što je greenwashing

Što je greenwashing i kako ga prepoznati?

 

Znate li one izraze koji kroz godine kroz prečestu upotrebu postanu izlizani i izazivaju otpor pa je teško na njih ne okrenuti očima? Događa li vam se to i s održivošću? Riječi i izrazi poput “zeleno”, “ekološki prihvatljivo”, “kompostabilno” lagano počinju zamarati ljude. Zašto je to tako?

Ako ste se ikad osjećali premoreno ili iscrpljeno prolazeći trgovinom popraćeni morem natpisa koji ponosno hvale proizvode riječima “svi sastojci su prirodni” popraćenim slikama zelenog krajolika, vrlo ste vjerojatno doživjeli ono što se danas naziva Green Fatigue (Zeleni Umor).

Green Fatigue, kako ga definira EcoWho označava umor od stalnih poruka zelenih korporacija koje pričaju o nadolazećoj globalnoj propasti. U današnjem svijetu vrlo je lako osjetiti Zeleni umor. Nitko ne voli da mu se neprestano govori kako svijet dolazi kraju ili da je sve ono što smo donedavno koristili doprinijelo našoj vrlo izglednoj propasti. Posljedica toga je da neki skreću pogled s obećanja održivih poslovanja. Riječ “održivo” se toliko često koristi, kako onda kao prosječni potrošači možemo znati što to uistinu znači i pomaže li zaista neki brend okolišu?

@petrasever

Što je greenwashing?

Greenwashing je marketinški spin kojem je cilj uvjeriti potencijalne potrošače kako brend ili tvrtka radi više kako bi zaštitila okoliš no što je to zaista istina. Dakle, ulažu više vremena i novca u marketing svojih “zelenih” proizvoda, umjesto da zapravo rade teži dio posla kako bi zaista bili održivi.

Posljednjih godina neke od najvećih svjetskih tvrtki pokušale su se rebrendirati i postaviti na tržištu kao zeleni i eko prvaci. Druge, manje tvrtke, prateći njihov primjer ili mogli bismo reći – privid primjera, promijenile su samo pakiranje koje se čini i izgleda kao ekološki prihvatljivije i održivije.

Prema Nielsonovoj anketi iz 2015. godine, 66 % ljudi spremno je platiti više za ekološki prihvatljive proizvode, a na 50 % odluka o kupnji utječu značajke održivosti. Površnim odgovorom na ekološke zahtjeve, tvrtke zadržavaju većinu ekološki osviještenih potrošača, a da zapravo ne mijenjaju neodrživu poslovnu praksu.

Svjedoci smo slučajeva u kojim se mnogi brendovi obavezuju na potpunu eliminaciju neodrživih proizvoda iz svoje ponude, pozivajući druge da učine isto, dok neki drugi javno imenuju i sramote konkurente koji to još nisu učinili. Činjenica je da se svijet budi, a potreba za održivim proizvodima i rješenjima sve je veća. Nažalost, to ne znači da je iste uvijek lako naći i prepoznati – greenwashing je metoda koju još uvijek prihvaćaju i primjenjuju brendovi diljem svijeta.

Studijom iz 2010. TerraChoice istražio je tvrdnje o 4.744 “zelenih” proizvoda koji se prodaju u trgovinama diljem SAD-a i Kanade, utvrdivši da je više od 95 posto tih proizvoda krivo za barem jedno od onoga što nazivaju 7 grijeha greenwashinga. 

greenwashing

7 grijeha greenwashinga

1. SKRIVENI KOMPROMIS
Označavanje proizvoda kao ekološki prihvatljivog na temelju malog skupa atributa (npr. reciklirajuće pakiranje) dok bi drugi atributi koji nisu adresirani (npr. emisije plina, energetska potrošnja u proizvodnji itd.) mogli stvoriti veći utjecaj na našu odluku je li proizvod u cjelini ekološki prihvatljiv.

2. NEMA DOKAZA
Iznošenje ekološke tvrdnje bez pružanja lako dostupnih dokaza na oznaci proizvoda ili na web stranici brenda (npr. žarulja koja se reklamira kao energetski učinkovita bez dodatnih podatka).

3. NEJASNOĆA
Upotreba pojmova koji su preširoki ili slabo definirani da bi se razumjeli pravilno (npr. “posve prirodno” sredstvo za čišćenje možda još uvijek sadrži štetne sastojke koji se javljaju u prirodi).

