Povratak sebi doma – poziv na 3-tjedni program “Stalna praksa”

Postoje oni dani kada nam je uistinu teško osjetiti dom u sebi. Dani kada ne raspolažemo s dovoljno kapaciteta za pogledati duboko u sebe. Tada bismo najradije pronašli nešto što će nam bar na trenutak odvratiti pogled od onog što želi biti viđeno unutar nas. I često vrlo uspješno to činimo – skrećemo s putanje kako bismo osjetili prividno olakšanje.

Naš duhovni dom

Iako sam vjerovanja da ne postoji pogrešan put jer nas svaki nečemu uči, u isto vrijeme duboko osjećam da postoje ispravniji i manje ispravni putevi. To često možemo jasno osjetiti ako neko vrijeme provedemo u tišini svog (duhovnog) doma. No, upravo je provođenje vremena u svom domu ono što je ponekad najteže učiniti. Tu nema maski i neistina. Tu je sve ono što trebamo (ne i želimo) čuti, osjetiti i znati o svom putu. Jednom kad čujemo, osjetimo i spoznamo svoju istinu, to često znači nošenje velike odgovornosti i donošenje teških životnih odluka.

Odgovornost je na nama

Istina je da su mnoge od nas, iz raznih razloga, u životu osjetile odvajanje od vlastitih instinkata i radosti koja je izvor vitalnog života. No, ključ je u osvješćivanju da je povratak sebi itekako moguć. Svaka od nas je odgovorna redovno (često na dnevnoj bazi) čuvati stražu svoje psihe, zadovoljavati i izražavati svoju divljinu na sebi svojstven način. Vraćati se sebi svakodnevno najveći je poklon koji si možemo darovati – iznova i iznova.

Isprva nije lako pronaći način i kapacitet za održanjem unutarnje ravnoteže i prepoznati one zdrave porive i potrebe jer su smetnje uvijek na putu. No, ako uistinu to želimo (jer zapravo i moramo), pronaći ćemo način. Ili će način pronaći nas, a mi ga moramo znati prepoznati.

Ona šapće u snovima…

Koliko god mi htjeli odgoditi određene trenutke u svom životu, naša prava priroda nas vrlo suptilno i vrlo redovito podsjeća na važnost odgovornosti i odlučivanja – jer u tome leži rast. Sklona je pretresti dijelove naše psihe u slučaju da smo negdje nesvjesno i pomalo lijeno odustali od duhovnog rasta iz razno raznih razloga. Ona nam šapće u snovima, priča u tišini uma, podsjeća na nedovršen posao povratka kući, povratka njoj, našoj pravoj prirodi. Jer zna da nismo u miru dok nismo došli doma.

Za svakog od nas je put doma drukčiji. Koliko ima žena toliko ima i načina povratka svom domu. Na nama je da to otkrijemo.

Ali kako to otkriti?

Tako da učinimo ono što nam instinkt govori – pjevati kad nam se pjeva, pisati kad nam se piše, plesati kad nam se pleše, istražiti, grliti, smijati se, plakati, vrištati, i dopustiti da smo vođene unutarnjom strujom svijesti. Ali kad osjetimo da je previše – stati i ponovno se uzemljiti. I u toj suptilnoj igri traženja srednjeg puta, postat ćemo vješte u prepoznavanju načina za održanjem vitalnosti i ravnoteže.

Poziv na program Stalna praksa

U tom tonu, pišem ovaj članak ujedno i da te pozovem na 3-tjedno putovanje kako bismo zajedno istražile načine povratka kući, svom duhovnom domu unutar nas. Svaki dan otvaramo polje kako bi informacije i usmjerenja naše prave prirode bila jasnija. Ovo je drugi ciklus istog programa i osjećam da je vrijeme za ponovno vraćanje onome što je dobro, onome što funkcionira (coming back to what´s working).

Jer, podržati ono što je dobro znači ojačati otpornost živčanog sustava, povećati kapacitet i istovremeno učiniti naš unutarnji sustav funkcioniranja fleksibilnijim, baš poput bambusa.

Kako program izgleda?

Primjenjujemo bottom-up metodu i radimo na 4 aspekata – tijelu, emocijama, umu i duhu.

Prakse koje ćemo raditi su:
• joga s fokusom na somatiku, slobodan pokret (fizičko tijelo)
• promatranje emocija, emocionalno korektivno iskustvo (emocionalno tijelo)
• pisanje dnevnika (mentalno tijelo)
• meditacija, trataka (duhovno tijelo)

Svaki naš susret će trajati 20-30 minuta a započet će u 6 h ujutro. S razlogom neće trajati dulje tako da svatko može izdvojiti to vrijeme u danu, usprkos brojnim obvezama. Sve prakse će biti snimate stoga ih možete odraditi u doba dana kad vam više odgovara.

Za ponijeti sa sobom

Povratak sebi je putovanje koje zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost. Priznavanje vlastitih unutarnjih potreba i suočavanje s istinama koje možda izbjegavamo, ključno je za ostvarenje dubokog mira i povezanosti sa samima sobom. Sve smo pozvane otkriti načine vraćanja vlastitom duhovnom domu, pronalaska ravnoteže i otvaranja prostora za autentičan rast. Njegovanje tog unutarnjeg prostora stvara temelje za stabilnost i fleksibilnost – baš poput bambusa, koji se pod pritiskom savija, ali ostaje snažan i postojan.

Foto: Marina Ćosić