sukob

Bez sukoba

 

 

Dobar je trening ponekad, u situacijama koje po prirodi stvari bude sukob ili s takvim ljudima, jednostavno odustati od njega.

 

Sukob vs. bez sukoba

Ovo ne mora biti stalan stav ili „za uvijek“, zato što jednostavno postoje vibracije s kojima smo u prirodnom neskladu, pa je logično da s njima izlazimo „na megdan“, često se i jačajući kroz iskušavanje svoje snage. Više to za dušu bude kao neki sportski trening ili šahovski meč, nego pravi sukob. Ali ponekad i napor i nemoguće crpljene mentalne snage iz solarnog.

No, nekad je naš zadatak u održavanju svoje bogoljudske vibracije, baš „rastegnuti se“ izvan granica sukoba. Baš nam to omogućava rast.

Primjerice, u vanjskim situacijama – gdje nam netko oponira – dobro je tu i tamo „ući u drugu stranu“. Kao da smo, recimo, član debatnog kluba i za pobjedu branimo tezu koja je suprotna: recimo, mi sami možda vjerujemo da je meso štetno za jesti, ali smo se našli u debati gdje smo na strani tima koji brani tezu da je meso baš zdravo i korisno. Kao član tog tima, dužni smo skupiti sve argumente koji podržavaju našu tezu i ruše suprotnu.

Ovo je sjajan način za rastegnuti svoje razumijevanje, a time prihvaćanje – ne samo suprotne teze, nego i suprotstavljenosti u životu općenito. Čini nas smirenijima u susretu s onim što nam inače instantno diže živac. Samo za trening dobro se ponekad projicirati u suprotnost: u cipele osobe koja ruši kulturno naslijeđe da bi na mjestu povijesne građevine napravila fontanu ili šoping centar; u glavu nekoga kome je glavni cilj na svijetu imati puno selfija… ma što god te nervira… Onako baš da srcem uđeš u ta bića i osjetiš ih, možda se pritom sjetiš da bi bio baš isti kao oni da si rođen od njihovih roditelja, odgajan bio i stasao u njihovim uvjetima … Samo za vježbu, da osjetiš tren preklapanja i mira.

 

Primijeni – bez sukoba i na unutarnji sukob

Tada to primijeniš s unutarnjim sukobima: recimo, spore se u tebi tvoj unutarnji starac i unutarnji mladac. Ono tvoje lice koje bi sve polako i strpljivo s onim koje bi sve odmah i brzo. Onaj dio koji bi smireno i daleko od ljudi s onim koji bi sve javno i slavno… Ona osoba u tebi koja bi rješavala izazove hladno i racionalno s onom koja bi vatreno i srdačno… Onaj namršteni koji slavi smrt i onaj nasmijani koji slavi život…

Jednostavno, zamijeni im uloge vodstva na tren: ako pobjeđuje nasmijani, uživi se u namrgođenog i obrnuto, samo da vidiš kako možeš plivati fleksibilno, kako je besmisleno cementirati se u jednoj ulozi. Jer naša psiha ima mnoga lica i ako je čovjek u skladu sa svojom prirodom i vibracijom trenutka, uvijek će iskazati neko drugo, ono najviše odgovarajuće.

Tako ćeš nekad prirodno iskazati svoje bičeve, a nekad svoje kaleže. A trening zamijene konflikta obratom uloga će ti pomoći da to napraviš bez stresa, bez potrošnje mentalne energije koja je u protivnom golema, jer sukob, dugoročno, iscrpljuje. Čak i kad je on tvoja priroda, kad ti je baš inspiracija „ratovati protiv svega što ne valja“.

Ponekad je korak dalje i dublje baš – odustati od obrasca i zamijeniti ga na tren suprotnim, samo da osjetiš sve svoje mogućnosti.

 

Izvor: elementi

 

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)