Majčinstvo pred kamerom: Filmska lica majke

 

Značenje majke gotovo je beskrajno. Majka je zaštitnica, odgajateljica i prijateljica. Majka je nesebična osoba puna ljubavi koja žrtvuje mnoge svoje želje i potrebe za želje i potrebe svoje djece. Majka je to sve, ali ponekad to i nije.

Upravo iz tog razloga majka je često omiljeni lik sedme umjetnosti. Filmova o majkama jednako je koliko i osobina koje vežemo uz majku. Odsutna, privržena, zabrinuta, egocentrična, požrtvovna, nesebična, hrabra, kukavica… sve je to majka. Izdvajamo nekoliko filmova koji svoju priču grade na različitim društvenim ulogama majke i svakojakim životnim izazovima. Bez obzira na to volite li komedije, drame, psihološke trilere ili romantične filmove, u ovoj listi pronaći ćete nešto za sebe ili svoje majke.

Majčinstvo pred kamerom: Filmska lica majke

„Jesenja sonata“ (1978.) – odsutna majka

Majčina ljubav prema djeci trebala bi biti najveća sila i neraskidiva veza – no što to zapravo znači? Što ako je majka odlučila više vremena posvetiti svojoj strasti prema glazbi i uspjehu nego tome da bude prisutna majka u odrastanju svoje djece? Može li veza između majke i djeteta postati i klaustrofobična, posesivna i još pritom zagušljiva? Ova impresivna švedska psihološka drama scenarista i redatelja Ingmara Bergmana o poznatoj pijanistici Charlotte s kojom se obračunava njezina zapostavljena kći Eva prikovat će vas za ekrane od prve do posljednje minute. Majka nakon smrti svoga muža odlazi posjetiti kćerke koje nije vidjela godinama. Ona je svojedobno, dvojeći između obitelji i umjetničkog poziva, izabrala pijanističku karijeru na koncertnim pozornicama diljem svijeta. Kćeri iznova pokušavaju pridobiti majčinu pažnju u nadi da će se davno narušeni odnosi ponovno uspostaviti. No Charlottein povratak pokrenut će cijeli niz neprežaljenih postupaka, prebacivanja odgovornosti, kajanja i neizgovorenih optužbi te razotkriti traumu obitelji koja se nepovratno izgubila u međusobnom optuživanju i prikrivenoj nesigurnosti. Film je kulminacija bolnog ali regenerativnog ciklusa nade, ljutnje i ljubavi između majki i kćeri. Iako se kći kroz optužbe majke nije dodatno zbližila s njom, kako se nadala, čini se da se ipak približava samoj sebi i spoznaji tko je ona kad ne nosi teret „mržnje“.

„Sve o mojoj majci“ (1999.) – požrtvovna majka

Ova izvrsno zacrtana crna komedija počinje tako što viša medicinska sestra i samohrani roditelj, Manuela (Cecilia Roth), gleda “Sve o Evi” na TV-u sa svojim sinom Estebanom, uoči njegova 17. rođendana. Sin želi postati pisac, a angažiran je na školskom projektu pod nazivom “Sve o mojoj majci” zbog kojeg želi čuti sve o ocu kojeg nikad nije upoznao i o kojem ne zna ništa. No dogodi se strašna nesreća u kojoj majka gubi sina, pa odlazi u Barcelonu pronaći dječakova oca u nadi da će u ocu pronaći djelić sina. Na tom putu i dalje požrtvovno brine o drugima, ispunjavajući unedogled svoju ulogu majke. Ovaj emocionalno velikodušan film govori o ljubavi, roditeljstvu, prijateljstvu i odanosti, o životu, umjetnosti i glumačkim ulogama, o ponovnom stvaranju sebe i o onome što je, ako ništa drugo, uistinu prirodno. Španjolski redatelj Pedro Almodóvar od početka svoje karijere njeguje snažne ženske teme. Tako je 2021. godine režirao film “Paralelne majke” koji se bavi temom samohranih majki i što kada uloga majke ne sjedne onako kako od te uloge očekujemo da sjedne.

