Svjetski dan mentalnog zdravlja: Mentalno zdravlje kao univerzalno ljudsko pravo

 

Od 1992. godine Svjetska federacija za mentalno zdravlje (WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) 10. listopada obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja s ciljem promicanja i očuvanja mentalnog zdravlja, destigmatizacije osoba narušenog mentalnog zdravlja te naglašavanja važnosti ulaganja u sustav podrške mentalnom zdravlju.

Ove godine se obilježava pod temom „Mentalno zdravlje kao univerzalno ljudsko pravo“. Procjenjuje se da se jedan od osam ljudi na svijetu, odnosno gotovo njih milijardu, suočava s problemima mentalnog zdravlja, što može utjecati na njihovo fizičko zdravlje, osiguranje egzistencije, način na koji se povezuju s drugima te konačno, opću dobrobit i kvalitetu života. Na globalnoj razini prednjači depresija od koje pati 5 % odrasle populacije. Narušeno mentalno zdravlje sve je zastupljenije i među adolescentima i mladim ljudima. Jedno od sedmero djece u dobi od 10 do 19 godina ima mentalni poremećaj, a među mladima u dobi od 15 do 29 godina jedan na svakih 100 smrtnih slučajeva je samoubojstvo što ga čini četvrtim vodećim uzrokom smrti u toj populaciji.

Dok službena medicina i farmacija iznalaze učinkovitije i sigurnije terapije unutar svojih okvira djelovanja, a relevantne stručne i društvene organizacije rade na podizanju institucionalne podrške ljudima pogođenima mentalnim tegobama i oboljenjima, postavlja se pitanje što svatko od nas može poduzeti u s ciljem očuvanja vlastitog mentalnog i fizičkog zdravlja.

Važnost osobne prevencije mentalnih oboljenja i zaštite mentalnog zdravlja je tim veća, jer je fokus spomenutih dionika više usmjeren na informiranje i osnaživanje ljudi koji se već suočavaju s tegobama da o tome otvoreno progovaraju i traže pomoć te da im se osigura što kvalitetnija mreža podrške unutar zdravstvenog sustava, ali i društvene zajednice kojoj pojedinac pripada, a ne na promoviranju održivog životnog stila koji će dugoročno štititi naše mentalno zdravlje od narušavanja. U nastavku donosimo neke od novih spoznaja o složenim vezama tijela, uma i ponašanja te što sami možemo poduzeti kako bismo bili zdravi i osjećali se dobro.

Protuupalna prehrana i mentalno zdravlje

Psihoneuroimunoendokrinologija je multidisciplinarno područje koje proučava tzv. psihoneuroimunoendokrini sustav kako se naziva funkcionalna isprepletenost i međudjelovanje žlijezda i organa koji reguliraju našu fiziologiju i ponašanje. On obuhvaća mozak i živčani sustav, imunosne organe i stanice te endokrine žlijezde. Njihova međusobna povezanost omogućuje prepoznavanje potencijalnih unutarnjih i izvanjskih prijetnji te kreiranje biokemijskih promjena i biranje ponašanja kojima će ih se otkloniti uz minimalnu štetu po organizam. Moglo bi se reći da sve više znanstvenih dokaza o postojanju i funkcioniranju ovog mega sustava unutar našeg tijela ujedno objašnjava i način na koji su međusobno povezani i u komunikaciji naše tijelo, um i duša. Kroz njega se naše misli i emocije odražavaju u tijelu. Novija istraživanja u ovom području ukazuju na povezanost većih upala u organizmu s pojavom depresije kao i povećanim rizikom od samoubojstva.

Znanstvenica Lena Brundin sa Sveučilišta u Lundu istražuje kako upale u središnjem i perifernom živčanom sustavu doprinose neurološkim poremećajima, poput Parkinsonove bolesti i psihijatrijskim simptomima, poput depresije, anksioznosti i nagona za samoubojstvom. Otkrila je da je u ljudi koji pate od depresije nagon za samoubojstvom izravno povezan s vrijednostima upalnih biljega u krvi. Što su vrijednosti više, a upala jača to će stupanj nasilnosti pokušaja samoubojstva biti veći. Postojanje veze između upale u tijelu i pojave simptoma depresije potvrdilo je i istraživanje znanstvenika Sveučilišta Cambridge.

