tuga koja iscjeljuje

Dobra knjiga: Tuga koja iscjeljuje

 

Psihoterapeutkinja Julia Samuel tri desetljeća svog profesionalnog rada posvetila je ožalošćenim obiteljima.

U sklopu organizacije Child Bereavement UK, koju je osnovala 1994. godine, pomaže ožalošćenoj djeci te obiteljima čije je dijete preminulo ili je na samrti. Upravo za rad s ožalošćenom djecom joj je 2015. dodijeljeno odličje MBE Britanskog Carstva. Obrazuje i osposobljava druge profesionalce za ovu specifičnu vrstu terapijskog i pomagačkog rada. U knjizi „Tuga koja iscjeljuje“ (Planetopija, 2021.) obrađuje delikatnu temu suočavanja s vlastitom smrću i onom bliskih osoba.

Tuga koja iscjeljuje, Julia Samuel

Naš odnos prema smrti najvjerojatnije će biti odraz života kakav smo živjeli. Ako je netko ljutit cijeloga života, bit će takav i kad umire, i obratno; taj odnos obično ističe crte osobnosti. Mnogi imaju negativno mišljenje o smrti, pa spoznaja o vlastitoj smrtnosti može povećati strah i osjećaj neposredne opasnosti od smrti. Kaže se da kada razmišljamo o svom životu, ili smo zadovoljni kako protječe ili ga vidimo bez svrhe i smisla. Ne začuđuje stoga da oni koji su zadovoljni svojim životom i misle da je smislen, osjećaju manji strah od smrti od onih koji smatraju da njihov život nije imao smisla.

tuga koja iscjeljuje

Prenoseći stvarno iskustvo tugovanja svojih klijenata autorica obrađuje situacije nošenja sa smrću partnera, roditelja, brata ili sestre, djeteta i, na kraju, prihvaćanja vlastite smrtnosti. Tugovanje je proces čija je temeljna svrha pomiriti želju za životom s boli koju osjećamo zbog gubitka. Također, zbog gubitka koji smo pretrpjeli suočavamo se sa stvarnošću koju ne želimo, a u njoj trebamo nastaviti živjeti. Stoga tugovanje zahtijeva ozbiljan trud i vrijeme kako bismo uskladili naizgled nepomirljive težnje.

U ljudskoj je prirodi da nastojimo što manje patiti, ali – suprotno svim našim instinktima – da bismo prevladali tugu, trebamo si dopustiti da osjetimo bol.

Želim da ljudi shvate kako je tugovanje proces kroz koji je nužno proći; iskustvo me naučilo da je ono posao, i to vrlo mukotrpan posao, ali ako ga obavimo, ono će raditi za nas: prirodan proces tugovanja pomoći će nam da ozdravimo, da budemo učinkoviti u životu i da pronađemo način da ga ponovno izgradimo.

tuga koja iscjeljuje

Na temelju svog dugogodišnjeg iskustva rada s ožalošćenima J. Samuel je uočila da konstruktivno tugovanje podrazumijeva prakticiranje aktivnosti koje nam pomažu da se fizički i psihički osjećamo bolje. U tom procesu je uočila i definirala osam elemenata koje je prozvala stupovima snage jer ih smatra ključnima u izgradnji svog života nakon gubitka. Čine ih odnos s umrlom osobom i odnos sa samim sobom, način izražavanja tuge, vrijeme, um i tijelo, granice, struktura i usredotočenost. Sa svakim od njih možemo povezati obrasce ponašanja koji nam mogu pomoći ili odmoći da proces tugovanja bude izvor snage ili patnje.

Paradoks „odustajanja“ i „neodustajanja“ je proturječje s kojim moramo naučiti živjeti. Obredi kao što su pogreb ili posjećivanje groba činovi su odustajanja, priznavanje da je osoba uistinu umrla, da fizički više nije prisutna. U tim trenucima ljudi postanu svjesni da moraju odustati od umrle osobe, ali osjećaju kao da je tim činom napuštaju; paradoks je zapravo u tome što ostaju povezani s njom, ali na jedan posve drugačiji način. Smrt nam doista krade budućnost za koju smo imali očekivanja i nade, no ona nam ne može oduzeti vezu koju smo imali s preminulom osobom. Ta veza i dalje živi u nama putem uspomena i one su možda najdragocjeniji dar koji imamo; one postaju dio nas i vode nas dalje kroz život. U nijansama između odustajanja i neodustajanja paradoks je u želji da opet budemo sretni, znajući da je to pravilno i pošteno, ali osjećajući da je pogrešno i loše. Ta borba suprotnih, proturječnih osjećaja može biti iznimno teška, i često stvara osjećaj bezizlaznosti i zbunjenosti. Ona nas može dugoročno blokirati, sve dok ne razriješimo tu zbrku i damo prostora i jednom i drugom osjećaju.

U završnom poglavlju knjige autorica se osvrće i na odnos okoline prema ožalošćenima. Nerijetko tuđi gubitak i nas „paralizira“ pa u nesnalaženju kako postupiti se udaljavamo od osoba koje tuguju. Međutim, upravo u takvim situacijama je potpora drugih iznimno važna kako bi ožalošćeni uspješno prošli kroz proces tugovanja. Pritom je, naglašava J. Samuel, presudan način na koji pristupamo osobi koja prolazi kroz bolno iskustvo gubitka i on se treba temeljiti na osluškivanju i prepoznavanju njezinih potreba i želja, a ne pretpostavljanju što bi za nju bilo najbolje i kako bi se, iz naše perspektive, trebala osjećati i ponašati u takvoj situaciji.

 

Ostale prijedloge knjiga koje valja pročitati potraži u rubrici DOBRA KNJIGA.

 

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja; autorica stranice Inspiracija.net

 

Foto: Unsplash, PR

Kao psihologinja, sistemska konstelatorica, coach i trenerica u području osobnog razvoja svoj profesionalni interes pronalazim u otkrivanju načina i puteva kako osvještavanjem te promjenom obrazaca doživljavanja i ponašanja na svim razinama našeg ljudskog postojanja (tjelesna, emocionalna, misaona, ponašajna i duhovna) možemo štititi i očuvati svoje zdravlje i unutarnji mir. Više o mom radu saznajte na Inspiracija.net i društvenim mrežama.

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.