Emocionalno iscjeljenje je moguće: poziv na samo-istraživanje

Iskustva povrede i emocionalna bol koja ih prati neizbježan su dio ljudskog života. Iako se intenzitet iskustava i dubina boli mogu razlikovati od čovjeka do čovjeka, iskustvo emocionalne boli univerzalno je.

Život koji je preplavljen stanjima emocionalne boli može predstavljati veliki izazov, no ne treba gubiti nadu. Svaki čovjek u sebi nosi urođenu sposobnost iscjeljivanja, unutarnji samo regulirajući mehanizam koji uvijek teži tome da povrati sklad i harmoniju nakon gubitka ravnoteže i balansa. Dakle, iscjeljenje je moguće.

Međutim, da bismo otključali potencijal iscjeljenja potrebna nam je hrabrost da se suočimo s boli, odlučnost da ostanemo dosljedni na putu iscjeljenja, vjerovanje da je izlječenje moguće kao i podrška od strane stručnih osoba koje nas mogu voditi i podržati u našem procesu iscjeljenja koji nije niti linearan niti nema krajnju točku.

Pristupi, alati i ljudi koji nas mogu podržati na putu iscjeljenja su brojni, no svatko ponaosob ima za zadatak pronaći što pomaže, a što ne. Činjenica da učinkovitost različitih pristupa nije jednaka kod svih može izazvati frustraciju osobito kada krenemo ulagati svoje vrijeme, energiju i novac u nadi da će nešto pomoći, a promjene ne uočavamo. Ono što je pritom važno je podsjetiti se da ako nešto ne pomaže, da problem nije nikako u vama i da jednostavno nismo svi jednako prijemčivi za sve oblike iscjeljenja, za sve prakse i ljude koji ih vode.

Također, potrebno je podsjetiti se da je ponekad potreban dulji period da bismo počeli uočavati neke pomake i da se iscjeljenje emocionalnih rana ne događa preko noći. Ne postoje brza rješenja ili čarobni alati koji će magično ukloniti emocionalnu bol zauvijek. Iscjeljenje je trajno putovanje koje se odvija u valovima različitih ritmova – prisutnost boli i povezivanje s istom, otpuštanje boli, uvidi, transformacija, integracija i stanje tišine i mira. Svi ovi različiti ritmovi jednako su važni u procesu iscjeljenja i prolaskom kroz svaki novi val jačaju se naši unutarnji resursi koji nas podržavaju u tome da se suočimo sa sljedećim novim valom te možda još dubljim poniranjem u mračne i bolne uličice u nama.

Svakim novim valom proces iscjeljenja postaje nešto lakši, jer se naš odnos k boli mijenja i postajemo svjesni da je osobna snaga za suočavanje s boli neiscrpna što nas u konačnici dovodi sve bliže našoj cjelovitosti, esenciji našeg bića, ljubavi. U tom smislu emocionalna bol je vrijedan izvor mudrosti, ona je poziv da krenemo na put iscjeljenja i transformaciju naših života u smjeru radosti, ljubavi, zahvalnosti i smirenosti.

Postepenim suočavanjem s bolnim mjestima u nama i otvaranjem za bivanjem s boli bez da je potiskujemo ili se u njoj potpuno gubimo, bol se malo pomalo počinje otapati. Suočavanjem s boli i stvaranjem odnosa s njome na suosjećajan način, emocionalne rane mogu zacijeliti i možemo doći do onoga što je s druge strane boli, a to je čista svjesnost i ljubav.

Poziv za samo-istraživanje

Uzmite nekoliko minuta kako biste se povezali sa sobom kroz dah i omogućili si prostor da reflektirate na sljedeća pitanja. Odgovore možete zapisati u dnevnik:

Jesam li spreman/na preuzeti odgovornost za svoje emocionalne rane i krenuti na put emocionalnog iscjeljenja?

Jesam li spreman/na otvoriti se učenju o svojoj emocionalnoj boli i od nje? Ili postoji nešto što me u tome sprječava?

Koja su moja uvjerenja o bolnim emocionalnim stanjima? Vjerujem li da ću poludjeti ili umrijeti ako ih osjetim ili da će me drugi osuđivati ili da ću ispasti slab/a ili nevrijedan/na ljubavi ili…?

Kada i od koga sam usvojio/la ta uvjerenja? Kako su se moji roditelji i moji uzori nosili s bolnim, teškim emocijama?

Kako mi ova uvjerenja o emocionalnoj boli služe u životu?

Što već postoji u meni što mi olakšava da krenem putem emocionalnog iscjeljenja i što bi mi još u tome dodatno moglo pomoći?

O sličnim temama čitajte u našoj rubrici LIFE COACH & HEALING.

Iva Bubalo

– u svom radu s velikom strašću integriram znanja iz područja psihologije i duhovnosti s ciljem poticanja ljudi na povezivanje i življenje u skladu s unutarnjom harmonijom i radošću koju svatko u sebi nosi. Iscjeljujuće izvore pronalazim u prirodi, dahu, kundalini jogi i snovima, a psihoterapijski pristup koji je okosnica u mom radu je model Unutarnjih obiteljskih sustava („Internal Family System“) s naglaskom na tjelesno orijentirani pristup. Osobni i kolektivni proces transformacije smatram neodvojivim te s takvim pogledom na svijet koračam kroz život.

Foto: Pexels