Mindfulness – Biti prisutan u sadašnjem trenutku

Ovaj dio godine oduvijek mi je bio najkonfuzniji i silno stresan. U isto vrijeme radost zbog kraja sezone i konačnog odmora (svi sezonci na Jadranu se s ovime mogu poistovjetiti :D) i na momente pralizirajuća panika od brige za budućnost, idućeg posla, iduće plaće, iduće režije, idućeg čega god.

Dok sam se aktivno educirala za regresoterapeuta i mindfulness trenera, jedno od bitnijih učenja mi je bilo prepuštanje.

Zaista ne postoji način da opišem težinu ove lekcije. Prvo shvatiti što ona opće jest pa ju aplicirati i implementirati u svoj život (ali aktivno, ne samo lekcije i plusića na testu radi).

Kontrol friku poput mene koji voli sve znati unaprijed, planirati iduću sezonu i posao dok aktualna još traje, multitaskati do u beskonačnost i dičiti se vlastitim sposobnostima „mogu sve, daj još“, reći ne da uspori nego da prestane sa svim i da se nauči biti tu i sad, a da „planirati“ smije samo idući korak?

Trebalo mi je nekoliko mjeseci da shvatim kako prepuštanje zapravo znači otpuštanje kontrole. Ne, to ne znači da ću sjesti, prekrižiti ruke i dići sve 4 u zrak, čekajući da mi univerzum odživi život umjesto mene, to znači da ću se rješiti iluzije kako ja opće išta osim sebe (ako i to) kontroliram i kako ću s tim vremenom (koje sam inače trošila na kontrolu, iluziju i privid iste) upravljati pametnije, slobodnije i u konačnici na vlastito zadovoljstvo.

Briga i strah

Dotad sam najviše svog životnog vremena i energije trošila na brigu i strah. Čak i kad sam imala (vremena, novca, mogućnosti, fizičkog zadovoljstva), brinula sam i bojala se (za budućnost) i KREIRALA probleme tamo gdje ih nema.

Tako sam naučena, to sam dobila u nasljeđe, kroz uvjerenja i programe svojih roditelja i okoline.

Ništa od toga ne bi bio problem, kada bismo u tim uvjerenjima i pitanjima koja si kreiramo iz straha, otišli korak dalje te si konačno odgovorili na ta pitanja, odnosno iz emocije straha, prešli u fazu kreacije: ideja, rješenja, mogućnosti, potencijala.
Briga (strah) ne da ne rješava ništa, već nas blokira u življenju, razmišljanju, jasnom viđenju i kreativnim rješenjima kojima bismo inače možda pribjegli i ono najgore, vrti nas u krug, crta kružnice oko nas i stišće sve veći obruč oko našeg bića, iz kojeg je kasnije sve teže izaći.

Rješiti se briga, strahova i povremene paralizirajuće panike nije lako i nema univerzalne metode ili recepta, ali je zapravo prilično jednostavno (kao i većina lekcija, samo što smo ćemo ih teško prihvatiti tako jednostavne, s obzirom da smo naučeni kako mora biti teško i komplicirano da bi bilo dobro).

Mindfulness kao metoda koja nas uči kako biti tu i sad

Jako nam puno u rješavanju strahova može pomoći mindfulness koji nas uči kako biti tu i sad. Jeste li znali da 47 % svog života (Harvardova studija iz 2010.) provodimo ili proživljavajući prošlost (ispočetka) ili se brinemo za budućnost?
Dozvolite si da vam „sjedne“ ova informacija. POLA svoga života zapravo brinemo ili smo nostalgični te ga provodimo u imaginarnim vremenima koja NE POSTOJE, jer jedino što postoji je ovaj tu trenutak u kojem jesmo.

Pod pritiskom životnih obaveza, trenuci „ovdje i sada“ ponekad izgledaju nevažno. U usporedbi s izazovima budućnosti, sadašnjost izgleda bespredmetna i zanemariva, a zapravo je jedino ona, jedina stvarnost koja postoji, sve ostalo je fikcija – prošlost je samo sjećanje, a budućnost fantazija.

Biti prisutan u ovom trenutku daje nam mogućnost uistinu živjeti. Iskusiti život onakakav kakav je, osjetiti radost, biti uzbuđeni zbog sitnica koje inače (obučeni u strah) ne vidimo, daje nam mogućnost zaista biti tu – budni, svjesni, prisutni. Takav mindset i fizičko tijelo u startu su opremljeni potencijalom kreativnih rješenja. Lakše vide mogućnosti umjesto prepreka. Umjesto problema, kreiraju rješenja. Višak vremena provode u užitku življenja, čak i onda kada su okolnosti u kojima žive teške. Jasna im je razlika između aktualnih i akutnih prepreka/problema i imaginarnih situacija u koje nas gura naučeni strah. Znaju svoje granice i koliko tereta mogu nositi u datom trenu.

Život u strahu razara. Uništava imunitet te otpornost i tijela i uma. Oslabljuje nas, čini nas malima, podložnima manipulaciji i dodatnom strahu.

Najgore od svega jest – ne donosi nikakve solucije ili rješenja, ma koliko nas odrastanjem uvjeravali da je strah dobar i koristan.

Na kraju dana, izbor je vaš. Živjeti u emociji koja nas pomalo nagriza iznutra i lišava životne radosti ili iz mudrosti naučiti planirati i kontrolirati samo sebe i svoj odnos prema svijetu i životu.

Udahni duboko, promatraj to putovanje daha kroz svoj nos/usta i tijelo – otvori oči, uši, nos svijetu i dozvoli mu da ti se pokaže u svojoj ljepoti.

Dok promatraš svijet i njegova mikro čuda, manje si u monolozima u svojoj glavi, a više u svom tijelu, baš tu i sada.

Maja Mačković 

mindfulmind.eu

Foto: Unsplash, Pexels