parallax background

Ljubav na prvi, drugi i treći pogled – o ljubavi iz kuta sistemskih konstelacija

Posjetili smo tvornicu u kojoj se proizvodi idealan san
17 studenoga, 2022
zen tarot
ZEN tarot – Prepusti se struji
20 studenoga, 2022

 

Vjerojatnost da ćemo se zaljubiti u nekoga „na prvi pogled“ ili ga pak racionalno izabrati za partnera veća je ukoliko osoba ispunjava sljedeće kriterije: poznatost (netko koga često susrećemo ili smo u redovitom kontaktu), tjelesna privlačnost, ugodna osobnost (većini ljudi su uglavnom privlačnije osobe koje posjeduju razvijenu inteligenciju i socijalne vještine te su pristupačne i tople, sposobne uspostavljati bliske odnose), blizina (netko s kim možemo biti u čestom fizičkom kontaktu) i sličnost (biramo osobe sličnih demografskih karakteristika, uvjerenja, vrijednosti, interesa itd.).

No, zađemo li malo dublje na podsvjesnu razinu tamo ćemo pronaći i neke druge silnice koje će nas usmjeriti prema određenim tipovima partnera. Tako će na naše izbore utjecati obiteljska dinamika u kojoj smo odrastali, obrasci ponašanja roditelja i potisnuti sadržaji svijesti – naše i naših roditelja. Način na koji su nam roditelji pružali ljubav i pažnju, postaje naš referentni okvir za kako voljeti i biti voljen, a ovisno o tome kakvo smo djetinjstvo proživjeli naši izbori neće uvijek ići iz „zdravog i sigurnog mjesta“ već iz traume. Ako tome dodamo i karmičku perspektivu onda ćemo znati da je naša duša prije inkarniranja izabrala upravo tu obitelj kako bi kroz iskustva koja u njoj proživljava svladala određene lekcije, a isto vrijedi i za partnerske odnose u koje ulazimo.

Prihvaćanje kao preduvjet ljubavi

Primjenom metode sistemskih konstelacija uranjamo u naše nesvjesno i otkrivamo koje dinamike djeluju na razini duše i određuju naša ljubavna iskustva. Konstelacijski radovi razotkrivaju zakonitosti koje vladaju u sistemima kojima pripadamo, primarno obiteljskom, a koje utječu na uspostavu, održivost i kvalitetu naših partnerskih odnosa.

Ono što se pokazuje u radovima na temu partnerskih odnosa jest da većina problema koji nam se pojavljuju u odnosu nemaju veze s partnerom i samim odnosom već s našim upletenostima u primarnoj obitelji. Partnera biramo u skladu s potrebama, odnosno energetskim karakteristikama našeg obiteljskog sistema pa tražimo partnera koji pripada sistemu sličnih ili komplementarnih karakteristika našemu.

Nerijetko upleteni u djetinju žudnju za roditeljskom (majčinskom) ljubavi (smatramo da je nismo dobili dovoljno) bivamo privučeni partneru koji će nam biti „bolja majka“ od one koju imamo. To u samom začetku ugrožava odnos kao i kada jedan partner tretira drugoga kao dijete ili oca, bira ga zbog njegove nacionalnosti, vjere, materijalnog bogatstva ili ga želi spašavati, izdržavati, zaštititi, vladati njime i sl. Ovakve i slične dinamike onemogućavaju zrelo partnerstvo i brak pa ih je radom na sebi važno osvijestiti jer ono čega nismo svjesni je upravo ono što nas najviše određuje.

Konstelacijski radovi otkrivaju i specifične sistemske dinamike koje utječu na odabir samačkog života, istospolna partnerstva kao i na ona koja neće rezultirati produljenjem života kroz djecu. Zrelo partnerstvo je uvijek ljubav na drugi pogled jer podrazumijeva da smo prihvatili svoje roditelje onakvima kakvi jesu i od njih ne očekujemo niti zahtijevamo ništa više od onoga što smo kao djeca dobili. Tek tada možemo prihvatiti i sebe, svoje podrijetlo i sudbinu takvima kakvi jesu, a onda i svog partnera, njegovu sudbinu, obitelj i podrijetlo. A kada se to dogodi onda to može učiniti i naš partner.

