Svjetski dan veganstva: Koliko života stoji iza naših svakodnevnih izbora?

Svake godine 1. studenoga obilježavamo Svjetski dan veganstva, dan koji nas poziva da razmislimo o svojem odnosu prema životinjama, hrani, prirodi i planetu koji dijelimo s milijunima drugih vrsta. Iako se veganstvo najčešće povezuje s odlukom da se iz prehrane isključe namirnice životinjskog podrijetla, njegova je filozofija znatno šira. U njezinu se središtu nalazi nastojanje da se, koliko je to moguće i izvedivo, izbjegne iskorištavanje životinja za ljudske potrebe.

Svjetski dan veganstva ne mora biti važan samo veganima. On je prilika da svi, neovisno o prehrambenim navikama, pogledamo širu sliku sustava u kojem živimo. Sustava u kojem se hrana proizvodi u golemim količinama, životinje uzgajaju u milijardama, prirodni resursi troše velikom brzinom, a udaljenost između onoga što jedemo i načina na koji je to proizvedeno je golema.

Pitanje nije samo jedemo li meso, nego i koliko ga jedemo, odakle dolazi, kako su životinje živjele i kakve posljedice naša potrošnja ostavlja na svijet.

Uzgoj životinja dio je ljudske povijesti tisućama godina, ali suvremena industrijska proizvodnja mesa predstavlja sasvim drukčiji odnos prema živim bićima. U intenzivnim sustavima uzgoja životinje su postale dio proizvodnog procesa u kojem se uspješnost mjeri količinom, brzinom i ekonomskom učinkovitošću. Njihove prirodne potrebe često su podređene zahtjevima tržišta, a stvarni razmjeri proizvodnje ostaju skriveni od očiju većine potrošača.

Razgovor o veganstvu zato ne bi trebao biti razgovor o podjelama između onih koji jedu meso i onih koji ga ne jedu. Mnogo je važnije otvoriti pitanja odgovornosti, suosjećanja i mogućnosti da mijenjamo sustav koji je u mnogim svojim dijelovima izgubio mjeru.

Koliko životinja godišnje ubijemo zbog ljudske potrošnje?

Brojke koje stoje iza globalne proizvodnje mesa teško je pojmiti. Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), tijekom 2024. godine u svijetu je samo među sedam velikih skupina kopnenih životinja za proizvodnju mesa zaklano više od 86 milijardi životinja.

Među njima je približno 78,5 milijardi pilića, 4,2 milijarde pataka, 1,5 milijardi svinja, 704 milijuna ovaca, 564 milijuna koza, 504 milijuna purana i 305 milijuna goveda. U taj zbroj nisu uključene sve vrste koje se uzgajaju za prehranu, niti ribe i druge vodene životinje.

Prevedemo li te brojke na svakodnevicu, govorimo o najmanje 236 milijuna kopnenih životinja dnevno, odnosno približno 2.700 svake sekunde. Dok čitamo nekoliko rečenica ovog članka, tisuće životinja završile su svoj život kako bi zadovoljile ljudsku potražnju za hranom.

Životinje zaklane radi proizvodnje mesa

(odozgora prema dolje): pilići, patke, svinje, ovce, koze, purani, goveda

Izvor: Our World in Data – Animals slaughtered for meat, prema podacima FAO-a

Pritom statistika ne obuhvaća sve životinje koje ugibaju ili bivaju usmrćene tijekom uzgoja, transporta i drugih dijelova proizvodnje hrane. Primjerice, u industriji jaja dugo je raširena praksa usmrćivanja muških pilića koji ne mogu proizvoditi jaja, dok mliječna industrija također uključuje uzgoj, odvajanje mladunaca i uklanjanje životinja iz proizvodnje.

Svaka od tih milijardi životinja bila je živo biće sposobno osjećati bol, strah i stres. Svinje su društvene i inteligentne životinje, kokoši uspostavljaju složene odnose unutar svojih skupina, a krave stvaraju veze sa svojim mladuncima i drugim pripadnicima stada. Način na koji ih uzgajamo zato nije samo gospodarsko ili prehrambeno pitanje, nego i pitanje našeg odnosa prema životu.

Životinje zaklane radi proizvodnje mesa

Izvor: Our World in Data – Animals slaughtered for meat, prema podacima FAO-a

Kako smo od uzgoja životinja došli do megafarmi?

Uzgoj životinja dio je ljudske povijesti tisućama godina. U mnogim ruralnim zajednicama životinje su tradicionalno bile sastavni dio gospodarstva, prehrane i kruženja hranjivih tvari. Njihov uzgoj bio je povezan s godišnjim dobima, raspoloživim zemljištem i potrebama zajednice.

