanjem dok joj uzroci ostaju izvan vidokruga, a time i dosega djelovanja. Dethlefsen i Dahlke polaze od pretpostavke da ne postoje različite bolesti već samo jedna, a to je čovjekovo „loše osjećanje“ koje se očituje kroz simptome različitih bolesti s kojima će se pojedinac suočavati dok god ne dokuči i ukloni njihove uzroke.

Bolest – nesklad duše i tijela

Kada postoji nesklad duše i tijela prvo ga počinjemo osjećati na neopipljivoj razini kroz doživljavanje emocija tuge, ljutnje ili straha, osjećaj nepripadanja ili neuklopljenosti, „življenja tuđeg života“ i sl. Ako to zanemarimo ili uopće ne osvijestimo u jednom trenutku postaje vidljivo i manifestira se kao konkretna bolest koja nas ometa u normalnom funkcioniranju i zahtijeva našu pozornost. Ono što potiskujemo u svijesti, utjelovi se u simptomima od kojih patimo.

U razradi svog teorijskog koncepta nastanka bolesti Dethlefsen i Dahlke posežu za pojmom sjene iz Jungove psihologije pri čemu ga tumače kao sve ono što pripada našoj osobnosti, a što ne želimo prihvatiti kao dio nje pa to potiskujemo u dubine nesvjesnog.

Dakle, ono što nam pripada, ali si svjesno ne želimo priznati, ostaje i dalje skriveno prisutno u našoj sjeni. Sve što nam nedostaje da bismo ozdravili nalazi se u našoj sjeni, a kako je ne možemo i ne želimo vidjeti, projiciramo je na projekcijske plohe. Naši su neprijatelji vanjske projekcijske površine koje nam pokazuju što na sebi ne podnosimo i zato preziremo na drugima. Simptome bolesti većina ljudi doživljava kao unutarnje neprijatelje. Naše tijelo stoga postaje ploha za projekcije naših omraženih osobina. Uspijemo li ljubiti vanjske i unutarnje neprijatelje, dolazi do ozdravljenja. Uspjeh je to lakši što smo sposobniji prepoznati bolest kao govor duše. Tada bolest postaje put. – objašnjavaju Dethlefsen i Dahlke i na taj način sugeriraju da su sva oboljenja u svojoj biti psihosomatskog porijekla.

Kada tijelo kaže ne

Kanadski liječnik s dva desetljeća iskustva u obiteljskoj medicini, palijativnoj skrbi te radu s ovisnicima o drogama i psihičkim bolesnicima Gabor Maté posebnu je pažnju u svom profesionalnom radu posvetio istraživanju odnosa stresa i bolesti, a svoje spoznaje objedinio u knjizi „Kada tijelo kaže ne – cijena skrivenog stresa“ (Mozaik knjiga, 2020.).

Ispreplićući stvarne životne priče svojih pacijenata sa spoznajama znanstvenih istraživanja autor razotkriva nevidljive veze između našeg suočavanja s emocijama i doživljaja stresa s oboljenjima koja razvijamo. Maté pacijentu pristupa holistički uzimajući u obzir njegove simptome, ali i širi kontekst života unutar kojeg su se oni pojavili i egzistiraju te njegova iskustva od rođenja do trenutka kada mu je dijagnosticirana bolest. Shodno tome se u pojašnjenju nastanka bolesti, za razliku od tradicionalne medicine, ne ograničava samo na genetske predispozicije i djelovanje štetnih tvari izvana na stanice tijela čime se oštećuje njihova genska struktura, već ga proširuje na obrasce ponašanja i suočavanja sa stresom koje gradimo još u djetinjstvu s posebnim naglaskom na načine nošenja s emocijama poput ljutnje i tuge.

