Dobra knjiga: Mala filozofija ptica

Treba li otvoriti krletku, kao u pjesmi Pierrea Perreta? Je li bolji slobodan život, čak i kao je prožet opasnostima, ili život u sigurnosti, ali pun ograničenja? Sloboda koja ima svoju cijenu ili zlatni kavez?

Biti veseo kao ptica i kako otvoriti svoju krletku, samo su neke od tema simpatične zbirke kratkih eseja Mala filozofija ptica koja nas podsjeća da je priroda naš najbolji učitelj, a mi samo trebamo biti budni i promatrati.

Mnogi od nas kroz život prolaze osjećajući se kao ptice zatvorene u kavezu. Ali kaveza zapravo nema, a kada to shvatimo rešetke u potpunosti nestanu.

Mala filozofija ptica, Philippe J. Dubois i Elise Rousseau

Philippe J. Dubois je ornitolog i pisac koji je promatrao ptice diljem svijeta. Autor je nekoliko radova o klimatskim promjenama i biorazličitosti i nekadašnji je ravnatelj najstarijeg nakladnika o prirodi na svijetu Delachaux and Niestlé u Parizu.

Elise Rousseau diplomirala je književnost i filozofiju, autorica je nekoliko radova o prirodi i životinjama i bavi se njihovom zaštitom.

Philippe J. Dubois i Elise Rousseau udružili su se kako bi opisali život i ponašanje ptica i dali odgovor čemu nas mogu naučiti ptice.

Kroz 22 ornitološke priče, autori nas na simpatičan način navode na filozofsko promatranje vlastitog života. Upoznat ćemo bolje patke, orlove, crvendaće, pingvine, lastavice, zebe… ali zapitat ćemo se i kako prihvatiti ranjivost u sebi, kako steći dobre navike, što je zapravo obitelj, a što je hrabrost, što znači voljeti?

Ne pokazuju li nam tako ptice što je ljubav? Ta mješavina nježnosti i poštovanja, privlačnosti, dobronamjernosti, obzirnosti… želja da se čini dobro voljenoj osobi, da je se ne povrijedi, da joj se ne našteti, da joj se donesu mali darovi ili nešto dobro za jelo. Suosjeća s njome, pomogne joj se kad je moguće, život joj se učini ugodnijim.

Ove ornitološke priče nastale su temeljem istraživanja i promatranja ptica uz rijeke, u tropskim šumama i na vjetrovitim pustinjskim dinama. Prožete simbolikom ptica u mitologiji i književnosti te kroz filozofska promišljanja, letenjem kroz ovu knjižicu spoznajemo da nam ove diskretne učiteljice života, spontane i bezbrižne ptice mogu zaista puno toga reći. Meni osobno najupečatljivija pouka je ona o životu i smrti. Krugu života. I spoznaji da zaista samo mijena stvarna jest.

Život i smrt su jedno te isto, jedno ne ide bez drugoga, to je nepromjenjivi zakon koji vrijedi za sve, ljude, životinje, biljke. Naše je postojanje ispunjeno malim smrtima, oplakivanjima, prekidima, počecima, ponovnim rođenjima. Uostalom, u biološkom smislu, ništa zapravo ne umire: nakon naše smrti, naši atomi ne nestaju, recikliraju se i neki od njih integriraju se u nekog crva ili cvijet koje će možda pojesti ptica i tako dalje. Azijska mudrost svoju filozofiju temelji na tim ciklusima. Zapad, zbog svojega pomalo linearnog pogleda na svijet, to katkada zaboravlja. No priroda i ptice na to nas podsjećaju, i to s razlogom. Možda nije potrebno naučiti kako umrijeti, nego jednostavno naučiti kako živjeti.

Ostale prijedloge knjiga koje valja pročitati potraži u rubrici DOBRA KNJIGA.

Indira Juratek

Foto: Unsplash, Planetopija