
Hormoni – mjesečni ples ženskog izričaja
Emocije su voda, a voda je protok. Ako zaustavljaš protok, dolazi do stagnacije. Hormoni putuju krvlju (voda) i prenose emocije. Njihovo kretanje je sporo i u valovima i zbog toga ti ponekad treba više vremena da osvijestiš koja emocija je prošla kroz tvoja tkiva.
Emocionalna pozadina hormonalne neravnoteže
Hormoni, kao nositelji emocija uče te da se krećeš poput valova. Ili jezikom hormona: svaku molekulu estrogena balansirat će molekula progesterona. Međutim, kad se ne predaješ valu, kad se grčevito držiš za staro, kad ne zaboravljaš nego i dalje zamjeraš, onda se protok pretvara u blokadu i nisi više u hormonskoj ravnoteži.
Ayurveda i kineska medicina ženske tegobe pripisuju gomilanju „sluzi”. U sistemu dolazi do nagomilavanja tekućina kojih postane previše pa se energija maternice pretvori u „sluzavo močvarno tlo.” S obzirom na to da je blokiran protok, ti se osjećaš natečeno, usporen ti je rad limfe, ne možeš se mentalno isključiti, svega ti je „previše”, ne uspijevaš se nositi sa stresnim situacijama dok nastojiš da svi oko tebe budu namireni.
U zapadnjačkoj terminologiji službeni naziv za ovo stanje je estrogenska dominacija. Jer umjesto da živiš svoju yin prirodu i balansiraš ples estrogena i progesterona, ti si u otporu, u zadržavanju, ne dozvoljavaš emocije, kontroliraš sebe i druge. Na fizičkoj razini višak estrogena manifestira se kroz bolne menstruacije, obilno krvarenje, ciste na jajnicima, miome, endometriozu i slične hormonalne tegobe.
Estrogensku dominaciju balansirat ćeš kad prihvatiš da kao žena kroz svoje emocionalne drame imaš priliku počistiti skorenu sluz cijelog društva i da ti tvoj mjesečni hormonalni kaos služi kako bi se stvari pomicale s mrtve točke (u partnerstvu, u radnom okruženju, u dinamici obiteljskih odnosa.) Ono čega se u tim svojim dramama i kaosu najviše bojiš jest vlastita snaga tvoje maternice koja te podsjeća kako je sve u životu protok i kako predajom vlastite krvi kroz mjesečno krvarenje ti uvijek iznova stvaraš i otpuštaš trenutnu Sebe.
Pitanja koja te usmjeravaju u emocionalnu pozadinu tvoje hormonalne neravnoteže
U kojoj mjeri tečem životom i svime što mi dolazi, a u kojoj mjeri imam potrebu navoditi „vodu na svoj mlin” jer se tako osjećam sigurnije?
Guram li sebe preko granica? Namećem li si da moram biti zaposlenija, produktivnija i uvijek davati više od sebe kako bih bila društveno odobrena i priznata?
Kako to da sam umjesto estrogena i progesterona „prizvala” valove prekomjernog testosterona? U kojem trenutku sam se odvojila od svoje ženske prirode i dozvolila da me drajvaju muški principi (uz pomoć kojih sam kreirala PCOS)?
Kad mi je previše i kad nervni sustav signalizira da stanem i procesuiram emocije, dozvolim li si raspadanje ili „progutam” i idem dalje jer tko normalan ima vremena za procesuiranje emocija…?
Jesam li pronašla adekvatne regulatore koji će me kad upadnem u prekomjernu estrogensku dramu spustiti u okrilje umirujućeg progesterona (poligon za „ventiliranje”, nečije rame za plakanje, tehnike ili biljke za navale estrogena i sl.)?
Dozvoljavam li da me ponese ludilo PMS-a koje me podučava da pustim svoju divlju prirodu ili se tih dana sklupčam u rupu i čekam da prođe jer su me učili da autentična divljina nije pristojna?
Prihvaćam li cikličnost svoje prirode koja me iz mjeseca u mjesec poziva u emocionalnu inventuru ili proklinjem što sam rođena u ženskom tijelu i jedva čekam menopauzu da ne moram više patiti?
Osjećam li da je način na koji moderno društvo funkcionira iskrivljen? Imam li potrebu pobjeći u neko „pleme” gdje je prirodno da žene pomažu jedna drugoj u postpartumu, odgoju djece i da jedna drugoj budu oslonac umjesto da sve to prolazim sama?
Paula Vranković: Moj Poziv je služiti ženama i biti im podrška na putu u iscjeljenje
Foto: Freepik
POST COMMENT