Začeto dijete začinje majku

Začeće je duboko intuitivan proces kojeg promatrajući možemo razumjeti i čak predosjetiti.

Unutar nas, na mnogo načina uz povezanost sa partnerom ostvarujemo veze s kojima taj moment činimo sigurnijim i dubljim. Osjećajući se podržano, partneri međusobno pozivaju novi život…svatko na svoj način, a ako su usklađeni to je čudesno iskustvo za koje znaju da je “tu”.

“Začeto dijete začinje majku”

Začeti ne znači samo mehanički proces, ono zahtjeva plodno i pogodno tlo za rast i razvoj.
Baš kao i majka Zemlja, majka žena sadrži određene kvalitete pred kojima plod dobiva tjelesne i osjetilne osobine. Duša koja smatra da je majka dovoljno spremna preuzeti ulogu, baš takvu, posebnu za to iskustvo, dolazi majci i oni zajedno stvaraju i prolaze lekcije života.
Doživjeti iskustvo svjesnog začeća i trudnoće na putovanju kojim se korača, znači vidjeti i razumjeti razliku između mehaničkog poimanja stvaranja i svih doživljaja unutar takvog procesa i između stvaranja svjesnog, intuitivnog i opuštenog ciklusa unutar nas.

Samo začeće jest mehaničke prirode i duboko je integrirano u našoj biologiji.

Začeće, kao spiritualna, duhovna, intuitivna i osjetilna stvar, suptilno se gura u stranu. Srećom, sve više žena koje su na tom putovanju danas ne interpretira pitanje plodnosti i neplodnosti kao sreću ili nesreću već odlučuju dublje i strpljivije zaroniti u svoju unutrašnju vodilju koju ne treba problematizirati već samo naučiti osluškivati.

Začeti, roditi se ili umrijeti ne možemo misaono, intelektualno, sadržajno u mislima.
U logičnom svijetu spajanja i raspadanja, formiranja tkiva i razvoja ipak je mnogo faktora koji djeluju kao koagulator svemu tome.

Ponekad neobjašnjivo, kao što je neobjašnjivo da na prvom pregledu začetom djetetu kuca srce bez impulsa iz mozga koji njima upravlja.

Začeće i /ili korporativna stvar?

U današnjem svijetu žene nerijetko planiraju majčinstvo da bi ostale što bliže na raspolaganju upravo korporaciji ili pozivu kojoj “osjećaju pripadnost” iako svjesne svoje zamjenjivosti. Trude se pripadati plemenu više no što razumiju udaljenost od unutrašnje pripadnosti sebi.

Odobravanje, pohvale i sudjelovanje u zajednici takvog karaktera gdje si “potreban samo dok vrijediš” hrane identitet bez obzira što su premorene i iscijeđene i prazne.
Radije će vlastitu slabost i istrošenost pripisati nepravednom životu nego priznati da sve to jednostavno nije njihovo prirodno okruženje za začeće i majčinstvo.

Ženi se nudi “siguran” povratak na posao i to što je ranije moguće. Grade se vrtići, igraonice, restorani, centri za rekreaciju u svrhu što dužeg i češćeg ostanka majke na poslu. Dok žena gradi karijeru i oslanja se na vanjska priznanja zajednice koja ju koristi na određeni način, ona se sve rjeđe uopće i odluči na majčinstvo, ono je ograničeno “brojem” u skladu sa vanjskim potrebama, a čekajući i odgađajući ga sluša kako joj vrijeme prolazi.

Rastrgana i nesigurna pokušava uskladiti te dvije neuskladive dinamike ne osjećajući prirodni nagon niti zov za majčinstvom jer se takav duboki nagon ne može niti probuditi .

Začeće nije odluka, želja, plan i struktura kojom se manipulira kad bude pravo vrijeme, kad bude sve sigurno, kad smo sređeni….ono je puno više.

Donijeti novi život u svoj svijet, označava dobiti priliku iskusiti nešto izvan svojih naviknutih nagona i potreba. Takva se nesebičnost i toplina, bez da nas iscrpljuje, može dogoditi kada smo sigurne, ta zaštićene i bez pritiska . Doživjeti novi život znači osvijestiti znanje o životu koji ne možemo, ne smijemo i nećemo moći kontrolirati. Biti majkom ne donosi samo materijalnu brigu, donosi odgovornost stvoriti odnose koji ne ovise samo o nama, a želimo da se maksimalno dobro i uspješno ostvare. Moći potisnuti, na neko vrijeme, svoje nemoći i slabosti i pružiti najbolje od sebe predstavlja izazov.

Povezanost djeteta, majke i oca

Dijete je poput biljke koja treba vodu.
Majka je voda a otac je cijev kojom voda do biljke dolazi.
Za tu se razmjenu moraju pobrinuti cijev i voda zajedno.
Neometanim, neprekinutim tokom.
Zbog toga je i samo začeće takav neometan tijek između oca i majke.
Njihovo spajanje.
Spoj izvora i dobavljača.
Spoj neprekinute želje i pažnje da voda ne prestane teći.
Ponekad je majka sama ta koja napaja. Ponekad sam otac.
Ali biljka treba razmjenu.
Nije uvijek idealno.
Ali treba sigurnost.
Povjerenje.
Usklađivanje.
Vrijeme kad cvjeta i kad se razvija.
Vrijeme kad dozrijeva i biva produktivna.

Mi kao roditelji nismo samo nasumičan izbor. Opustite se. Na tom putu nismo bitni mi i naše osobine ili htijenja. Duša nikad ne pogriješi, ona zna što treba proći i doživjeti do svog konačnog cilja.

Zbog toga se u mnogim tradicijama žena “priprema” i čisti da bi duša koja dolazi s radošću odabrala tlo koje je pogodno.
Način na koji će to učiniti žena intuitivno u sebi zna i osjeća. Svaki oblik čistoće, iskrenosti, ljubavi i njege doprinose tom procesu. Svakoj ženi u mogućnostima koje ima. Ne postoji pravilan ili bolji način. Mi već jesmo te osobe i duše koje su spremne.

Želimo li da je “usjev” uspješan, unutrašnjim radom i introspekcijom, možemo učiniti toliko za pripremu da se nadamo uvijek najboljem.
Onom rezultatu koji je za nas, u trenutku kada smo odabirali i svoje polje, također odabrana lekcija ili blagoslov.

Neka vam služi na dobro.

Korana Kolec