Koliko je dovoljno? O savršenom životu koji možda uopće nije naš

Društvene mreže nam svakodnevno pokazuju idealizirane verzije domova, tijela, odnosa, roditeljstva, prehrane i slobodnog vremena, zbog čega lako možemo početi vlastiti život doživljavati kao projekt koji stalno treba popravljati. No ne postoji univerzalna definicija dobrog ili savršenog života. Ono što je nekome nedovoljno, neuredno ili neuspješno, drugome može biti upravo ono što mu u određenoj životnoj fazi donosi mir i zadovoljstvo. Važno je zato razlikovati vlastitu želju za promjenom od pritiska da živimo prema tuđoj definiciji „boljeg“.

U nekom običnom svakodnevnom razgovoru s jednom prijateljicom nekako je nadošla tema općenitog svakodnevnog života i obaveza koje se obično obavljaju po domu unutar jednog dana. Ja sam komentirala kako mi uopće nije važno da mi je nakon pospremanja sudoper pun prljavog suđa neko vrijeme; prihvatila sam to iz dva razloga: prvi je taj što imam malu djecu koja odjednom dobiju poseban sjaj u očima kad ugledaju otvorenu perilicu, a drugi je taj da mi takav prizor uopće ne bode oči jer je cijeli “problem” stavljen na jedno mjesto, a sve drugo je počišćeno – i ispred i iza kulisa. Njoj je smetalo to prljavo posuđe jer se vidi, bode oči, ostavlja loš i neuredan dojam i ona takvo nešto sebi ne bi dopustila. Ja se time nisam ni najmanje opterećivala i bilo mi je zanimljivo kako ona zapravo ne razumije jedan vrlo praktičan aspekt svakodnevnog života, a potencira važnost vanjskog dojma te situacije – iako se ne radi ni o njezinu domu ni o njezinu životu.

Sve je stvar percepcije

Kao svaka moderna mama, rješenja za razne majčinske i srodne izazove često tražim pretraživanjem po bespućima interneta. I kako to već biva, zahvaljujući bogovima algoritama počela sam dobivati svakakav sadržaj, a da to nisam pitala ni tražila. I trudila sam se to sve pratiti neko vrijeme (jer pratile su to sve mame oko mene), a onda sam naletjela na jedan komad sadržaja jedne influencerice koji me potpuno izbacio iz takta – a zapravo je sve to skupa na prvi pogled bilo potpuno bezazleno.

Ne sjećam se o čemu se točno radilo u toj objavi, ali meni je iz nekog razloga privuklo pozornost to što ju je objavila influencerica koja ima dvoje male djece, a u njezinom interijeru izrazito je prevladavala bijela boja i sve je bilo besprijekorno čisto. Onda sam shvatila da je u SVAKOM njezinom komadu sadržaja koji sam vidjela UVIJEK sve besprijekorno. U domu s dvoje male djece nigdje nema „prstića“ ni razbacanih igračaka, mrlja po podu, a stan izgleda kao apoteka. I iz nekog razloga baš to je bio okidač zbog kojeg sam u nadolazećim danima otpratila i taj i SVE slične profile.

Kad je “normalno” postalo nešto što treba popravljati

Kada je dom dovoljno organiziran, uredan, čist? Kada je neka osoba dovoljno uspješna, lijepa, dovoljno dobar roditelj, partner, prijatelj? Čini mi se da danas sve teže dolazimo do vlastitog odgovora na ta pitanja jer nam se svakodnevno nude nove verzije tuđih definicija onoga što bi „dovoljno“ trebalo značiti.

Instagram je prepun savršeno sređenih domova i lica, savršeno odjevene djece (odjeća je uvijek čista!), savršeno serviranih obroka na stolu s vazom u kojoj je uvijek svježe cvijeće. Vikendi su protkani kratkim, ali slatkim putovanjima, brakovi i prijateljstva su skladni i prepuni dejtova, a dani ispunjeni kvalitetnim aktivnostima. I ako se malo opustimo, prepustimo i krenemo uspoređivati s onim što vidimo, počet će nas malo-pomalo opsjedati jako opasne misli. Počet ćemo se pitati zašto naš dom nije tako lijep, zašto naši dani i vikendi ne mogu biti tako ispunjeni i organizirani, zašto naši ručkovi ne izgledaju tako primamljivo. Zašto mi nemamo takva ispunjavajuća druženja, putovanja, izlaske, treninge i self-care rituale?

Ako nastavimo dublje ulaziti u tu zečju rupu, život nam može postati kao šetnja beskrajnom tržnicom, a sa svakog štanda za nama dovikuju prodavači:

– Nisi dovoljno mršava? Postoje načini da to riješimo.