„Moramo razgovarati o Kevinu“ (2011.) – očajna majka

Supruga i majka, Eva (Tilda Swinton), toliko je obuzeta očajem da je kreirala drugi život u svom umu. Ona čak i nije u središtu svega; tu poziciju zauzima njezin sin Kevin, koji je instinktivni sadist s darom da točno zna kako je raniti, odbaciti, prevariti i raskrvariti joj dušu. Kevin u ovom filmu Evi radi stvari koje su toliko okrutne da se čini da je iz njegovih očiju promatra zli demon. Film se dotiče najmračnijih aspekata majčinstva i toga kako bi izgledalo odgajati nasilno dijete. Međutim, iz filma saznajemo da Eva nije nikada bila potpuno sretna u svojoj ulozi majke. Vraća li joj Kevin jednakom okrutnošću koju je on osjetio kao beba ili se nasilje događa samo u Evinoj glavi? Koliko smo nasilja spremni podnijeti? Pitanja su to na koja će svaki gledatelj izvesti svoj vlastiti odgovor. Ovaj psihološki triler snimljen je prema istoimenoj noveli Lionel Shriver koja je imala mnoge teškoće u pronalaženju izdavača upravo zbog načina na koji je opisala Kevinovu majku u knjizi.

„Male žene” (2019). – pravedna majka

Svi smo čuli ili čitali o četirima sestrama March (Meg, Jo, Beth i Amy) u ovoj zanosnoj i dirljivoj priči o kreativnosti, ljubavi, domu i kreiranju vlastita svijeta, međutim malo nas piše i razmišlja o ulozi snažne i mudre majke Marmee. Marmee je strpljiva i pomaže drugima, brine o svojim kćerima i otvoreno razgovara s njima. Uvijek je nasmijana i pronalazi rješenja svih problema oko kuće i financija, no – još važnije – rješava i brige koje svakodnevno more njezine kćerke. Jednom riječju, Maremee je ona savršena majka zbog koje se često druge majke mogu osjećati loše. No Marmee je i ljuta, što jasno daje do znanja svojoj kćerki koju pokušava utješiti. Ljuta na što? Na uvjete u kojima njezina djeca žive? Ljuta na činjenicu da sama podiže četvero djece? Ljuta jer se boji kakva budućnost vreba iza ugla? Ljuta zbog osjećaja bespomoćnosti da promijeni svijet nabolje? Ne, Marmee je ljuta je jer svijet ne prepoznaje njenu dobrotu i požrtvovnost. Ovaj film zasigurno je izvor mnogih gorućih životnih tema, svakako jedan od onih filmova koje nećete samo pogledati i ostaviti za sobom, već film koji, kad ga konzumirate, teče kroz vas i ostaje s vama na svakom sljedećem koraku.

„Zločeste mame” (2016.) – kaotična majka

Ovaj će film zacijeliti rane svih majki koje se ponekad osjećaju kao potpuni promašaj. A sigurna sam da se mnoge mame često točno tako osjećaju. Kako i ne bi? Pritisak sa svih strana da majka bude uspješna na poslu, da ima bogati društveni život, da se bavi sportom, održava kuću čistom i brine za djecu – sve to uz stalan smiješak na licu – ponekad je prilično groteskan. Upravo o tome govori ova komedija, režirana od strane dvaju muškaraca – Jona Lucasa and Scotta Moorea – u kojoj glavne uloge imaju Mila Kunis, Kristen Bell i Christina Applegate. Ova priča u kojoj tri preopterećene majke udružuju snage da se oslobode nametnutih odgovornosti prvenstveno će istaknuti komično nepodnošljiv tempo koji si majke ponekad zadaju, zabaviti vas netipičnom avanturom u koju će se majke upustiti, ali istovremeno i progovoriti o važnosti obiteljskih veza i čvrstih roditeljskih izbora.

„Café de Flore“ (2011.) – apsolutna ljubav

Scenarist i redatelj Jean-Marc Vallee u ovom filmu istražuje što se događa kada se prava ljubav, bila ona romantična ili majčinska, nađe na udaru vatre i prisili pojedince da iznova procjene ono što im je važno. „Cafe de Flore“ ljubavna je priča o ljudima koji su razdvojeni prostorom i vremenom, ali ipak duboko i tajanstveno povezani. Film je realistično fantastičan, tužan ali istovremeno bezvremenski sretan i pun nade. U filmu usporedno pratimo sudbine odane mlade majke Jacqueline i njezina sina s Downovim sindromom, koji žive u Parizu 1960-ih, te Antoinea, rastavljenog uspješnog DJ-a u današnjemu Montrealu. Priče povezuje ljubav. Apsolutna ljubav. Kako se nosimo s pronalaskom prave ljubavi? Kažu da istinski volimo tek kada smo spremni tu ljubav i izgubiti. Dopustite da vas film u to i uvjeri. Može li majka toliko voljeti da bude spremna živjeti razdvojena od svog djeteta? Je li majčinska ljubav zaista toliko apsolutna?

