Čuvanje, ili držanje prostora je proces gdje stvaramo siguran prostor u kojem možemo svjedočiti emocijama druge osobe. To je prostor u kojem se ta osoba osjeća validno, sigurno, slušano i poštovano. Bez da mi kao osoba koja čuva prostor namećemo svoje emocije, reakcije, mišljenja i savjete. Već samo bivamo prisutni, dajući mogućnost i prostor drugoj osobu da se izrazi i da osjeća.
To je jako koristan alat u radu kao doula, ali i u životu. Nije jednostavno kako se možda na prvu čini, jer smo učeni i okruženi drugačijim vrijednostima u razgovoru. Većina nas ima potrebu komentirati ili podijeliti svoju priču, što je ponekada bitan način povezivanja, no u čuvanju prostora naše reakcije i emocije ne smiju oduzeti od emocionalnog stanja i priče osobe kojoj čuvamo prostor. Ovo je tehnika koju koriste i dobri psihoterapeuti, ali i dobri prijatelji, a odličan je alat i za rad na partnerskim odnosima. Čuvanje i držanje prostora znači bivanje s tom osobom, u potpunosti i prisutnosti, bez osude. Znači iskrenu empatiju u njezinoj srži. Znači prihvatiti istinu i validnost te osobe i njezinih emocija i dopustiti tu osobu samo da biva, bez očekivanja.
Ova predivna praksa prakticira se u ženskim krugovima, i nešto je što se u takvim krugovima iznimno cijeni i trudi njegovati. Drugačije je nego ono na što smo navikli, i treba malo prakse i samodiscipline, no donese veliko bogatstvo i nova saznanja.
Držanje prostora je zaista vještina i treba vremena da ju se savlada. Za početak bih vam samo voljela reći da je sasvim u redu ako nije savršeno, zaista treba vremena da se ovo usvoji. Trud je sam po sebi velika stvar i čestim prakticiranjem ovog alata zaista postajemo sve bolji. Iako postoje određene smjernice kojih se valja držati, vjerujem da se pristup treba prilagoditi situaciji i osobi kojoj čuvate prostor, a ne držati se rigidnih pravila (općenito ne vjerujem u “one size fits all” za bilo što u životu).
Za početak, vježbati možete s partnerom/partnericom/prijateljem/prijateljicom, odnosno bliskom osobom, a s vremenom možete prakticirati ovo u svim trenucima u kojima smatrate da je korisno.
Sjednite nasuprot osobe i zajedno duboko udahnite. Kada svjesno radimo ovu vježbu s nekim početak zna biti malo nelagodan pa je malo dubokog disanja dobro za opuštanje. Bili u zatvorenom ili otvorenom prostoru, ili negdje privatno ili javno, ono što je bitno je da se stvori prostor između vas dvoje. To možete zamisliti kao da ste u kafiću gdje se svašta događa, ali vi stvarate okruženje gdje se ta osoba osjeća kao da ste samo vas dvoje i da je sigurna. Recite osobi da ste tu za nju o čemu god želi pričati ili ju priupitajte o čemu želi pričati. Bit čuvanja prostora nije da dajemo savjete, niti da reagiramo svojim mišljenjem. Zapravo u čuvanju prostora više toga trebamo ODUČITI, nego što trebamo NAUČITI. Iako se čini jednostavno, samo bivati tu za drugu osobu, bez očekivanja je stvarno nešto što traži posvećenost.
Ono što je bitno zapamtiti kada nekome držimo prostor:
– ne osuđivati
– izbjegavati neposredne reakcije na stvari o kojima osoba priča
– izbjegavati davanja savjeta (osim ako na kraju nije izričito traženo od nas)
– dati osobi prostora ako joj je potrebno
– ne požurivati osobu niti izvlačiti iz nje
– biti prisutni u trenutku (bez da nam misli bježe) i aktivno slušati s razumijevanjem
– dati osobi do znanja da smo tu za njih u tom trenutku beskompromisno i bezuvjetno
– izbjegavajte potrebu za “popravkom problema”
– u trenucima kada postane intenzivno u redu je napraviti pauzu, u redu je dati prostor, u redu je prodisati
Jedan od svakodnevnih načina čuvanja prostora je kada pričamo recimo s prijateljicom koja ima problem i možemo postaviti ovo pitanje: “Želiš li da ti dam savjet, da ti nekako pomognem ili da budem tu da te saslušam?”. Često ljudima samo treba netko tko će ih saslušati i zaista im prisutno držati prostor.
Držanje prostora u porodu, što ja radim kao doula, je slično, no nije toliko verbalno, koliko je stvaranje sigurnog okruženja da se žena može prepustiti svom porodu, trudovima, intuiciji i tijelu, bez osjećaja straha, srama ili očekivanja.
Vježba čuvanja prostora je odličan alat za parove, pogotovo ako imate osjećaj da vam komunikacija ne ide od ruke. Jednom tjedno odvojite vrijeme kada ćete naizmjence jedan drugome čuvati prostor i zapamtite da ne uletavate, ne reagirate odmah, već prihvaćate što osoba govori kao validno i dajete joj prostora i vremena da sve izrazi bez požurivanja.
Zaista, ako krenemo učiti i odučiti sve što trebamo za iskreno čuvanje prostora, razvijamo i kultiviramo jedno sigurno okruženje, vlastitu empatiju, bolje razumijevanje okoline, a to je nešto što bi nam svima dobro došlo, kako bismo bili dobro i drugima u tome pomagali.
Una Pašić Gregović
– Kroz svoj rad kao doula kao i predivne uloge majke sve više uviđam i spoznajem snagu žene, naše povezanosti s prirodom i nevjerojatnu moć koju nosimo u sebi. Želja mi je da kroz svoj rad, tekstove i edukacije ta saznanja približiti i drugima, kao i produbljivati vlastita.
