Redefiniranje svog identiteta kroz preobrazbu majčinstva: Ples praktičnih, osobnih i emocionalnih iskustava

Imala sam 31 godinu kada sam postala prvi puta mama. Ovo se poglavlje otvorilo nakon desetak godina školovanja i rada u inozemstvu, orkestriranja solo i grupnih putovanja, dijeljenja životnog prostora s cimericama, život mene i mene i otvaranja mogućnosti za život u dvoje. Brak, udomljavanje 2 mačića i bezuspješna briga o kućnoj biljci obojili su moje dvadesete.

Ako izuzmemo kućnu biljku iz ove jednadžbe, preostali elementi su se naizgled sami poravnali za moju sljedeću životnu ulogu – postati mama.

Savršeno isplanirano, zar ne?

Već za vrijeme trudnoće, krenula je moja prirodna idealizacija naše bebe i idealizacija mene kao savršene majke. Naravno, kao svaka idealizacija moja je bila ružičasta i pošpricana svjetlucavim šljokicama.

Zabrinutost bi se ponekad ušuljala na temu – porod, no većina briga bila je usidrena u potrebi pripremanja doma za dolazak našeg novog života.

Kinderbet i mekana posteljina, šareni vrtuljak, slatka robica, hrpa pelena i eventualno jedan dermatološki odobren set za njegu novorođenčeta.

Onda sam rodila.

Sve je prošlo školski, sve je bilo u redu.

Pa ipak, zašto sam se ja osjećala nekako čudno?

Da, hormoni su bili u igri; da, iscrpljenost nakon poroda je učinila svoje, ali osjećala sam da je nešto off!

Na primjer, zašto se nisam istog trena bezglavo zaljubila u svoje novorođenče, poput scene iz holivudske ljubavne-komedije?

Znači li to da sa mnom nešto nije u redu?

Znači li to da sam nesposobna biti majka?

Neočekivani zaokret

U toj bolničkoj sobi, moj mi je mozak počeo šaputati svakojake misli i znalački ih plesti s brojnim uvjerenjima za koja nisam ni znala da žive u meni. Kao da je moj um strpljivo čekao baš ovaj trenutak, trenutak preobrazbe od djevojke u ženu, da me destabilizira.

Ružičasto-šljokičasta idealizacija moje majčinske uloge vrlo brzo se susrela sa stvarnošću.

Otežana uspostava dojenja, plakanje uz kolike, česta buđenja, konstantan umor i ne prepoznavanje djetetovih poruka kroz plač, povlačili su me u vrtlog nedovoljnosti, srama i krivnje. Imala sam osjećaj da me nitko ne razumije. Osjećala sam se usamljeno. Osjećala sam da nisam dorasla ulozi.

Međutim ono što tada nisam znala je to da je urastanje u identitet majke jedan dubok, intiman i poduži proces.

Svaka od nas plovi tim uzburkanim vodama vlastitim tempom, obično u rasponu od 18-36 mjeseci. To je naše vrijeme kukuljice, razdoblje unutarnje metamorfoze u kojem se svi naši dijelovi pomno sastavljaju, preuređuju i preslaguju.

To je naša matresencija, transformacija iz gusjenice u leptira – ranjivo razdoblje utjelovljenja promjena u našem identitetu, prioritetima i emocijama. I baš kao što gusjenica ne žuri sa svojom transformacijom, ne bismo trebale ni mi jer je ovo razdoblje ključnog rasta i samootkrivanja.

Što je važno da znaš o matresenciji?

To je prirodan proces koji doživljavaju sve majke.

To je univerzalni fenomen, zapamti, nisi sama na ovom putovanju.

To nije jednokratni događaj već prolazit ćeš kroz ovu preobrazbu sa svakim idućim djetetom.

Iako je privremena, matresencija je transformativna faza koja oblikuje tvoje iskustvo i tvoje majčinstvo.

Zapamti ovo delikatno razdoblje nije sprint, već putovanje, a svaki korak – bez obzira koliko malen ili naizgled beznačajan bio – sastavni je dio procesa postajanja.

Moja prva matresencija dugo se sukobljavala s prošlošću i željom da budem ‘opet ona stara ja’. Prerano sam se vratila na posao, tražeći utjehu u poznatome i pokušavajući si dokazati da nisam ‘samo mama’. Ipak, iako često imamo osjećaj da stojimo na mjestu mi se konstantno krećemo. Neprestano se razvijmo u novu iteraciju sebe, sakupljajući mudrosti i iskustva duž staze koja će nas voditi iza sljedećeg zaokreta.

Što bi možda bilo drugačije da sam tada znala za matresenciju?

Imala bi riječ kojom bi opisala svoje stanje i možda bi mi poslužila kao svjetionik u oluji, možda bi mi poslužila za artikulaciju burne transformacije u meni. Vjerojatno bih rjeđe pomislila da sa mnom nešto nije u redu i možda bih brže prošla kroz kovitlajući vrtlog srama, nedovoljnosti i krivnje.

Kako ja to nisam razumjela, danas je moja misija otvoreno govoriti o svojim izazovima ‘unutar kukuljice’ jer znam da nisam bila jedina. Jer znam da to nisi ni ti. Ono o čemu ne pričamo, postaje i ostaje tabu. Ipak, dijeleći svoje priče, čak i kad je nelagodno, one postaju krhotine svjetla koje probijaju nečiju tamu.

Za ponijeti sa sobom

Matresencija je nevjerojatno putovanje samootkrivanja koje se često čini kao ples između radosti i neizvjesnosti. Složen koliko i normalan, poziva nas na istraživanje sebe kroz novi identitet majke. U tom upoznavanju nove sebe upoznajemo i mnoge nove emocije. Osvješćivanje, prepoznavanje i prihvaćanje istih ključan su dio transformacije.

Na isti način na koji leptir ne žuri s izlaskom, važno je potražiti podršku kada trebamo odmoriti svoja krila.
Neki od načina kako podržati sebe u ovom razdoblju su: održavanje otvorene komunikacije s partnerom; traženje pomoći i podrške voljenih osoba; traženje stručne pomoći ako je potrebna; dati prioritet brizi o sebi i kultivirati blagost prema sebi i kad stvari ne idu ‘po planu’.

Upamtite, pružanje ruke nije znak slabosti, već prije potvrda vaše snage.

Zato svaku fazu svog putovanja dočekajte s ljubaznošću, strpljenjem i spoznajom da ste dio univerzalnog plesa postajanja. Prigrlite vrijeme svoje kukuljice, jer svaki je trenutak korak prema veličanstvenom leptiru kakav postajete.

 

[NAJAVA]
U periodu moje druge matresencije, pronašla sam svoju prvu Montessori knjigu – to je obilježilo sljedeći veliki zaokret u mom životu. O svom dugogodišnjem Montessori putovanju i kako je ono postao putokaz kroz moje majčinstvo, pisat ću ti idućeg mjeseca.

 

Na newsletter se možete prijaviti ovdje. 

 

Foto: Freepik

Montessori edukatorica za roditelje djece od 0 do 6 godina, NLP praktičarka te mentor i coach za mame. Kroz individualan rad i rad s manjim grupama posvećena je vođenju žena kroz preobrazbu između poznatog i onoga što tek trebaju otkriti – pomažući im tako da ponovno otkriju svoje pravo ja.

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.