Zašto nas isti datum svake godine može rastužiti, čak i kada smo zaboravili zašto?

Obljetnička reakcija psihološki je fenomen u kojem se oko godišnjice važnog životnog događaja mogu ponovno javiti tuga, tjeskoba ili druge emocije, čak i kada osoba nije svjesno razmišljala o prošlosti. Fenomen je prvi opisao psihijatar George Pollock, a novija istraživanja objašnjavaju kako mozak povezuje autobiografska sjećanja s vremenom i okolinom.

Može li datum u kalendaru utjecati na naše raspoloženje čak i kada ga nismo svjesni?

Tim se pitanjem još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bavio američki psihijatar George Pollock. Promatrajući osobe koje su izgubile bliske članove obitelji ili prošle kroz teške životne događaje, uočio je neobičan obrazac. Dio njih upravo je oko godišnjice gubitka ponovno osjećao tugu, tjeskobu ili nemir, premda mnogi u tom trenutku nisu svjesno povezivali svoje osjećaje s datumom.

Pollock je taj fenomen nazvao obljetničkom reakcijom (anniversary reaction), a njegovo istraživanje otvorilo je pitanje koje psihologe i neuroznanstvenike zanima i danas – može li naš mozak aktivirati emocionalna sjećanja prije nego što ih svjesno prizovemo?

Od njegova prvog rada prošlo je više od pedeset godina. U međuvremenu su brojna istraživanja potvrdila da se takve reakcije doista mogu pojaviti kod dijela ljudi, iako ne jednako često niti jednako intenzivno. Upravo zato obljetnička reakcija danas se smatra zanimljivim primjerom načina na koji naš mozak povezuje autobiografska sjećanja s vremenom, okolinom i emocijama.

Što je obljetnička reakcija?

Obljetnička reakcija psihološki je fenomen u kojem se oko godišnjice važnog životnog događaja mogu ponovno javiti emocije povezane s tim iskustvom. Najčešće je riječ o smrti bliske osobe, razvodu, prekidu veze, teškoj bolesti, nesreći ili drugom događaju koji je ostavio snažan emocionalni trag.

Takve reakcije ne moraju izgledati dramatično. Kod nekih ljudi riječ je tek o nekoliko dana pojačane osjetljivosti ili lošijeg raspoloženja, dok drugi primijete umor, poteškoće sa spavanjem, razdražljivost, tjeskobu ili osjećaj da ih svakodnevne situacije opterećuju više nego inače.

Zanimljivo je da osoba često tek naknadno shvati kako se sve događa upravo u razdoblju koje se podudara s važnom godišnjicom.

Zašto mozak reagira i kada ne razmišljamo o prošlosti?

Dugo se vjerovalo da se sjećanja prizivaju isključivo svjesnim razmišljanjem. Danas znamo da je način na koji mozak pohranjuje autobiografska iskustva znatno složeniji.

Uspomene nisu spremljene samo kao niz činjenica. One uključuju i informacije o okruženju u kojem su nastale – godišnjem dobu, temperaturi zraka, duljini dana, mirisima, zvukovima pa čak i svjetlosti karakterističnoj za određeni dio godine.

Kada se ponovno nađemo u sličnom okruženju, mozak može aktivirati iste neuronske mreže povezane s tim iskustvom prije nego što svjesno shvatimo zbog čega se osjećamo drukčije. Zbog toga se raspoloženje ponekad promijeni nekoliko dana prije nego što pogled na kalendar otkrije da se približava važan datum.

Takav proces ne znači da nas prošlost “progoni”. Riječ je o načinu na koji ljudsko pamćenje organizira iskustva i povezuje ih s kontekstom u kojem su nastala.

Što kažu novija istraživanja?

Iako se na društvenim mrežama često može pročitati da “svi ponovno proživljavaju stare traume na isti datum”, znanstvena istraživanja ne potvrđuju tako jednostavan zaključak.

Obljetničke reakcije doista postoje, ali nisu univerzalne. Ne javljaju se kod svih ljudi niti nakon svakog gubitka. Njihova učestalost i intenzitet ovise o brojnim čimbenicima, među kojima su priroda događaja, način suočavanja s njim, razina socijalne podrške te individualne razlike u obradi emocija.

Kod mnogih ljudi reakcije s vremenom postaju sve slabije ili potpuno nestanu. Kod drugih se mogu povremeno vratiti, osobito ako je riječ o iskustvu koje nikada nije u potpunosti emocionalno integrirano.

Kada je riječ o normalnoj reakciji?

Psiholozi smatraju da kratkotrajna tuga, pojačana osjetljivost ili nostalgija oko važnih godišnjica ne znače da osoba nije “preboljela” gubitak.

Naprotiv, takve se reakcije često smatraju dijelom prirodnog procesa prilagodbe i načinom na koji mozak postupno ugrađuje važna iskustva u životnu priču pojedinca.

Ako su simptomi izrazito intenzivni, traju tjednima ili ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcioniranje, preporučuje se razgovor sa stručnjakom kako bi se procijenilo postoji li potreba za dodatnom podrškom.

Što možemo naučiti iz obljetničkih reakcija?

Obljetnička reakcija podsjeća nas da ljudsko pamćenje nije arhiva u kojoj su uspomene uredno spremljene i dostupne samo kada ih odlučimo otvoriti. Sjećanja su povezana s emocijama, osjetilima i okolinom, zbog čega se mogu aktivirati na načine kojih često nismo svjesni.

Prepoznati taj obrazac ne znači živjeti u prošlosti. Naprotiv, može pomoći da bolje razumijemo vlastite emocionalne reakcije i prema sebi budemo manje kritični kada se one iznenada pojave.

Za ponijeti sa sobom

George Pollock je prije više od pola stoljeća postavio pitanje koje je i danas jednako aktualno: može li vrijeme samo po sebi biti okidač za emocije? Današnja istraživanja pokazuju da odgovor nije jednostavan, ali potvrđuju kako naš mozak autobiografska sjećanja ne pohranjuje odvojeno od konteksta u kojem su nastala. Upravo zato godišnjice kod nekih ljudi mogu probuditi osjećaje koje nisu očekivali. Razumijevanje tog procesa ne mijenja prošlost, ali može promijeniti način na koji doživljavamo vlastite emocije.

 

Naš mozak možda radi upravo onako kako je Freud pretpostavio prije 130 godina

Osjećate da vam je glava stalno puna? Neuroznanost objašnjava što se događa