Pojava upale u tijelu dovodi do povećanih razina citokina, proteinskih molekula koje su posrednici u prijenosu informacija između različitih stanica u tijelu, a koje izlučuju stanice imunosnog sustava. Veliki broj mentalnih oboljenja i poremećaja popraćen je upalom u mozgu. Američki znanstvenik Robert Dantzer dokazao je na koji način citokini mogu utjecati na naše raspoloženje. Kad je u tijelu prisutna jaka upala oni snižavaju razinu tzv. neuroprijenosnika dopamina, noradrenalina i serotonina (kemijske tvari koje omogućuju prijenos informacija između stanica u središnjem živčanom sustavu) što se na razini doživljavanja manifestira kroz osjećaje neraspoloženja, umora, apatičnosti. Zanimljiv je podatak da se 90 % serotonina (sudjeluje u regulaciji spavanja, utječe na pamćenje, učenje i osjećaj sreće) sintetizira u našim crijevima (prema Le Pera, 2022.) što daje dodatnu težinu važnosti kvalitete onoga što unosimo u svoj probavni sustav. Znajući ovo postavlja se pitanje kako možemo utjecati na smanjenje vjerojatnosti pojave upalnih procesa u tijelu?

Jedan od mogućih načina je primjena načela protuupalne prehrane. Osim što pridonosi očuvanju zdravlja, usporava i proces starenja na svim tjelesnim razinama: molekularnoj, genskoj, staničnoj, razini tkiva, organa, sustava i cijeloga tijela. Protuupalna prehrana naglašava važnost podrijetla namirnica – prirodni uzgoj. Uz meso, ribu, povrće, voće i integralne žitarice uključuje redovitu konzumaciju probiotika (jogurt, kefir), začina i začinskih biljaka te orašastih plodova. Preporučuju se fermentirane namirnice, a treba izbjegavati ili vrlo umjereno konzumirati sve vrste prerađene hrane, gazirana pića i alkohol. Korisne savjete za promjenu prehrambenih navika možete pronaći u knjigama „Zdravstvena revolucija“ Marije Borelius (Egmont, 2021.), „Održivi intervalni post“ Same Andrenšeka (Mozaik knjiga, 2021.) i „Što nam serviraju“ Tima Spectora (Koncept izdavaštvo, 2022.).

Osobni razvoj kao pomoć u procesu promjene

Biologija potencijalne bolesti nastaje rano u životu. Moždani mehanizmi stresne reakcije programirani su iskustvima koja počinju u ranom djetinjstvu i zato su implicitna, nesvjesna sjećanja koja upravljaju našim stavovima i ponašanjima prema sebi, drugima i svijetu. Rak, multipla skleroza, reumatoidni artritis i druge bolesti nisu nagli novi događaji u odraslom životu, nego vrhunac cjeloživotnih procesa. Ljudske interakcije i biološki imprint koji su oblikovali te procese dogodili su se u razdobljima naših života kojih se možda svjesno ne sjećamo (Maté, 2020.).

Na tragu ovakvog pojašnjenja nastanka bolesti je i pitanje može li i na koji način pojava bolesti biti upozorenje vlastitog tijela da u našem životu nešto nije u redu nakon što neko (duže) vrijeme to ne uspijevamo ili ne želimo osvijestiti u umu? Možemo li otići i korak dalje pa se usuditi reći da ne postoje različite bolesti već samo jedna, a to je čovjekovo „loše osjećanje“ koje se očituje kroz simptome različitih bolesti s kojima će se pojedinac suočavati dok god ne dokuči i ukloni njihove uzroke (prema Dethlefsen i Dahlke, 2017.).

