Svjetski je dan zdravlja – no što je uopće zdravlje?

“Spoj zdravog tijela, mentalne stabilnosti i duhovnog mira; Uravnotežena prehrana, fizička aktivnost te zadovoljstvo i disciplina u onome što radimo; Najzdraviji smo kada brinemo o svojoj prehrani i njegujemo psihičko zdravlje, a okruženi smo ljudima s kojima se osjećamo ugodno; Izvorište zdravlja je dobrobit u kojoj leži briga za fizičko i psihičko zdravlja te uravnotežena prehrana i fizička aktivnost.”

To su neki od odgovora na pitanje što je zdravlje i koji čimbenici najviše utječu na njegovu održivost. Sve navedeno je točno, ali znamo li što točno podupire sinergiju tih čimbenika? Svakako jedno od uporišta je koliko zaista poznajemo sami sebe.

Naime, svakodnevno smo eksponirani različitim događajima u vanjskom okruženju nad kojima nemamo kontrolu, a svaki pojedinac na temelju već proživljenih iskustava percipira ono što se događa. Percepcija događaja signalizira određenu biokemijsku reakciju u mozgu ovisno o tome kako smo emocionalno reagirali na vanjski podražaj. Biokemijska reakcija šalje signale tijelu u obliku osjećaja kao što su trnci, ubrzan rad srca, znojenje, leptirići u trbuhu i sličnih fizioloških reakcija, a koje dodatno mogu biti okidač ljutnje, frustracije, panike, anksioznosti i dr.

Takav emocionalni vrtlog potvrđuje dokazanu činjenicu da osjećamo i reagiramo onako kako doživljavamo vlastitu stvarnost, a doživljaj vlastite stvarnosti refleksija je onog što nosimo u sebi. Racionalna reakcija može se pojmiti i kao emocionalna zrelost koja nam omogućuje da lakše podnesemo manje lagodne okolnosti, dok je iracionalna reakcija moguća posljedica potisnutih emocija do kojih dolazi kada u određenom trenutku (najčešće do navršene 7. godine života) nismo emocionalno znali reagirati na neki događaj.

Um je potisnuo, ali tijelo nije zaboravilo. Tijelo pamti sve emocije koje nisu do kraja proživljene te ih pohranjuje u obliku traume. Tjeskoba, anksioznost, nekontrolirana ljutnja, paranoja, samo su neke od signala putem kojih tijelo signalizira da postoji nešto s čime se treba uhvatiti u koštac. Zbog obrambenog mehanizma emocije se počinju vezati jedna na drugu pa tako trenutni osjećaj tjeskobe i nesigurnosti ne mora nužno značiti da ga aktivira sadašnja okolnost već neka potisnuta emocija iz daleke prošlosti.

Kako psihoemocionalno stanje utječe na naše zdravlje?

Takvo psihoemocionalno stanje naglašava važnost rada na emocionalnoj inteligenciji pojedinca koji iziskuje upoznavanje sebe i vlastitih emocija bez kategoriziranja istih na pozitivne i negativne. Problem je u tome što su nelagodne emocije već etiketirane kao negativne i nepoželjne te ih se veže za profil nestabilne i nefunkcionalne osobe što dodatno aktivira strah od prisvajanja neprihvaćenog profila i navodi na pronalazak rješenja u eskapizmu.

Eskapizam se postiže raznim distrakcijama poput putovanja, povećanja obujma posla, prejedanja, alkoholiziranja, nerealnim optimizmom i sličnim oblicima bijega koji kratkoročno uklanjanju nelagodu, ali zato mogu biti jedan od čimbenika boli i bolesti pojedinca kao rezultat dugoročnog ignoriranja.

Teret duboko potisnute traume dovodi do blokada u jasnom izražavanju misli, iskrivljenih vrijednosti, opetovane težnje k višem, povećanog konzumerizma, nesamopoštovanja i autodestrukcije te nezahvalnosti prema trenutnom.

Kako upoznavanje i prihvaćanje sebe doprinosi našem zdravlju?

Rješenje je pronaći uzrok. Traženje uzroka može se započeti samostalno, ali važnost vječno stigmatizirane psihoterapije u ovom segmentu je neupitna. Razmislite samo koliko puta ste se našli u situaciji da ste nekoj bliskoj osobi htjeli reći kako se osjećate, ali ste se zaustavili, jer niste tu osobu htjeli “zamarati” teretom svojih misli. Upravo iz tog razloga je psihoterapija važan čimbenik iscjeljenja, jer je psihoterapeut objektivna osoba koja ima kapacitet slušanja tuđe priče, a da pri tome ne osjeća teret istog. Dapače, svima će ruksak na leđima biti rasterećen te će dobiti objektivno mišljenje o smjeru nastavka kretanja ukoliko se želi doći do promjene. Isto kao što biste upitali stranca u nepoznatom gradu za smjer u kojem trebate ići da ne gubite previše vremena na lutanje, tako možete upitati za smjer i psihoterapeuta gledajući na njega kao životnog vodiča ili mentora.

Veliki su to i teški koraci, ali koji god svjesni korak napravili, krećemo se i djelujemo. Svako djelovanje ima ishod, ishod ima pouku, a pouka bezbroj interpretacija koje nečemu uče. Jednom kada se uzrok nelagoda pronađe, potisnute emocije postaju proživljeno iskustvo, a njihov teret se otpušta i ostaje čista mudrost. Mudrost je alat kojim tada lakše mičemo prepreke s puta, ne čisteći ga samo sebi, već i svima koji idu uz nas i iza nas.

Sigurno je da ćemo se uvijek suočavati s novim izazovima koji će zahtjevati samorefleksiju i samoretrospekciju i zbog toga je bitno poznavati sebe i osluškivati osjećaje odnosno signale koje nam tijelo šalje. Emocionalna inteligencija ne znači naučiti kako kontrolirati osjećaje ili kako ih ukloniti, već kako im pristupiti, pročitati ih te kako ih razumijeti.

Pokušajte se upoznati i osluhnuti samoga sebe, pokušajte podijeliti svoje iskustvo s drugima i ohrabriti ih jer neki ljudi ne mogu samostalno doći do te razine shvaćanja, a pokušati zasigurno znači više nego pobjeći.

Stoga, sami procijenite koliki učinak ima redovna fizička aktivnost i balansirana prehrana ako u vama postoji potisnuti teret i ne dopušta vam da potrčite punom brzinom. Radi se o cjeloživotnom procesu koji vas navodi da shvatite kako ništa što osjećate nije negativno niti loše te da svaka težina nosi svoj potencijal u obliku povećane empatije, ljubavi, samopoštovanja i zahvalnosti.

To je zdravlje.

“Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
…”

Tin Ujević, Pobratinstvo lica u svemiru

Dajana Kocijan

Foto: Pexels, Unsplash