Pomrčine i ekspanzija kolektivne svijesti

Nakon vrlo rijetkih planetarnih aspekata koji su obilježili početak 2020. godine i ljeto nije razočaralo.

Pomrčina Sunca koja se dogodila na sam početak ljeta, ljetni solsticij, u svojevrsnom je zagrljaju dvije pomrčine Mjeseca, one 5. lipnja i Mjesečeve eklipse 5. srpnja. Mjesečeve pomrčine događaju se u vrijeme punog Mjeseca te se može reći kako snažno pojačavaju emocionalna pražnjenja uobičajena za dane u i oko punog Mjeseca. Ipak, šira slika ovih ljetnih pomračenja jest na tragu kolektivne evolucije jer zadnje dvije (pomrčinu Sunca i Mjeseca prati i velik broj retrogradnih planeta (Merkura, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona) te gotovo egzaktna konjukcija Jupitera i Plutona na 23 stupnja Jarca. Ovo jest zadnji kontakt pomrčina (za neko vrijeme) s osi Jarac/Rak jer su mjesečevi čvorovi prešli na os Blizanci/Strijelac i zato jest riječ o svojevrsnom markiranju ove 2020. godine kao godine u kojoj će se uistinu puno toga promijeniti. Globalno i kolektivno.

No, prije toga, valja se vratiti i na poneki nezavršeni zadatak, na situacije i okolnosti koje su se otvorile već početkom godine, a sada se, na neki način, iznova vraćaju u prvi plan. Kako Jarac predstavlja sve one vladajuće strukture koje upravljaju našim životima (državne, financijske, korporativne/farmakološke i druge) već je na samom početku godine, konjukcijom plutona i Saturna u Jarcu bilo jasno kako je došlo vrijeme njihove trasformacije. Hoće li to biti s prethodnim urušavanjem i novim građenjem ili transformacijom u kojoj neće biti straha, šokova i gubitaka za žitelje ove planete, ostaje za vidjeti. Sam ulazak Marsa u Ovna, 28. lipnja, i njegov ostanak u ovome znaku gotovo pola godine (do 7. siječnja 2021.) ukazuje na moguće akutne situacije, nagle preokrete, konflikte i poprilično „žestoke“ događaje, s ciljem preokreta postojećeg stanja. Ovo je osobito uočljivo u rujnu i listopadu 2020.

No, ako na sve pogledamo s jedne šire, ili više točke, zaključak koji se nameće ide u smjeru ubrzane evolucije, napuštanja starih obrazaca kolektivne svijesti, raskrinkavanje strahova kao najmoćnijeg oružna držanja ljudi u pokornosti te doslovni prvi značajan val transformacije iz tzv. 3D svijesti u 4 i 5D. Ako 3D svijest opišemo kao svijest podjela, dualnosti, straha, sebičnosti, materijalnog fokusa te odsustva povezanosti s kreacijom, 4D svijest uključuje širenje percepcije i svjesniju povezanost s cjelinom kreacije, altruizam, suradnju i dramatično manji fokus na dualnost; istinu-neistinu, crno-bijelo i sve ostale aspekte dualističkog razmišljanja. Ipak, još uvijek je moguće skliznuti u analogne misaone procese i aktivaciju emocija straha, ljutnje te dualističkog procesuiranja ideja i njihov doživljaj u kontekstu istine ili neistine (u ovisnosti o programima s razine kojih se procjenjuje „istinitost“). Uvjetovani mentalni programi polako i sigurno se raspadaju, percepcija svijeta više nije „naučena“, naslijeđena, uprogramirana već se sve više okrećemo onome tko uistinu jesmo. Osjećaj intuicije je jasniji a naša povezanost s našim unutrašnjim “ja”, sve izraženija. 5D svijest je svijest jasnoće vlastite biti i misije, doživljaj ljubavi kao iskonske energije svog bića i potpune povezanosti s cijelom kreacijom, osjećaj sreće kao prirodnog stanja, neuvjetovanog bilo kakvim vanjskim događajima. Taj je izbor svakome od nas dan, kao prirodno pravo. Netko će ostati u strahu i očekivati vanjske zaštitnike, a netko će koraknuti u slobodu bivanja sobom, bez obzira na sve.