Kada postoji nesklad duše i tijela prvo ga počinjemo osjećati na neopipljivoj razini kroz doživljavanje emocija tuge, ljutnje ili straha, osjećaj nepripadanja ili neuklopljenosti, „življenja tuđeg života“ i sl. Ako to zanemarimo ili uopće ne osvijestimo u jednom trenutku postaje vidljivo i manifestira se kao konkretna bolest koja nas ometa u normalnom funkcioniranju i zahtjeva našu pozornost. Ovakvo tumačenje mogućih uzroka bolesti zahtijeva od nas da na prevenciju bolesti ne gledamo samo kroz prizmu zdravog načina života koji uključuje zdravu prehranu, dovoljne količine sna, kretanja, boravka u prirodi ili izbjegavanja ovisničkog ponašanja. Ono zahtjeva da pažnju usmjerimo i na svoje misli, emocije i ponašanja koji nas prate kroz život.

Razotkrivanje načina na koji funkcionira psihoneuroimunoendokrini sustav upućuju na to da fiziološki stres, dakle ono što smatramo tjelesnim stresom, između ostaloga, predstavlja poveznicu između osobina ličnosti i bolesti. Određene osobine, poznate kao stilovi suočavanja, povećavaju opasnost od bolesti, povećavajući vjerojatnost kroničnog stresa, a primarno se odnose na smanjenu sposobnost emocionalne komunikacije, odnosno izražavanja svojih osjećaja, a to je nešto što usvajamo ili ne usvajamo u djetinjstvu (prema Maté, 2020.). Kako odrastamo s nama odrastaju i naši nefunkcionalni obrasci doživljavanja i ponašanja koji su nam u djetinjstvu možda i služili, ali u odrasloj dobi mogu biti kontraproduktivni i dugoročno rezultirati mentalnim ili fizičkim oboljenjima.

Način na koji to možemo spriječiti je kroz uočavanje obrazaca mišljenja, osjećanja i ponašanja koji su za nas karakteristični, a potom svjesno i ciljano mijenjanje onih koji nam ne služe na način da nas ometaju u ostvarivanju željenih ciljeva u životu kao i skladnih međuljudskih odnosa.

Danas je, uz psihijatriju i psihologiju, dostupan veliki broj psihoterapijskih pravaca te drugih metoda osobnog razvoja koje nas mogu podržati u procesu promjene. Jačajući svjesnost, odnosno sposobnost da smo u svakom trenutku svog života u stanju uočiti tjelesne znakove stresa i upozorenja da idemo u pogrešnom smjeru ili živimo u neskladu s našom istinskom prirodom doprinosimo očuvanju našeg mentalnog zdravlja. Ako je mentalno zdravlje pravo svakog čovjeka, kako ističe ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, želimo li i osjećamo li se spremnima da kao pojedinci doprinesemo tome preuzimajući individualnu odgovornost za svoje mentalno zdravlje i čineći ono što je unutar naših mogućnosti da ga očuvamo?

Više o temama osobnog razvoja i psihologije možete pronaći u našoj rubrici LIFE COACHING & HEALING, dok o spiritualnosti pročitajte u rubrici DUHOVNOST. 

Možda vas zanimaju i ove vezane teme:

Što je to intervalni post i kako ga provesti? 

Moć navike – kako biti spreman sam sa sobom 

Dobra knjiga: Bolest nas uči kako biti zdrav 

Psihološka otpornost: Biti superjunak svog života 

Dobra knjiga: Zdravstvena revolucija – do zdravlja i sreće protuupalnim načinom života 

9 savršenih čajeva za mentalno zdravlje 

 

 

Tihana Malenica Bilandžija

– Kao psihologinja, sistemska konstelatorica, coach i trenerica u području osobnog razvoja svoj profesionalni interes pronalazim u otkrivanju načina i puteva kako osvještavanjem te promjenom obrazaca doživljavanja i ponašanja na svim razinama našeg ljudskog postojanja (tjelesna, emocionalna, misaona, ponašajna i duhovna) možemo štititi i očuvati svoje zdravlje i unutarnji mir. Više o mom radu saznajte na web stranici Inspiracija.net te društvenim mrežama fB @inspiracija.net i IG @inspiracija.tmb

 

Foto: Pexels, Unsplash