„Mračna kći“ (2021.) – mračna majka

Ponekad je poriv u nama toliko snažan i tjera nas da slijedimo svoje želje do samog kraja. A onda na tome kraju shvatimo da nas zapravo to što smo željeli ne ispunjava onako kako smo mislili da hoće. Leda (Olivia Colman) ne može živjeti ono što želi zato što je muči nešto što ljudi zovu grižnja savjesti. Leda u filmu ostavlja svoje dvije kćerke i odlazi živjeti sama. Na tri godine. Film „Mračna kći“, snimljen prema istoimenom romanu briljantne talijanske spisateljice Elene Ferrante, dotaknuo se teme koja je u našem društvu tabu. Što kada majka odbacuje svoju novu ulogu i ne želi brinuti o djeci? Što je uopće sreća i što je ono što nas u životu vodi? Je li to traganje za mirom koji, kada ga napokon ostvarimo, želimo opet pretvoriti u kaos, jesu li to uloge savršene majke ili savršene kćeri koje nas, kad ih napokon napustimo, ostave sa zbunjujućim osjećajem praznine i olakšanja? Koliko nas određuju odluke koje donosimo? Možda nas i potpuno određuju, ali poanta je u tome da se s njima na kraju dana odnosno života možemo nositi. Bile one teške ili ne, osuđivane od strane drugih ili ne, cilj je da se mi s tim mučninama i „mračninama“ možemo nositi i biti dobro. Koliko mračnih kćeri, svojih mračnih strana čovjek mora iskopati da bi pronašao sebe? Vrijedi li pokušati biti posve svoj, bez obzira na to kakve tragove takva odluka ostavlja u životu naših najbližih? . Koliko slobode pojedinac može zagrliti, a da mu savjest ostane čista?
Ovaj psihološki brutalan, ali neizmjerno profinjen film otvara sva ova važna pitanja. Ne propustite pronaći svoje odgovore na njih!

„Krhotine žene“ (2020.) – majka bez djece

Za kraj ove snažne liste predlažem i jedan težak, ali važan film – za sve one majke bez djece. Kao što se za sve praznike trebamo sjetiti onih kojima baš i nije do slavlja, za Majčin se dan trebamo prisjetiti onih majki koje već žive taj identitet i ulogu, ali žaluju zbog gubitka djece. Film “Krhotine žene” redatelja Kornéla Mondrucza izveden je iz scenarija Kate Wéber koji je svojedobno (2018.) svjetlo dana ugledao i na kazališnim daskama i to kao plod suradnje baš njih dvoje koji su prošli kroz izrazito potresno i intimno iskustvo slično onome prikazanom u filmu. Film istražuje pećinske tišine koje ostaju nakon gubitka djeteta i nezamislivu tugu i prazninu s kojom se majka mora suočiti. Nerazumijevanje drugih, krivnja s kojom se suočava majka, osuda koju misli da osjeća u pogledima bliskih ljudi samo je djelomično opisana u ovoj psihološkoj drami za koju je Vanessa Kirby bila nominirana za nagradu Oscar za najbolju žensku ulogu.

Većina ovih filmova preispituje nekada davno donesene odluke, no filmovi ne govore o tome jesu li te odluke dobre ili loše, već ispituju jesu li ljudi sposobni živjeti s posljedicama tih odluka, jesu li spremni slijediti svoj put i što znači taj odabir vlastita puta za nas, a što za naše najbliže.

 

Možda vas zanimaju i ove tematske liste filmova:

Proljetna lista filmova koja će probuditi sva vaša čula

Božićni filmovi: 15 najboljih filmova

Bogatstvo na ekranu – filmovi u kojima učimo o raskoši kreativnog procesa 

 

 

Martina Kolarić

 

Foto: Screenshot