Poput Dethlefsena i Dahlkea, potiče na promišljanje na koji način pojava bolesti može biti upozorenje vlastitog tijela da u našem životu nešto nije u redu nakon što neko (duže) vrijeme to ne osvijestimo u umu. Maté pokazuje kako emocije i psihološki stres sudjeluju u nastanku kroničnih bolesti i naglašava da priroda stresa nije uvijek ono na što ljudi obično misle. Ona nije izvanjski stres rata, gubitka novca ili nečije smrti, nego unutarnji stres primoranosti da se prilagodiš nekom drugom. Meni se čini da rak, ALS, multipla skleroza, reumatoidni artritis i ostale slične bolesti pogađaju ljude koji imaju slab osjećaj sebe kao neovisnih osoba. Odnosno, možda jesu iznimno uspješni u poslu ili intelektualno, ali na emocionalnoj razini imaju slabo diferenciran osjećaj vlastitog ja. Žive u reakciji na druge, nikad doista ne osjećajući tko su oni sami. U brojnim istraživanjima raka, najdosljednije utvrđen čimbenik rizika je nesposobnost izražavanja emocija, a posebno osjećaja povezanih s ljutnjom. Potiskivanje ljutnje nije apstraktna emocionalna osobina koja zagonetno dovodi do bolesti. Ono je veliki rizični čimbenik jer povećava fiziološki stres na organizam. Ne djeluje samo, nego zajedno s drugim rizičnim čimbenicima koji ga najčešće prate, kao što je bespomoćnost i manjak društvene podrške.

Kako njegova zapažanja ne bi ostala na fenomenološkoj razini on ih povezuje s postavkama tradicionalne medicine kroz tzv. psihoneuroimunoendokrini sustav (PNI) kako se naziva funkcionalna isprepletenost i međudjelovanje žlijezda i organa koji reguliraju našu fiziologiju i ponašanje. Ovaj sustav obuhvaća mozak i živčani sustav, imunosne organe i stanice te endokrine žlijezde. Njihova međusobna povezanost omogućuje prepoznavanje potencijalnih unutarnjih i izvanjskih prijetnji te kreiranje biokemijskih promjena i biranje ponašanja kojima će ih se otkloniti uz minimalnu štetu po organizam. Kao što u dijagnosticiranju bolesti pristupa holistički tako i u terapiji Maté ističe važnost multidisciplinarnog liječenja kao i dobrobiti psihoterapijskog rada s pacijentima s ciljem njihovog osnaživanja da objektivno sagledaju svoj život i prihvate ga takvog kakav jest.

Pogled kroz sistemske konstelacije – bolest je tu da ukaže na nekoga ili nešto što zahtijeva pažnju

Drugačiji pogled na nastanak bolesti od uobičajenog nudi i metoda osobnog razvoja sistemske ili obiteljske konstelacije čija primjena u radu s ljudima ukazuje na pojavu bolesti kod nekog člana obitelji kao signala na neki nerazriješeni događaj ili situaciju iz obiteljske prošlosti koji, na taj način, stvara pritisak na pojedinca da rasvijetli o čemu se radi. Najčešće je to isključenost neke osobe iz obiteljskog sistema koja traži svoje mjesto u njemu ili simptomi mogu biti posljedica problema u odnosima s drugima ili neusklađenosti s vlastitim potrebama i željama što rezultira potpuno neautentičnim življenjem.

Dakle, bolest je tu da ukaže na nekoga ili nešto što zahtijeva pažnju, a bilo je zanemareno i ignorirano. Simptomi potiču, a može se reći i prisiljavaju, oboljelu osobu da pogleda u ono što treba, a najčešće ne želi. Ukoliko se proces uspješno okonča i sve što je potrebno povezati i uključiti biva integrirano na svoje mjesto u sistemu, simptomi se mogu povući jer je bolest izvršila svoju dužnost.

Za ponijeti sa sobom

Sve više znanstvenih istraživanja unutar same medicine, ali i drugih srodnih područja upućuje na nužnost preispitivanja prevladavajućeg strogo mehanicističkog i materijalističkog pristupa dijagnosticiranju i liječenju bolesti te primjene cjelovitog pristupa pojedincu kada se nađe u ulozi pacijenta. Nadopunjavanje klasičnih medicinskih tretmana s metodama osobnog razvoja i (psiho)terapijskim pristupima posjeduje značajan potencijal za povećanje učinkovitosti prevencije i liječenja najrazličitijih vrsta oboljenja.

Također, ono što sami možemo činiti u svrhu očuvanja vlastitog zdravlja, osim zdravih prehrambenih navika i dovoljne količine sna i kretanja, jest živjeti što svjesnije i na taj način u svakom trenutku svog života biti u stanju uočiti tjelesne znakove stresa i upozorenja da idemo u pogrešnom smjeru ili živimo u neskladu s našom istinskom prirodom.

Možda želite pročitati i sljedeće:

Tihana Malenica Bilandžija: Život nas pronađe kad pronađemo sebe 

Nevidljivi zakoni ljubavi u praksi sistemskih konstelacija 

Foto: Pexels