polazak u vrtić

Priprema za polazak u vrtić

 

Polazak u vrtić kod roditelja i djece izaziva različite emocije. Uzbuđenje, sreću, strah, ranjivost, zabrinutost, usamljenost, tugu. Dijete često osjeća nesigurnost zbog velike promjene okoline. Potrebno mu je izvjesno vrijeme kako bi se prilagodilo na vrtić, odgojiteljice i novo društvo. Vrijeme prilagodbe ovisi o karakteru, temperamentu i privrženosti koje dijete ima s roditeljima.

Kako sam i sama majka prikazat ću vam kako smo se mi pripremali za tu veliku pustolovinu.

polazak u vrtić

Priprema za polazak u vrtić

1. Zajedno smo nacrtali rutinu u vrtiću kako bi dijete znalo što ga očekuje. Lakše je ako je dijete dosad imalo sličnu rutinu pa će mu ona biti poznata. Kod djeteta poznato pruža osjećaj sigurnosti.

2. Posjetili smo vrtić, prošetali, razgledali, a kasnije zajedno osmišljavali priče o vrtiću i tome što se sve tamo događa i što djeca rade.

3. Od samog početka radili smo na osamostaljivanju u oblačenju, svlačenju, higijeni i hranjenju. Učili smo o dijeljenju igračaka i vježbali strpljivost čekanja za aktivnosti i igračke.

4. Gradili smo vrtić od kocaka i s figuricama smo glumili situacije koje djeca doživljavaju u vrtiću.

5. Ispričala sam mu priču o svome prvom danu u vrtiću kako bi znao da sam i ja to prošla i kako bi mu se bilo lakše poistovjetiti i nositi s novonastalom situacijom. Zajedno smo čitali slikovnice o vrtiću.

6. U njegov ruksak, koji smo zajedno napunili svim potrebnim stvarima za vrtić, dodala sam zajedničku fotografiju naše obitelji koju u svakome trenutku može pogledati kako bi osjetio smirenost.

7. Birali smo zajedno odjeću i obuću za vrtić kako bi osjetio kontrolu i osjećaj sudjelovanja u toj velikoj promjeni.

8. Svaki put kada smo razgovarali o odlasku u vrtić napomenula sam mu da ću uvijek doći po njega i da jedva čekam da mi ispriča kako je proveo svoj dan.

9. Na njegov prijedlog igrali smo igru uloga u kojoj sam ja bila odgojiteljica u našemu stanu koji je postao vrtić, a u igru smo uključili svu rutinu koju će imati u vrtiću.

10. Naučila sam ga da kaže: „Stop! Nemoj mi to raditi, to mi se ne sviđa.“ kada mu netko bude radio nešto što mu ne odgovara.

polazak u vrtić

Najteži trenutak jest trenutak odvajanja jer u njemu je prisutan osjećaja gubitka s obje strane. Ono što sam naučila je da što sam ja smirenija, to će dijete biti smirenije. Dijete vidi i osjeća naše raspoloženje. Smatram da je važno uvijek kod odvajanja napomenuti djetetu da ga volimo i da ćemo doći po njega nakon ručka ili spavanja. Također, jako je bitno s djetetom realno razgovarati o osjećajima, o tome što može raditi kada mu bude teško i kada bude tužan ili usamljen. Fotografija obitelji ili njegov najdraži predmet može uvelike u tome pomoći. Emocije će se neminovno dogoditi i izuzetno je bitno prihvatiti ih, potvrditi i razgovarati s njime o tome. Na taj način lakše će se nositi s njima i rjeđe će ga potpuno preplaviti.

Upoznajte odgojiteljice s djetetovim posebnostima, navikama i potrebama. Ako je vaše dijete po nečemu drugačije, učite ga neka se time ponosi jer će zbog svog izgrađenog samopoštovanja biti brže prihvaćeno u novoj sredini. Djeci treba podrška roditelja da se odvaže biti drugačiji.

Njegujte međusobno povjerenje i pokažite djetetu da uvijek može računati na vas. Neka odvajanje bude kratko i ispunjeno ljubavlju. Znam da ću ja sigurno reći: „Možda ću ti nedostajati. I ti ćeš meni, ali puno ćemo se grliti kada se ponovno vidimo. Volim te!“

 

Više o temama roditeljstva možete pročitati u našoj rubrici SVJESNO RODITELJSTVO. 

 

 

Petra Matulić Žeravica

– Majka dvoje djece odgajane u duhu povezujućeg roditeljstva, kreatorica “Moje kutijice moći” za osnaživanje djece, autorica slikovnice “Puž koji je promijenio svoju kućicu”, ljubiteljica educiranja u području  osobnog razvoja, roditeljstva i dječjeg razvoja, IG @osnazivanje.djece

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)