– Nisi dovoljno organizirana? Samo par klikova i nešto malo potrošenih eura dijeli te od predivnog seta organizatora koji će riješiti tvoje muke.

– Ne da ti se razmišljati o kuhanju ručka? Evo kuharice.

– Ne da ti se kuhati uopće? Izvoli jelovnik s dostupnim jelima za dostavu. Ma zapravo, zašto se ne bi sredila i otišla s obitelji do nekog finog restorana – zaslužili ste to!

– Nisi zadovoljna svojim licem? Tu je cijela industrija spremna pomoći.

Da se razumijemo, sve navedene opcije mogu u određenim kontekstima i situacijama biti izvrsna pomoć. Problem nastaje kada počnemo vjerovati da je naš život projekt koji nikada nije dovršen i da bi bilo dobro da u taj projekt kontinuirano ulažemo novac – čak i kada u svojoj nutrini osjećamo da možda ne bismo trebali.

Sadržaj na društvenim mrežama kao da je orkestriran tako da nam se na manje ili više direktne načine želi reći da stalno negdje kasnimo, a hrana je možda najbolji primjer za to. Nakon što su ti društvene mreže „objasnile“ kako bi trebao izgledati savršeno balansiran obrok i dobro odrađena tjedna meal prep sesija, odložila si mobitel i postala svjesna svog trenutnog života – djeca su bolesna, treba ići liječniku, treba organizirati posao uz sve to, treba smisliti IKAKVE obroke pa makar i od par ostataka iz hladnjaka. Na kraju takvog napornog dana djeca su lijepo zaspala nakon što im je napokon pala temperatura, a ti si malo počistila i stavila kuhati ljekovitu juhicu za sutra. Nakon dosta stresa i žurbe, napokon osjećaš mir. Sretna si.

Zašto se ne kreira više ovakvog surovog i sirovog sadržaja? Zašto nam se češće ne prikazuje upravo ovakav život – onakav kakav stvarno jest? Sigurno bi nam svima bilo puno lakše podnijeti izazove koje život stavlja pred nas kad bismo se mogli malo više povezati s onima koji prolaze sličnu fazu – pa makar to povezivanje bilo samo virtualno?

Što ako je baš taj trenutak tišine i sreće uz juhicu u pozadini tvoj savršeni trenutak u trenutnoj fazi života? Što ako je savršeno u redu što ti je odjeća ne složena, što su po podu mrlje, što ti je kosa neoprana i što je ispred tebe vikend obavljanja poslića po kući koje ćeš odraditi s velikom radošću – jer će to biti znak da su djeca bolje?

Moj savršen život možda uopće ne izgleda kao tvoj

Velika je životna istina da nemamo svi istu definiciju dobrog života. Netko drugi u nekakvoj drugačijoj fazi života poželio bi iskočiti iz kože kad bi mu vikend izgledao ovako kako sam upravo opisala – i to je potpuno u redu. Jer mjera nije ista za svakoga i ne postoji univerzalno „dovoljno“.

Ne mislim da trebamo prestati učiti, razvijati se, unaprjeđivati sebe i svoj dom, kuhati bolje, brinuti o zdravlju, naprotiv. Ali možda bismo trebali prestati pokušavati rješavati ono što uopće ne treba rješavati.

Možda je jedna od najvažnijih stvari koje bismo o sebi trebali naučiti to da ne moramo stalno trčati prema nekoj boljoj verziji sebe, svog doma, tijela, čega god – samo zato što nam je netko drugi pokazao svoju verziju boljeg. Možda je dovoljno zastati i zapitati se: je li ovo meni dovoljno dobro? I ako je odgovor DA, možda smo ipak točno na onom mjestu do kojeg smo cijelo vrijeme pokušavali doći.

Za ponijeti sa sobom

Društvene mreže i marketing neprestano nam nude nove, sve više standarde „savršenog života“ te je slijedom toga lako upasti u zamku popravljanja raznih aspekata svog života koje uopće nije potrebno popravljati. Ne postoji univerzalna definicija savršenog života – ono što je nekome nered, neuspjeh ili nedovoljno dobro, drugome može biti upravo ono što mu u toj životnoj fazi donosi mir, zadovoljstvo i osjećaj da život funkcionira. Ako je na pitanje „Je li ovo meni dovoljno dobro?“ odgovor DA – možda smo već tamo gdje trebamo biti.

 

Što zapravo znači živjeti dobro? Znanstvenici predlažu iznenađujuće jednostavan odgovor

Slagalica života: Što nas doista čini sretnima prema najdužem harvardskom istraživanju

Jedno psihološko pitanje može otkriti zašto se osjećate moćno ili nemoćno u životu

 

Foto: Pexels, Magnific