Mistika kimona

Japanski kimono jedan je od svjetski prepoznatljivih tradicionalnih odjevnih predmeta. Riječ kimono doslovno znači “odjevni predmet”, a sve do sredine 19. stoljeća bio je oblik odjeće koju su nosili svi u Japanu. To se počelo mijenjati uvozom odijela, haljina i drugih odjevnih predmeta zapadnjačke mode tijekom Meiji Ere.

Postoje različite vrste kimona za različite prigode i godišnja doba. Osim starijih ljudi i predstavnika tradicije, kimona se nose još samo u posebnim prigodama kao što su vjenčanja i slične svečanosti.  

Glavni razlog tome je cijena, jer pristojan kimono od svile košta otprilike milijun jena (oko 60 000kn). Drugi je razlog oblačenje kimona i vezivanje obi-a ( dekorativni pojas) za koji je potrebna pomoć  starije osobe ili stručne osobe koja je prošla tečaj u školi kimona.

Kimono kroz povijest

Dizajn kimona se kroz stoljeća dosta promijenio tako da je svako povijesno razdoblje određivalo izgled kimona. U razdoblju Nare (710.-94.) nosila se odjeća nazvana kosodom (mali rukavi). Muškarci i žene su ga nosili  prvo kao donje rublje, a kasnije i kao vanjsku odjeću. 

Odijelo je postalo poznato kao kimono u 18. Stoljeću.

Žene nose kimono kada pohađaju tradicionalne svečanosti, poput ceremonije čaja ili tečaja Ikebane. Nose furisin, šareno obojeni kimono s dugim rukavima i vezan s jarko obojenim obi-em (sash). Kimona napravljena od tkanine s jednostavnim geometrijskim uzorcima, nazvana Edo komon,  su obični i neformalni.

Svadbena svečanost

Na svadbama, mladenka i mladoženja često oblače po nekoliko kostima kroz večer. Nevjesta obično nosi shiromuku, teški, vezeni bijeli kimono, a na glavi nosi raskošnu frizuru. Mladoženje nosi crni kimono od habutae svile i nosi obiteljski grb, hakama (plosnatu suknju) i polu-dužu crnu kapu nazvanu haori. 

Tradicionalno, umjetnost oblačenja kimona prenosi se od majke na kćeri, no postoje i posebne škole u kojima se uči ova zahtjevna tehnike. 

Oblačenje kimona

Prvo što se oblači su tabi (bijele pamučne čarape) na koje se na kraju oblačenja nataknu zori sandale.  Zatim donje rublje, gornja suknja i suknja na vezanje. Nakon toga nagajuban, pod-kimono koji je vezan datemaki pojasom i tek onda dolazi kimono, koji se oblači s lijeve strane na desno (obrnuti način s desna na lijevo se oblače pokojnici za ukop) i veže se obi-em. Oko pet centimetara od haneri (ovratnik) nagajuban usmjerava pogled na ovratnik kimona. Ovako odjeven kimono otkriva dio vrata što se smatra najsenzibilnijim dijelom ženskog tijela. Ono što zapadnjacima predstavlja pogled na ženske noge to istočnjacima predstavlja pogled na stražnju stranu vrata. 

U hladnijim se mjesecima nose  se obojena kimona, tradicionalno izrađena od svile, a ponekad i vunene ili sintetičke tkanine. Svijetli pamuk yukata nosili su muškarci i žene tijekom ljetnih mjeseci i nakon kupanja na onsen (vruća ljetna odmarališta) i ryokan (tradicionalni pansioni). Često se nose s getom, neformalnom drvenom obućom. 

Viša klasa je pamučna kimona, yukata nosila na kupališta te su ona postala popularna među običnim ljudima koji su ih oslikavali raznim uzorcima.Danas, jarke boje nose žene i djeca posebno za prigode ljetnih festivala, slavlja i vatromete.

S obzirom na ovako dugu povijest i tradicionalnu vrijednost kimona  nije ni čudo što je do danas ostao zanimljiv,  mističan i često interpretiran odjevni komad.