Međunarodni je dan djevojčica – ritual za iscjeljenje djevojčice u nama

Danas, na Međunarodni dan djevojčica, pozivam te sestro na jedan mali ritual, naoko jednostavan, ali vrlo dubok, intiman i važan.

Pronađi mjesto na kojem ćeš biti mirna i bez smetnji nekoliko minuta, negdje gdje se osjećaš ugodno i podržano.

Stavi desnu ruku na srce, lijevu na donji trbuh/maternicu, umiri disanje, opusti tijelo, zatvori oči i u sjećanje prizovi svoje unutarnje dijete, sebe kad si bila mala.

Pogledaj to dijete, prouči njene karakteristike, pročitaj joj govor tijela, zagledaj joj se u lice i pitaj je kako je i što treba.

Kada ti ispriča što želi i može u ovom trenu, odgovori joj iz godina koje sada imaš i iskustva koje nosiš. Daj joj one emocije koje su joj potrebne, zagrli ju ako ti dozvoli, pusti ju da ti na ramenu isplače svu tugu koju godinama kriješ pod grudima. Budi joj i baka i mama i sestra i najbolja prijateljica odjednom.
Kada se pozdraviš s njom, pozivam te da joj u istom danu napišeš pismo.
Za nju, za sebe i za svaku djevojčicu koja dolazi i ostaje nakon nas.
Primjetit ćeš, vrlo brzo, kakav terapeutski učinak ovo ima i za tebe i za žene u tvome životu.
Hvala ti.

Tebi djevojčice,

Vidim te.
Skrivenu iza visokih bedema kojima si se opasala iz straha da te ne povrijede i da ne boli.
Osjetim te.
U svakoj kapi kiše, u svakom valu, u šuštanju lišća i piskutavom glasu tek rođene životinje, u utrobi majke zemlje prvo osjetim tebe, pa sve ostalo.
Čujem te.
Iako stisnutih šaka i jezika zalijepljenog za nepce, svoje grlo oblažeš riječima koje nikad ne izgovaraš.
Prepoznajem te.
U očima svake žene koju svojim tijelom ili energijom okrznem na putu.

Sve imamo iste rane. Sve smo obučene u iste boli. Sve se na isti ili sličan način okružujemo bedemima koji s godinama postaju sve čvršći i neprobojniji. Sve smo, živeći za druge, negdje putem zaboravile živjeti za sebe.

Djevojčice moja, želim ti reći da je ono vrijeme koje u tišini sanjaš i za kojim žudiš dekadama, konačno ovdje. Spremne smo. Krug sesatra, majki i baka je ovdje i iz dana u dan je sve širi, sve šareniji, sve veseliji, glasniji i radosniji. Tu smo za tebe. Uđi u krug, sjedni na zemlju i dozvoli si biti.

Mi te vidimo, čujemo, osjetimo.
Neka ti se bedemi sruše u prah, a riječi iz grla neka ti propadnu u trbuh i pretvore se u najdivnije ideje koje ćeš realizirati s lakoćom.
Korijeni nek ti se spuste duboko u zemlju, a ruke ispruži visoko, visoko.
Dozvoli se pokazati, pusti nas da te vidimo u svoj tvojoj iskrenosti.
Udahni. Opusti se. Gotova je patnja, gotova je bol, gotove smo s borbom.
Otvori oči i primijeti da je izvan kruga žena, još jedan krug.
Tu su djed, brat i tata i onaj mali vragolan iz vrtića koji te vuče za kosu, jer su ga tako naučili iskazati ljubav.
Pruži ruke i primi mu lice u dlanove, pogledom mu reci koliko je nježnost važna i koliko smije biti onakav kakav jest, onakav kakav želi.
Prošetaj ovom scenom, djevojčice moja.
Zapamti ova lica i osjeti koliko je snage u njima za tebe.
Zapamti ih za trenutke kada osjetiš da se bedemi opet podižu, da je teško, da ne znaš i ne možeš.
Zapamti da nikad nisi, ne moraš i nećeš više biti sama.
Tu smo, uvijek.
Tu smo ti, zauvijek.
Odmori se.

@bigmammamm

Mojoj maloj Maji, 11.10.2021.

Maja Mačković 

– Regresoterapeutkinja i trenerica mindfulnessa, hiper kreativka sa zlatnim rukama. Svoje traume i boli sam pretvorila u iskustva pomoću kojih danas vodim žene na put samoiscjeljenja i ljubavi prema sebi. Njegujem menstrualnu mudrost, ženske cikluse, živim svoju slobodu i obožavam život.

mindfulmind.eu

Foto: Pexels,