Industrijalizacija poljoprivrede tijekom 20. stoljeća temeljito je promijenila taj odnos. Povećanje produktivnosti, razvoj tehnologije, selekcija pasmina i rast globalne potražnje omogućili su proizvodnju mesa u razmjerima kakvi ranije nisu bili mogući. Prema podacima FAO-a, svjetska proizvodnja mesa 2024. godine dosegnula je približno 374 milijuna tona.

U intenzivnim sustavima uzgoja velik broj životinja drži se na ograničenom prostoru, a proizvodnja je organizirana tako da se u što kraćem vremenu postigne što veći prinos. Životinje su često selekcionirane za ubrzani rast ili visoku proizvodnju, što može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Posebno je zabrinjavajući primjer brojlerskih pilića, čiji je rast toliko ubrzan da pojedine životinje već nakon nekoliko tjedana imaju teškoće s kretanjem i podnošenjem vlastite tjelesne težine. U intenzivnom uzgoju svinja i dalje se primjenjuju postupci poput skraćivanja repova, dok ograničavanje kretanja i prirodnog ponašanja ostaje velik problem u različitim sustavima uzgoja.

Važno je pritom razlikovati različite oblike stočarstva. Nisu sve farme jednake, niti svaki uzgoj životinja podrazumijeva iste uvjete. Ekstenzivni uzgoj, ispaša i manja gospodarstva mogu omogućiti drukčije uvjete života, premda ni oni sami po sebi ne jamče dobrobit životinja ili manji utjecaj na okoliš.

Problem suvremenog sustava nije samo činjenica da čovjek jede meso, nego i to što je potražnja narasla do razmjera u kojima životinje često postaju proizvodne jedinice, a njihova se dobrobit podređuje količini i cijeni.

Cijena mesa koju ne vidimo na računu

Intenzivna proizvodnja životinjskih proizvoda ima posljedice koje daleko nadilaze granice farmi. Za uzgoj životinja potrebni su zemljište, voda, energija i velike količine stočne hrane. Proizvodnja hrane za životinje dodatno povećava pritisak na poljoprivredne površine i prirodne ekosustave.

Prema procjeni FAO-a objavljenoj 2023. godine, stočarski prehrambeni sustavi odgovorni su za približno 12 % ukupnih emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim djelovanjem, prema referentnim podacima za 2015. godinu. U taj su izračun uključeni različiti dijelovi proizvodnog lanca, od uzgoja životinja i proizvodnje stočne hrane do promjena u korištenju zemljišta.

Noviji podaci FAO-a pokazuju da su ukupne emisije svjetskih poljoprivredno-prehrambenih sustava 2023. godine dosegnule 16,5 milijardi tona ekvivalenta ugljikova dioksida, što predstavlja oko 32 % ukupnih emisija uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Osim emisija stakleničkih plinova, intenzivna proizvodnja može pridonijeti onečišćenju vode i tla, gubitku bioraznolikosti te pritisku na prirodna staništa. Posebno je problematično širenje poljoprivrednih površina radi proizvodnje stočne hrane u područjima vrijednih šumskih ekosustava.

Naravno, ni biljna poljoprivreda nije bez utjecaja na okoliš. Monokulture, prekomjerna uporaba pesticida, iscrpljivanje tla i transport hrane također imaju svoju ekološku cijenu. Održivija prehrana zato ne podrazumijeva samo zamjenu mesa biljnim proizvodima, nego i promišljanje načina na koji se sva hrana proizvodi.

Važno je razumjeti i da se ekološki otisak razlikuje među pojedinim vrstama mesa i načinima proizvodnje. Govedina, primjerice, u pravilu ima znatno veći klimatski otisak od većine biljnih izvora proteina. Ekstenzivni uzgoj može donijeti koristi za određena staništa i dobrobit životinja, ali ne znači automatski i manje emisije po kilogramu proizvedenog mesa.

Održivost zahtijeva da istodobno promatramo klimu, zemljište, vodu, bioraznolikost, zdravlje tla i dobrobit životinja.

Životinje koje ne vidimo: ribe, laboratoriji i druge industrije

Razgovor o iskorištavanju životinja ne završava na kopnenim farmama. Jedan od najvećih, a često zanemarenih dijelova te priče odvija se u morima, rijekama i uzgajalištima riba.

Za razliku od kopnenih životinja, čiji se broj u proizvodnji mesa uglavnom statistički prati po jedinkama, ulov ribe najčešće se iskazuje u tonama. Zbog toga je mnogo teže utvrditi koliko pojedinačnih životinja godišnje završava u ribarskim mrežama.

