Što možemo naučiti iz sistemskih konstelacija?

 

Već dugo vremena želim napisati jedan tekst o Sistemskim konstelacijama. Zamolila me Indira, a osjećam i potrebu kako bih dala neko objašnjenje svima koje zanima ova metoda kompliciranog imena, a još kompliciranijeg opisa.

Pročitala sam za inspiraciju razne tekstove, tuđe opise, mnoge članke.
I zaključila da je najbolje da krenem od svog osobnog puta i susreta s konstelacijama, jer ovako duboku metodu treba opisati kroz osobno iskustvo kako bi se ona na najiskreniji i najtopliji način mogla približiti drugima.

Prije otprilike 15-ak godina prijateljica me informirala o tome da je u Zagreb stigla nova metoda, da je vrlo efikasna i da je treba probati.
U to doba, istraživala sam razne tehnike, bila sam u dosta mračnom periodu svog života (odnosno, bilo je puno nejasnijih i zamračenih dijelova mene same) i nadala sam se nečemu što će me izvući iz toga.

Kroz konstelacije sam dobila puno toga. Prvenstveno bih mogla reći da one postaju način života. Odnosno, ulaze u sve pore života. Jedan je razlog taj što se bave upravo zakonitostima odnosa, obitelji, sistema, a drugi taj što odjednom dobivate novi način za promatranje stvarnosti, istina i odnosa oko sebe.

Metodu je razvio Bert Hellinger, austrijski teolog, filozof i terapeut. U dijelu života koji je proveo kao svećenik, 16 je godina bio u misiji u Južnoj Africi među Zulu plemenima. Proučavajući dinamike zajednica i obitelji i zahvaljujući educiranosti za mnoge grane psihoterapije, nastale su Obiteljske konstelacije, kao njegova, jedinstvena metoda.

Naravno da su i one, kao živući organizam, nastavile svoj razvoj i rast i danas ih volimo nazvati i Sistemske konstelacije, jer je moguće s njima raditi kroz bilo koju temu i bilo koji sistem.

Kada sam prvi put došla na konstelacije, znala sam da želim odmah postavljati svoju temu. Što to znači? To znači da u prostor postavim predstavnike osoba, aspekata, pojmova, ciljeva, prepreka…ono što je ključno za moj problem, odnosno temu i zatim pratim, uz pomoć voditelja, kako se moja priča odvija i kako se otkrivaju informacije vezane uz moju obiteljsku ili neku drugu dinamiku i prostor. Međutim, na tom prvom susretu, nisam ni sama znala koja je moja tema. Patila sam u tadašnjem partnerskom odnosu, ali tada nisam shvaćala da je ta patnja moja unutarnja drama, a da mi vanjske okolnosti samu ukazuju na ono što je skriveno duboko u meni i vapi za iscjeljenjem i svjetlošću.

Moja prva konstelacija bila je toliko burna i fascinantna za mene, jer sam gledala ljude koje sam tek tada upoznala kako fenomenalno “oponašaju” moje roditelje, riječima, dinamikama odnosa, mimikom i gestikulacijama.

To je nešto što je teško objasniti, a oni koji još nisu imali prilike probati konstelacije često postavljaju upravo to pitanje koje se odnosi na izvor informacija.

Ovaj fenomen naziva se “fenomen percepcije predstavnika” i zato ljudima uvijek kažem neka dođu i probaju, jer fenomen se teško objasni, ali 30 godine prakse pokazuje da predstavnici daju i preuzimaju apsolutno točke i autentične informacije, ključne za odvijanje samog procesa konstelacije.

Taj prvi susret toliko me oduševio i pokrenuo niz naknadnih procesa da s konstelacijama, kao oblikom moje osobne terapije, a kasnije i kao voditelj, više nisam stala.

Što sam sve naučila iz sistemskih konstelacija?

1. Ljubav je u podlozi svega, ali da bi ona bila vidljiva i laka, moramo stvoriti uvjete i dozvoliti joj da teče.

2. Roditelji su naš početak. Sve što imamo, a prvenstveno život, dugujemo njima i njihovim blagoslovima.

3. Ne postoje 2 ista slučaja ili 2 ista problema. Ne postoji univerzalno rješenje. Ne postoje 2 iste osobe ili 2 iste obitelji. Što je dobro za nekoga, ne mora biti za mene i obrnuto.