Intimnost zauvijek povezuje

Posebnost partnerskog odnosa u odnosu na druge bliske odnose je dimenzija seksualnosti. I na nju utječu naše sistemske upletenosti pa tako žena nije u doticaju sa svojom seksualnošću i ženstvenošću ako je nepovezana sa svojom majkom i ženskim precima, kada je još uvijek dijete u svojoj obitelji i žudi za roditeljskom ljubavi te im zamjera da je nisu dovoljno voljeli ili joj pružili nešto što smatra potrebnim za svoju sreću.

Kod muškaraca postoji još jedan specifičan uzrok slabljenja njihove muškosti kroz sudjelovanje u ratovima. Traume koje proživljavaju u takvim kolektivnim događanjima često su toliko velike da se ne mogu s njima nositi na način koji bi očuvao njihovu životnu energiju u dovoljnoj mjeri da im je na raspolaganju i za partnerski odnos i njihovu djecu. Tako oslabljeni ne mogu se dobro povezati sa svojim partnericama na intimnoj niti bilo kojoj drugoj razini. Zbog ratnih trauma ne pate samo oni već nerijetko i njihova djeca, a ponekad i unuci.

Neovisno o uzrocima, oslabljena muška i ženska energija kroz generacije umanjuje naše šanse za ispunjavajućim partnerskim odnosima. Kroz konstelacijski rad razotkrivamo sistemske upletenosti, vlastite i one naših predaka te ih prihvaćamo i uključujemo te podržavamo sve što njeguje ljubav kako bi ona neometano protjecala našim obiteljskim sistemom i činila nas dostupnima za ljubav pa tako i onu partnersku.
Izražavanje ljubavi kroz seksualni čin povezuje partnere bez obzira žele li oni to ili ne. Čak i kad se radi o jednokratnom susretu lišenom emocija ili avanturi dvoje stranaca koja neće prerasti u vezu, na razini duše to dvoje ljudi ostaje zauvijek energetski povezano jer ih ne povezuje njihova namjera ili osobni izbor već sam čin koji predstavlja najveći mogući ljudski čin koji u sebi nosi potencijal nastanka novog života. Tijelo posjeduje mudrost koja izrasta iz njegovih instinkata pred kojima naš razum i volja uzmiču. Zato će seksualnost, vođena instinktima, biti ta koja će nas pokušati uskladiti sa zakonima ljubavi u našem partnerskom odnosu i ukazati nam na sistemske upletenosti. Tako je preljub nerijetko posljedica odnosa u kojem jedan partner drugoga tretira kao dijete i pokušava ga promijeniti i preodgojiti. Rezultat tih nastojanja je da će partner/ica-dijete naći ljubavnicu/ka. Ako je odnos dobar, ali u njemu postoji treća osoba onda ona najvjerojatnije predstavlja majku ili oca partnera koji vara, odnosno odražava njegovu sistemsku upletenost kroz nezrelu povezanost s roditeljem suprotnog spola (tatina kći i mamin sin).

Konstelacijski uvidi o ljubavi i seksualnosti u partnerskim vezama ukazuju na neusklađenost prevladavajućih društvenih uvjerenja i trendova koji sve više podržavaju površan i neobvezujući odnos prema seksualnosti sa sistemskim zakonitostima koje omogućavaju protok ljubavi, a time i životne energije kroz nas i sisteme kojima pripadamo. Tjelesna manifestacija seksualnosti nimalo ne umanjuje niti dokida njenu duhovnu dimenziju i zato zaslužuje da joj pristupamo s punom svijesti i poštovanjem jer je naša direktna veza s izvorom života i upravo kroz nju se život nastavlja iz generacije u generaciju. Sjedinjenje dvoje ljudi u seksualnom činu nadilazi njihovo pojedinačno i zajedničko individualno iskustvo i vezuje ih na puno dubljoj razini od one koju možemo pojmiti.