Znanstvena procjena objavljena 2024. godine u časopisu Animal Welfare pokazuje da je između 2000. i 2019. godišnje iz divljine izlovljeno između 1,1 i 2,2 bilijuna riba. Riječ je o procijenjenom godišnjem prosjeku za navedeno razdoblje, a ne o točnom broju. Procjena pritom ne obuhvaća sav neprijavljeni ulov, odbačene ulovljene ribe i životinje koje stradavaju zbog izgubljene ribolovne opreme.

Uz to, organizacija Fishcount procjenjuje da su tijekom 2019. godine za prehranu usmrćene približno 124 milijarde uzgojenih riba, uz raspon procjene od 78 do 171 milijarde.

Ove brojke dodatno otvaraju pitanje dobrobiti vodenih životinja. Ribe su dugo bile izostavljene iz šire javne rasprave o patnji životinja, iako znanstvena istraživanja sve više prepoznaju njihovu sposobnost doživljavanja boli i stresa. Načini izlova, transporta i usmrćivanja zato zaslužuju jednaku pozornost kao i postupanje s kopnenim životinjama.

Životinje se koriste i u znanstvenim istraživanjima, ispitivanju određenih proizvoda te razvoju lijekova. Procjena objavljena 2019. godine, temeljena na podacima za 2015., govori o približno 192 milijuna životinja korištenih u svijetu za različite znanstvene svrhe, uključujući i životinje uzgajane za laboratorijske potrebe koje nisu nužno sudjelovale u pokusima. Stoga taj broj ne predstavlja broj životinja usmrćenih tijekom eksperimenata.

Medicinska istraživanja složeno su područje u kojem se moraju razmotriti i dobrobiti za ljudsko zdravlje, no razvoj metoda koje mogu zamijeniti pokuse na životinjama važan je smjer znanstvenog napretka.

Slično vrijedi za modu, kozmetiku i druge potrošačke industrije. Koža, krzno, vuna, svila i drugi materijali životinjskog podrijetla otvaraju dodatna pitanja o uvjetima uzgoja i postupanja sa životinjama. Za sve te industrije ne postoji jedna pouzdana globalna godišnja statistika koju bismo mogli jednostavno pribrojiti broju životinja usmrćenih za hranu. Njihov utjecaj ipak pokazuje koliko je naš odnos prema životinjama prisutan u svakodnevnim odlukama koje često donosimo gotovo nesvjesno.

Koliko hrane proizvodimo, a koliko je bacamo?

Jedan od najvećih paradoksa suvremenog prehrambenog sustava jest činjenica da proizvodimo goleme količine hrane, uz značajnu potrošnju prirodnih resursa i života životinja, a zatim velik dio te hrane nikada ne pojedemo.

Prema izvješću Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), tijekom 2022. godine u svijetu je bačeno približno 1,05 milijardi tona hrane na razini kućanstava, ugostiteljstva i maloprodaje. To predstavlja gotovo petinu hrane dostupne potrošačima. Čak 60 % tog otpada nastalo je u kućanstvima. Istodobno su stotine milijuna ljudi živjele u gladi.

Ovaj podatak posebno je važan u kontekstu proizvodnje mesa. Životinja koja je uzgajana, hranjena, transportirana i usmrćena, a čije meso na kraju završi u otpadu, predstavlja gubitak koji nije moguće promatrati samo kroz ekonomsku vrijednost namirnice. U takvom sustavu gubimo hranu i resurse, ali i iz vida činjenicu da je iza određenih proizvoda stajao život.

Smanjenje bacanja hrane zato je jedan od najjednostavnijih i najkonkretnijih koraka prema odgovornijoj potrošnji.

Moramo li svi postati vegani da bismo nešto promijenili?

Veganstvo predstavlja dosljedan etički izbor kojim se nastoji izbjeći iskorištavanje životinja, koliko je to moguće i praktično izvedivo. Za mnoge ljude ono je duboko osobno uvjerenje koje obuhvaća prehranu, odijevanje, kozmetiku i svakodnevne potrošačke navike.

No promjena prehrambenog sustava ne može se osloniti isključivo na individualne odluke niti zahtijevati da svi ljudi preko noći prihvate jednak način života.

Prehrambene navike oblikuju kultura, tradicija, zdravstvene potrebe, dostupnost hrane, financijske mogućnosti i životne okolnosti. Različiti ljudi imaju različite mogućnosti, a održivost ne bi smjela postati još jedna privilegija dostupna samo onima koji si mogu priuštiti skuplje proizvode.

S druge strane, činjenica da ne možemo svi učiniti jednako ne znači da ne možemo učiniti ništa.

Ne moramo dijeliti iste prehrambene navike da bismo se složili da životinje zaslužuju dostojanstvenije uvjete života, da prirodu treba čuvati i da proizvodnja hrane mora biti odgovornija. Smanjenje potrošnje mesa, veća zastupljenost biljnih obroka, odabir proizvoda iz transparentnijih sustava uzgoja i podrška proizvođačima koji ulažu u dobrobit životinja mogu biti dio promjene.

