Smrt je novi početak

Toliko su nam usta puna priče o umiranju starih obrazaca, oblika postojanja, načina razmišljanja… pa ipak, protrnemo od užasa kada nas u oči Smrt pogleda. Kad se sretnemo s tom Inteligencijom Istine koja bez kompromisa, suosjećanja… reže sve staro, sve što nismo, a možda se ipak, negdje duboko, nesvjesno ili polusvjesno držimo toga…

Promjene struja, potresi, razvodi, otkazi … pa i fizička umiranja – sve je to dio Okreta, plesnog Okreta Života. Koji nas, u pravilu, nespremne dočeka ako plešemo kruti kao metla. Sve manje smo, istina kruti. Sve više pripremljeni ne biti vezani, nego spretni i spremni – odvezati se …

Već je prebjelodano da se „nešto događa“. Čak i ljudi od kojih ne bi očekivali razgovor o „duhovnosti“ primjećuju kako se sve promijenilo. Tj. kako se mijenja. A mijenja se temeljni postulat – odnosno onaj koji je bio potreban, da bi preživjeli industrijsku revoluciju i sve što se događalo u prethodnim stoljećima: a taj je da je Čovjek sve što jest.

Umire – sve što nije u skladu s našom najvišom Prirodom

Sada, pak, ulazimo u Novu Fazu shvaćanja da je Čovjek Božanski – tj. da je Bogočovjek. Da je Nietzsche govorio to na manje depresivan način (što nije mogao s obzirom na osobnu karmu te karmu vremena u kojem je bio inkarniran) možda bi ga i prije tako shvatili, no … Činjenica je Umire – sve što nije u skladu s našom najvišom Prirodom. A ta je Jedno. Ljubav. Božansko.

Kad tako kažemo, zvuči Romantično, no svi koji smo ikada prošli i jedan proces transformacije, znamo da nije nimalo romantično dok sama „špica“ traje. Dok nas „pere“ i boli, umiranje. Umiranje staroga i odlazak. Pa ipak, sigurno i leptira tj. gusjenicu boli dok traje priprema za šarena krila. To se ne vidi. Ali kasnije sve svi glasno dive „vidi, krasnog li leptira …“..

Pa, to je proces koji se sada događa. Nije ugodno. Odumiru svi odnosi, i oni najbliži – s Roditeljima, s kojima smo toliko vezani, očekivanjima … Puca, po svim šavovima – sve što se godinama guralo pod tepih, eruptira, kao septička jama …

Zvuči poprilično idealistički kada, u toj fazi procesa, kažete nekom da je Život, na kraju krajeva, ipak lijep i da treba „samo gledati u neugodu i disati u nju“. Ne da bi vas utopio u čaši vode, nego bi vas natjerao da vi dišete u svu tu septičku koja sada divlja. Pa ipak … nema drugoga do temeljitog čišćenja prije Preporoda.

Renesansa se događa

Htjeli mi to, ili ne, Renesansa se događa. Nije toliko ušminkana kao nekad, nema Petrarce i nježnih stihova. No, straha nema, barem nema razloga za njega. Istina je da dolazi kraj svijeta. Zapravo, već je došao. Osjećamo ga svaki dan – više nema sidara za koja se brod može vezati, a pucaju i postojeća. Nema temelja … Pa ipak, nije li to sloboda?

Živjeti iz trenutka u trenutak, bez očekivanja … Bez plana, projekcija, ovisnosti. Nije li to ultimativno ostvarenje Duše u Tijelu? Nije lako, ali je iskustvo vrijedno Svjedočenja. I u tome živimo sad. Osim toga, Smrt je pristojna – kaže da se najavljuje, samo ne slušamo znakove. Čim se pojavi, mi spustimo zavjese ili otrčimo u drugu stranu.

Da, kultura – koja je od Umiranja napravila tabu. Pa ipak, Istok slavi Umiranje kao Uzašašće – Kina se, na pogrebima, u bijelo odijeva …

Sve u Svemu, Smrt je novi Početak. Ne postoji Kraj bez Početka, kao ni Početak bez Kraja. Život je ciklus, poput Kruga. Točka obrtaja je točka prijelaza, a u njoj živimo sada. Nema Ostvarenja Cjelovitosti bez pozdrava starim obrascima – preraslim cipelama, starim glazbenim stilovima, nekadašnjim suputnicima (partnerima, poslovima, prijateljima).

Prihvaćanje te Istine, čini nas Vječnima. Jer, kako Vede pjevaju – tijelo je poput kaputa kojeg duša odijeva. A sama Duša je – Vječna. Sjetimo li se da smo mi Duhovna Bića s Ljudskim iskustvom – gdje je mjesto za strah? I kada nas napadne, uslijed vezanosti i zamućenosti razuma konceptima, uz UDAH I IZDAH (koliko god puta treba – optimalno dok se istinski ne razjasni Slika Svega) otkriva se Istina. Da je Život Ljubav, Igra i… Tajna Vrijedna Življenja.

Dea Devidas

– Čitam karte i pišem o tome što pokazuju i govore. U ovoj inkarnaciji, od svoje pete godine ih proučavam – vizualno, filozofski, simbolički, astrološki, mitološki… ezoterno i egzoterno. Prakticiram jogu, tehnike disanja, meditaciju… život u trenu i u toku, ponekad uz pehar čaja, a ponekad uz kalež vina. Osim s kartama, vrijeme provodim s obitelji, mačkama i stablima.

Izvor: elementi.space

Foto: Unsplash