Kada jednom partneri uspostave vezu kroz seksualnu intimu, rastajanje bez boli i krivnje više nije moguće. – Bert Hellinger

Cijena sklada u novom sistemu je krivnja zbog napuštanja starog

S obzirom da partneri ulaze u odnos s vrijednostima i normama iz svojih primarnih obitelji, za njegovu opstojnost i skladno funkcioniranje, pogotovo ako je formaliziran brakom i uključuje djecu, važno je uspostaviti novi zajednički sustav vrijednosti. Partneri trebaju pažljivo preispitati vrijednosti i obrasce koje su naslijedili od svojih obitelji i zamijeniti ih za one koji su bolji za njihovu vezu. U tom procesu se javlja krivnja jer se oboje odriču dijela prvotnih vrijednosti usvojenih u primarnoj obitelji što se doživljava kao svojevrsno napuštanje roditelja. Upravo zbog toga nerijetko oba partnera ustraju na svojim postojećim vrijednostima i obrascima, inzistirajući da ih onaj drugi usvoji kao svoje kako bi u njihovom duhu živjeli i odgajali zajedničku djecu. Ako partneri ne uspiju izgraditi obostrano prihvatljiv sustav vrijednosti, ciljeva i prioriteta pa „radi mira u kući“ jedan od partnera popusti i prikloni se drugome to ne rješava problem. Naprotiv, postoji velika vjerojatnost da će se djeca nesvjesno solidarizirati s nadvladanim roditeljem.

Također, u slučaju da svaka strana uporno nameće svoje vjerujući da je superiorno onome što zagovara onaj drugi, djeca će se naći u dvojbi što prihvatiti kao ispravno i slijediti. S lakoćom usvajaju samo ono za što oba roditelja vjeruju da je važno. Zato je napuštanje primarnog obiteljskog sistema, unatoč krivnji, potrebno za sklad u novom sistemu koji nastaje s partnerstvom. To je jedna od mnogih „malih“ smrti kojima nas uči partnerski odnos u svrhu odrastanja i sazrijevanja. Ruši nam mnoge iluzije i očekivanja koja gajimo o ljubavi, partnerstvu i braku od kojih mnoga prevladavaju i opetovano se promoviraju u različitim segmentima društva u kojem živimo.

Zbog svoje složenosti partnerski odnos je izniman poligon za naš osobni razvoj, a ponekad će završiti i razdvajanjem, odnosno razvodom. Ako je u odnosu kod jednog ili oba partnera prisutna izražena ljubomora moguće je da se radi o sistemskom pritisku koji osobu udaljava od partnera – ljubomorna osoba nesvjesno želi da partner ode („nisam vrijedan ljubavi”, strah od napuštanja, odanost sudbini roditelja, identifikacija s drugim članom sistema, kompenzacija za osobni dug). I u slučaju nevjere i u slučaju ljubomore odnos je već zapravo završen, ali partneri to još nisu uvidjeli ili ne žele vidjeti. U pravilu veza ili brak završavaju zato jer su jedan ili oba partnera upleteni u neriješena pitanja iz svoje obitelji ili zato što im se putevi razilaze, a ne zato jer je jedan partner nešto skrivio, a drugi nije. Okrivljujući se međusobno, partneri stvaraju iluziju da je nešto drugo bilo moguće ili da je neko drugo ponašanje moglo spasiti njihov odnos pa onda i kad se fizički i formalno razdvoje i dalje ostaju upleteni u dinamici koja ih onemogućava da krenu odvojeno dalje sa svojim životima. Ono što će oboma otvoriti put do mirnog raskida partnerskog odnosa kako bi bez upletenosti nastavili sa svojim životom jest otpustiti onoga drugog sa zahvalnošću i poštovanjem:

„Uzimam ono dobro što si mi dao/dala. To je jako puno i ja to čuvam kao blago. Sve što sam ja dao/dala, dao/dala sam dobrovoljno i to je zauvijek tvoje. Ja preuzimam odgovornost za moj udio u onome što je pošlo po krivom između nas, a tvoj udio ostavljam tebi. Sada te ostavljam s mirom.”

To je „ljubav na treći pogled” koja partnerima nakon prekida otvara priliku za novu ljubav i život neopterećen prošlošću.

Ako imate osobno pitanje ili problem u koji želite pogledati iz konstelacijske perspektive ili se želite s ovom metodom osobnog razvoja upoznati uživo, prilika za to je sudjelovanje na radionici koja će se održati u subotu, 10. prosinca 2022. godine, od 10.00 do 14.00 sati u Centru Misli (Trg kralja Petra Svačića 4/1, 10 000 Zagreb). Prijaviti se možete putem e-adrese: info@centarmisli.hr

 

Možda želite pročitati i:

Alemka Dauskardt: Konstelacije nas usklađuju sa zakonitostima života 

 

 

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, konstelatorica, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja; autorica stranice Inspiracija.net

 

Foto: Pexels

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.