Pritom je važno ne svesti odgovornost samo na potrošače. Veliku ulogu imaju i proizvođači, trgovački lanci, zakonodavci i institucije koje određuju standarde uzgoja, kontrole i tržišta.

Ni kupnja mesa s malog gospodarstva sama po sebi ne znači da su svi etički i ekološki problemi riješeni. Ali mogućnost da saznamo odakle hrana dolazi, kako je proizvedena i pod kojim uvjetima životinje žive važan je korak prema odgovornijem sustavu.

Kako možemo živjeti i jesti odgovornije?

Velike promjene često počinju malim, ali dosljednim odlukama. Nekoliko biljnih obroka više tijekom tjedna, manja količina mesa na jelovniku, kupnja sezonskih namirnica, pažljivije planiranje obroka i smanjenje bacanja hrane postupci su koje mnogi mogu uključiti u svakodnevicu bez radikalnih promjena.

Biljna prehrana pritom ne mora biti skupa, komplicirana ili temeljena na industrijskim zamjenama za meso. Grah, leća, slanutak, povrće, cjelovite žitarice i sjemenke dio su naše prehrambene tradicije i mogu biti temelj raznovrsnih, hranjivih i ukusnih jela.

Jednako je važno ponovno uspostaviti odnos s hranom. Poznavati sezonalnost, pripremati obroke od osnovnih namirnica, podržavati lokalne proizvođače kada je to moguće i ne kupovati više nego što nam je potrebno.

Kod proizvoda životinjskog podrijetla vrijedi obratiti pozornost na provjerljive standarde uzgoja i dobrobiti životinja, a ne oslanjati se isključivo na privlačne natpise na ambalaži. Oznake poput „domaće”, „prirodno” ili „s farme” ne govore nužno dovoljno o stvarnim uvjetima života životinja.

Odgovornija potrošnja obuhvaća i odjeću, obuću, kozmetiku i proizvode za kućanstvo. Odabir dugotrajnijih proizvoda, provjera njihova podrijetla i izbjegavanje nepotrebne kupnje mogu smanjiti pritisak na resurse i životinje.

Posebno je vrijedno podržavati inicijative koje rade na poboljšanju uvjeta uzgoja, smanjenju okrutnih praksi, razvoju alternativnih metoda testiranja i zaštiti prirodnih staništa. Sve te odluke dio su promišljenijeg odnosa prema vlastitoj potrošnji i svijetu koji nas okružuje.

Svjetski dan veganstva kao poziv na više suosjećanja

Svjetski dan veganstva prvi je put obilježen 1994. godine, povodom pedesete obljetnice osnivanja britanskog Veganskog društva (The Vegan Society). Tijekom desetljeća prerastao je u međunarodni dan posvećen pravima životinja, etičkoj potrošnji i biljnom načinu života.

Njegova poruka danas ima posebnu težinu. Živimo u vremenu u kojem imamo sve više znanja o životinjama, njihovim potrebama i sposobnostima, ali istodobno sudjelujemo u sustavima koji ih koriste u nezamislivim razmjerima.

Brojke o milijardama usmrćenih životinja nisu samo statistika. One govore o načinu na koji smo organizirali proizvodnju, o vrijednostima koje ugrađujemo u gospodarstvo i o udaljenosti koju smo stvorili između vlastitih potreba i života drugih bića.

Najviše zabrinjava što su ti razmjeri postali toliko uobičajeni da o njima gotovo i ne razmišljamo. Hranu svakodnevno kupujemo, pripremamo i konzumiramo, a rijetko se pitamo kakav je put prošla prije nego što je stigla na naš stol.

Ne trebamo se međusobno osuđivati zbog različitih izbora da bismo o tome otvoreno razgovarali. Suosjećanje prema životinjama ne bi smjelo biti razlog za manje suosjećanja prema ljudima. Jednako tako, poštovanje različitih životnih navika ne bi trebalo značiti izbjegavanje neugodnih pitanja o posljedicama naših postupaka.

Životinje ne mogu birati sustav u kojem će živjeti. Mi možemo odlučivati kakav ćemo sustav podržavati.

A to je odgovornost koja ne završava obilježavanjem Svjetskog dana veganstva, već nas prati u svakodnevnim odlukama, u načinu na koji se odnosimo prema hrani, drugim živim bićima i prirodi kojoj i sami pripadamo.

 

Kako postati vegan – kratki vodič do veganstva

Obilježimo Svjetski dan veganstva s plant based prehranom

Danas se diljem svijeta obilježava Svjetski dan veganstva