I to jest glavna tema ovih pomrčina i cijele 2020. godine. Imamo priliku izaći iz vlastitog zarobljeništva uprogramiranog od najranijeg djetinjstva, iz straha, a onda i iz zarobljeništva nametnutog izvana kojega potenciraju strahovi (za život i/ili egzistenciju). Strah nije prijatelj. Strah je iskrivljena percepcija nekih vanjskih situacija koja se doima stvarnom. Strah će protresti cijeli naš emocionalni sustav, izazvati kontinuirani stres, uzrokovati pad imuniteta, pa i bolest. Toliko je moćan. Da nas zarobi u tlapnji vlastitih iluzija o tome kako smo mali i nemoćni. Strah nas drži u mraku neznanja. Podleći strahu znači odreći se svojega prava na slobodu postojanja. Dragovoljno. Zato je strah dobro mjerilo vlastite osobne evolucije. Ako našim životima upravlja strah, onda tu nema mjesta za ljubav. Nikakvu, ni prema kome (a najmanje prema sebi), nikada. Sve dok postoji strah, nema ljubavi. Ni u kojem obliku.

Do kraja rujna 2020. Saturn će se vraćati retrogradno kroz Jarca; bit će još prilike za obilje strahova, i starih i novih. Istovremeno, bit će prilike i za transcendentiranje straha u mudrost, za „bacanje sidra“ sigurnosti u samu dubinu onoga tko jesmo. To je najbolji način da jasno vidite sve što se oko vas događa, bez straha, i otpora vlastitoj biti. Najtamnije je prije svitanja, uvijek. Pomrčine su živi dokaz toga. One su svojevrsne prijelomne točke u vremenu, gdje staro odlazi a novo dolazi. Vanjske događaje ionako kreiramo kolektivno svi mi, do sada i za sada uglavnom nesvjesno jer većina je još uvijek uvjerena u vlastitu nemoć da išta mijenja. Ti isti vanjski događaji kod sve većeg broja ljudi pokrenut će potrebu da ih preispitaju na jedan sasvim drugačiji način nego do sada i to je ta točka u kojoj je kolektivna evolucija u zamahu. Pomrčine nisu uvijek zloguki glasnici nečega lošega što dolazi i na što je nemoguće utjecati, dapače, one će (osobito kada ih se posloži tri zaredom a inače idu u paru) najaviti kolektivni val promjena u idućih pola godine do godinu dana, ponajviše promjena razine svijesti nas ljudi. Odluka da svjesno uronimo u vlastito postojanje, umjesto nesvjesnog očekivanja da se za naš život i sigurnost pobrine netko drugi iznimno je velik evolucijski korak i čini se da ih je sve više na tragu te odluke. Samim tim jer ljudi sve više uviđaju da ta vanjske sigurnost koja im se nudi, ionako i nije beš toliko sigurna. U konačnici, strukture moći ionako su na svom prirodnom putu „pomračenja“ jer je naprosto došlo vrijeme za to. Širokom umu ni jedan nadolazeći događaj neće biti čudan ili neobičan, niti zastrašujući, jer zna kako nestanak starih paradigmi nije uvijek jednostavan i bezbolan. Upravo zato, u tjednima i mjesecima koji slijede čini se kako će se sve ubrzati. Činit će se kao da gladamo film s najnevjerojatnijim obratima. Neki bi događaji mogli biti toliko nevjerojatni da nam se može učiniti kao da sanjamo. U neku ruku, tko zna, možda uistinu i sanjamo. Neke stare duhovne tradicije i jesu na tom tragu. 😉

Ono što je u svemu važno jest trasirati rutu osobne duhovnosti. Znanost je isuviše materijalistička i uopće ne uzima u obzir svijest kao ishodište svega. Vjera je, pak, isuviše orjentirana na božanstva i autoritete izvan nas, čije poštovanje i ljubav valja zaslužiti. Čovjeka kao ishodište svega, kao ugao svjesnog promatranja realnosti iz jednog neponovljivog i unikatnog ugla nitko od njih ne uzima, štoviše, orjentiranje na samoga sebe i osobni doživljaj postojanja zvuči kao bogohulno ili – znanstveno neutemeljeno. A zapravo je sva ljepota stvaranja i cjelokupne kreacije upravo u tome, u toj jedinstvenoj točki personalizirane svijesti koja, samim promatranjem, sudjeluje i u kreaciji. Kvantna fizika, a ne New age ;).

Na kraju se nameće zaključak da svatko od nas ima neotuđivo pravo da, u skladu s vlastitom istinom, bira svoj put dalje. A put srca je put slobode i ljubavi. Izbor je to koji je utkan u samo postojanje nas kao bića. Vrijeme je da ga se prisjetimo.

Goga Kovačević

– Astrologija je divna, tako duboka, mudra, nerijetko toliko precizna i jasna. Kao svjetlo koje ti pomaže da njime obasjaš cestu. Plus još koji znak usput, da ne zalutaš.

Više na: zvjezdarnik.com

Foto: Pexels, Unsplash