4. Neutralnost. Ne moram komentirati tuđi problem, davati rješenja. Mogu podržati, biti tu, znati da ne znam što toj osobi treba, ali podržati je na putu traženja.

5. Promatranje. Umjesto djelovanja, nekad je dobro promatrati i osluškivati i puno ćemo više iz toga naučiti.

6. Razumijevanje i empatija. Učim gledati iz tuđih cipela. Učim vidjeti da je moguće da drugi drugačije vide. Učim da istu stvar možemo različito vidjeti. Učim da gledajući u istu stvar, vidimo različite stvari. Učim razumjeti zašto se netko ponaša na određeni način. Učim vidjeti i razumjeti zašto mi netko ne možete dati nešto što želim.

7. Prihvaćanje. Prihvaćam sudbinu kakva je bila. Prihvaćam događaje koji su se dogodili. Mogu ih pogledati, mogu shvatiti koje je bilo učenje. Mogu ići dalje iako se nešto dogodilo.

8. Neznanje o rješenju. Prihvaćam da ne znam što mi treba da bih riješila situaciju. Prihvaćam da ne znam što je dobro za drugoga.

9. Važnost pravog vremena. Sve je u vremenu u kojem treba biti. Nikad nije kasno za razumijevanje, za pomirenje, za ljubav, za novi početak. Za dopustiti da stvari budu drugačije.

10. Važnost reda. Moram znati i poštovati svoje mjesto u liniji. Ispred svojih predaka, iza svojih potomaka.

11. Smeta nam ono što ne znamo, a ne ono što znamo. Tajne skrivene unutar obitelji, teme o kojima se ne priča, umrli koje ne spominjemo, nestala djeca, neprežaljene ljubavi. Sve je to ono što želi na svijetlo dana. Ono što želi biti viđeno i što stvara vidljivi “problem” koji možda teško sa stvarnom temom možemo povezati.

12. Svaki problem je rješiv ako prihvatimo stanje stvari. Priznati stvari kakve zaista jesu za nas. Priznati kakvi mi jesmo u određenom odnosu. Dajem li ili samo tražim?

13. Poštovanje. Poštujem druge, poštujem pretke, poštujem poredak. Poštujem tuđu sudbinu i tuđi sistem. Poštujem svoje neznanje.

14. Birati put za svoje najveće dobro. To možda nije onaj put koji sam želio čuti, ali je onaj koji je ispravan u ovom trenutku.

15. Razlikovanje. Razlikujem tebe i sebe. Razlikujem pojmove koji su mi se promiješali. Razlikujem svoju viziju od onog što drugi stvarno jesu.

16. Otpuštanje. Otpuštam stvari iza kojih se skrivam. Ono od čega imam skrivenu korist. Otpuštam uvjerenja, strahove.

17. Integriranje. Mogu dozvoliti da u meni postoji i škrtac i lisac i dobrica i naivac, jaki dio, slabi dio, fokusirani dio, raspršeni dio, muški i ženski, božanski i zemaljski. Dopuštam da sam to sve ja i da aktiviram svoje dijelove po potrebi.

18. Puštanje kontrole i predavanje Jastvu, onom koje zna, da brine o nekim stvarima.

19. Jasnoća. Jasno vidim što je za mene dobro, a što ne. Jasno i odgovorno biram donijeti odluku.

20. Ravnopravnost. Svi su unutar moje obitelji, uže, šire i ljudske, jednako važni. Moje mišljenje, viđenje, vizija, želje, nisu važniji od tuđih

21. Pripadnost. Pripadam sistemu. Pripadam svojoj obitelji. Pripadam široj obitelji. Pripadam zajednici u kojoj živim. Pripadam ostalim zajednicama. Pripadam svijetu i sistemu.

22. Ljubav. Ljubav prema sebi. Ljubav prema drugima. Ljubav je ono što svi želimo, ono čime sve počinje i završava. Sve ostalo su samo neki talozi koje s nje treba skinuti i očistiti.

…..I još puno toga

 

Ivana Crnčić

– Kroz pitanja i traženje odgovora i shvaćanje kako su razumijevanje i prihvaćanje temelji rasta i stvaranja životne lakoće, želim razmjenjivati iskustva i znanja s ljudima oko sebe. Koristim yogu, sistemske konstelacije i energetski rad kao bazu za rast i vlastiti put traženja odgovora, a sve što naučim, rado ću podijeliti s drugima.

 

Foto: Pexels, Unsplash