Trčanje – zašto krenuti i zašto je trčanje najbolji oblik tjelovježbe

Tehnološki napredak razvija se velikim intenzitetom, a mi se s istim intenzitetom sve lakše gubimo u neiscrpnom izvoru mogućnosti koje nam taj isti napredak nudi.

Vremenski period između razmišljanja i donošenja odluka sve je kraći, a refleksno posezanje za kratkotrajnim olakšanjem sve je brže. Rezultati takvih misaonih obrazaca vidljivi su i odabiru načina na koji se krećemo, odnosno koliko pasivno koristimo fizički pokret.

Danas nam se mnogo toga nudi, preporučuje i nameće, ali što god odabrali nešto će već biti pogrešno iz perspektive drugog promatrača. Prihvatljivi standardi i ponašanja okoline u kojoj se nalazimo su jako varijabilni, a učestalost njihove promjene ekvivalent je promjeni prosječne dnevne temperature zraka. No, postoji jedna stvar koju niti jedan trend nikada neće moći osporiti niti joj umanjiti vrijednost, a to je slobodna fizička aktivnost.

Fizička aktivnost – jedan od temeljnih faktora zdravlja i vitalnosti

Fizička aktivnost neupitno je jedan od temeljnih faktora zdravlja i vitalnosti, a koja se izvodi kroz dva najčešća prirodna pokreta ljudskog tijela – hodanje i trčanje. Fizički pokret podrazumijeva aktivnost koja za cilj nema rezultatski imperativ, već prevenciju bolesti i očuvanje zdravlja, a čiji efekti se očituju kroz pozitivni utjecaj na kardiovaskularni i metabolički status osobe.

Nedostatak tjelesne aktivnosti može se smatrati patogeno uvjetovanim čimbenikom u razvoju bolesti i smetnji kao što su regulacija krvotoka i disanja, povišeni krvni tlak, gojaznost, dijabetes i dr. Danas je vrlo teško uvjeriti ljude da je puno jednostavnije i korisnije boriti se i nadilaziti vlastite napore slabe vitalnosti nego opetovano posezati za tabletama i sličnim stimulacijskim sredstvima. Lijek se nalazi u aerobnom pokretu!

Utvrđena činjenica je da redovito hodanje i trčanje imaju mnoge zdravstvene i terapijske učinke koji su vidljivi kroz normalizaciju krvnog tlaka, redukciju prekomjerne tjelesne težine, regulaciju šećera u krvi i većem srčano-cirkulacijskom kapacitetu. Budući da su trčanje i hodanje prirodni oblici kretanja, kao takvi imaju veliki potencijal na cjelokupno zdravlje koji je na raspolaganju svim uzrastima.

Rekreacijsko hodanje aktivira cijelo tijelo i omogućuje svjesno opažanje prirode u kojoj se krećemo što također doprinosi i umirivanju raznih psihoemocionalnih stanja. Hodanje se preporučuje osobama koje ne mogu trčati jer se hodanjem u slobodnoj formi koristi vlastita snaga, rijetko dolazi do ikakvih ozljeda, a čak i s treningom slabijeg intenziteta mogu se postići metabolički učinci.

Trčanje se od hodanja razlikuje samo u tome što se težina tijela prenosi mnogo dinamičnije. Psihološka ispitivanja dokazala su da se trčanjem smanjuju destruktivni osjećaji kao što su anksioznost i depresija te dolazi do promjene raspoloženja i emocija u pozitivnom smjeru.

Trčanje – kako i zašto krenuti

Jedna studija je na temelju usporedbe trkača s netrkačima utvrdila da redovito trčanje tijekom duljeg vremenskog perioda na trkačima upućuje na jaki i uravnoteženi psihološki profil, a kojeg karakterizira reducirana napetost, iscrpljenost i stres. Pozitivni učinci pak doprinose manjoj potrebi za zdravstvenom skrbi, jer se postigla veća tjelesna sposobnost i mentalna prilagodljivost.

Redovno trčanje ne znači samo trčanje dugačkih dionica koje bi uvjetovalo postizanje pozitivnih kardiovaskularnih i psihoemocionalnih stanja, već i trčanje prema vlastitom ritmu i rasporedu. Dovoljno je da se fizička aktivnost izvodi kontinuirano i disciplinirano, a kao rezultat doći će motivacija. Motivacija kao pojam vrlo je individualan i teško da će neki vanjski faktor moći motivirati na pokret – vanjski faktori mogu samo inspirirati. Ono što će vas jedino motivirati je vaš osobni napredak koji je rezultat konzistentnosti i odluke da napraviš nešto za sebe. Vlastita dugoročna dobrobit čvrsto drži pojam motivacije.

Konzistentnim treniranjem i porastom kondicije, tijekom pokreta može se ući i u meditativno stanje koje je u psihologiji poznato pod terminom “zona” – takvo meditativno stanje izvorište pronalazi i u drugim oblicima aktivnosti, no svim je izvorima “zone” zajedničko da se moraju vježbati i trenirati.

Ono što izdvaja trkačku “zonu” od ostalih je to što naš mozak voli aktivnosti cikličkog karaktera bez previše distraktora (na primjer lopta, protivnički suigrač i slično), odnosno aktivnosti koje su jednostavne i koje se ponavljaju. Zbog nepostojanja vanjskih distraktora, trčanje nas suočava s onim najtežim, unutarnjim distraktorima i postavlja u ring s vlastitim mislima i samim sobom. Tada je bitno fokus usmjeriti odluku koju ste donijeli i na proces nadilaženja vlastitih mentalnih granica jer je upravo to odraz naše vrijednosti i samopoštovanja.

Stoga, pronađite svoju ciljnu ravninu u kojoj pobjeđujete nikoga drugog osim samoga sebe.

Više o fizičkoj aktivnosti potražite u rubrici SKLADNO TIJELO.

Dajana Kocijan

Reference:
1. Kosinac, Z. (2011) Hodanje i trčanje kao terapije i pozitivni atribut zdravlja. Život i škola, br. 27 (1/2012), god. 58., str. 153.-166.
2. Vlahek, P. (2019) Trčanje i zdravlje. Zagreb, Poliklinika Medikol – Medicus 2019; 28(2): 263-267.
3. Ana Radišić podcat – razgovori s ljudima koji inspiriraju; Frane Boban o trčanju.

Foto: Unsplash, Pexels