4. IRELEVANTNOST
Navođenje nečega što je tehnički istinito, ali nije prepoznatljiv čimbenik u potrazi za ekološki prihvatljivim proizvodima (npr. oglašava se kao “bez CFC-a”, no budući da su CFC-ovi zakonom zabranjeni, to nije bitna informacija).

5. MANJE OD DVA ZLA
Tvrdeći da je proizvod zeleniji od ostalih proizvoda u svojoj kategoriji kad kategorija u cjelini može biti ekološki neprikladna (npr. organska cigareta je “zelenija”, ipak, to je još uvijek cigareta).

6. LAGANJE
Oglašavanje nečeg što jednostavno nije istina (npr. tvrdnje da je nešto certificirano, a nije).

7. UZDIZANJE I OBOŽAVANJE LAŽNIH OZNAKA/NALJEPNICA
Podrazumijeva da proizvod ima odobrenje ili potvrdu treće strane koja zapravo ne postoji, često korištenjem lažnih oznaka s certifikatom.

što je greenwashing

Zašto je bitno poznavati razliku između greenwashinga i održivosti?

Greenwashing se u potpunosti bazira na pogrešnom usmjeravanju, pokazujući jednu stvar koja nas odvlači od onoga što se stvarno događa. Najžalosnije je što postoji velik broj brendova koji to rade slučajno, jer ne ulažu u stručnost na polju ekologije kako bi uistinu znali što je korisno za okoliš, a što štetno.

Jedan od najrasprostranjenijih primjera greenwashinga u svijetu je slučaj jednokratne plastike.

Jeste li znali da je u posljednjih 15 godina proizvedeno sveukupno pola svjetske plastike za jednokratnu upotrebu? A da se 91 % plastike proizvedene u svijetu NE RECIKLIRA? Vrlo vjerojatno ste već čuli za globalnu katastrofu i statistike koje tvrde da će u oceanima do 2050. biti više plastike no ribe ili ste vidjeli stravične slike nekada netaknutih plaža koje su danas preplavljene plastičnim otpadom.

Velik dio problema predstavlja i opasna ideja da će recikliranje riješiti sve probleme, jer smo jednokratnost normalizirali do točke u kojoj je sve bezvrijedno.

Uz to, imamo slučaj i bioplastike koja se predstavlja kao održivo rješenje. Bioplastika je plastika izrađena od polimera na biološkoj osnovi koja je konstruirana na način da se ponaša poput uobičajene petrokemijske plastike. Gotovo u svakom slučaju potreban je skup uvjeta za njenu razgradnju (npr. kisik i sunčeva svjetlost kojih nema na odlagalištu otpada ili u oceanu.

FTC (Federal Trade Commission) započeo je suzbijanje zavaravajućih tvrdnji proizvođača bioplastike 2013. godine, a 2014. uputio je više upozorenja trgovcima.

što je greenwashing

Kako ne pasti pod utjecaj greenwashinga?

1. Pročitajte naljepnice/oznake na proizvodima i brošure/priručnike o proizvodima.

2. Odradite domaću zadaću: Saznajte više o proizvodima/uslugama/tvrtkama na internetu, razgovarajte s drugima o dotičnom proizvodu.

3. Postavljajte pitanja: putem e-maila, društvenih mreža ili direktno prodavačima. Ne dobijete li zadovoljavajuće odgovore ili se susretnete s “protunapadom” lako je moguće da ste naišli na greenwashing.

4. Pronađete li “pečat” ili slično, saznajte više o tijelu za ovjeru istog i provjerite autentičnost.

5. Čitajte kritike pouzdanih i upućenih ljudi koji zaista koriste proizvod. Ne vjerujte samo influencerima, jer većina nije ni svjesna greenwashinga.

Danas svatko može postati influencer i izgraditi internetsku prisutnost. Potrebno je naučiti osnove održivosti i konstantno se educirati, tek potom širiti vijest.

Živimo u kriznim vremenima gdje sve više organizacija i pojedinaca usvajaju održivi dizajn te praksu življenja bez otpada, a čitave zajednice zabranjuju jednokratnu plastiku. Važno je biti u mogućnosti brzo prepoznati slučajeve greenwashinga i zamijeniti ih istinski održivim praksama – jednako kao potrošač i zaposlenik. Budimo svjesni potrošači i uložimo malo više truda u istraživanje kako bismo pronašli autentičnija ekološki prihvatljiva rješenja.

 

Foto: Pexels,  Petra Sever

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)