Boris Štok – godinu nakon Ispod kože

 

Iako je ono što čuvamo ispod kože nedodirljivo i nevidljivo, postoje načini kako to možemo pokazati svijetu. Koprena iza koje se razotkriva unutrašnji svijet često je glazba. 

Boris Štok je talentirani glazbenik, skladatelj i tekstopisac, prepoznatljiv po svom snažnom vokalu; estetikom, senzibilitetom i stilom izdvaja se iz dobro poznate hrvatske glazbene matrice i svakim novim korakom čvrsto utabava svoj glazbeni i autorski put.

Nakon prvog solo albuma Ispod kože, koji je osvojio glazbenu nagradu Porin u kategoriji Najbolji album alternativne glazbe, Boris Štok nastavlja eksperimentirati s aranžmanima i zvukom te priprema nove glazbene poslastice. Ususret jednoj od njih, duetu s glumicom Natašom Janjić, uhvatili smo Borisa na kratki razgovor gdje nam je otkrio više o novostima, glazbi, kreativnosti… Zašto nam je Boris Štok ispod kože saznaj u nastavku.

 

1. Prošla je godina dana otkad je tvoj prvi solo album Ispod kože ugledao svjetlo dana. Hvalila ga je publika, kritika ga je nagradila Porinom. Koliko ti znače nagrade? 

Nagrade i nominacije laskaju svakako. Glasačko tijelo Porina su kolege glazbenici, urednici, novinari, izdavači…pa je tim više lijep osjećaj da imaš poštovanje od kolega i „struke“. Glazbu međutim radim zbog ogromne potrebe za kreacijom, nekih vlastitih izazova, energije na svirkama, a to nema veze s nagradama.

2. Najnovije što spremaš je duet s Natašom Janjić. Prije toga su bile uspješne suradnje s Josipom Lisac, Yayom… Ima li nešto posebno što te privlači duetima i suradnjama općenito, poput one s Chui?

Upravo završavam miks za pjesmu u kojoj mi gostuje Nataša Janjić, a spot snimamo idući tjedan. Pjesma se zove „Još uvijek“ i čvrsto se nadam da će sve biti spremno za javnost sredinom listopada, možda i koji dan prije. Radi se o jednoj lijepoj suradnji 2 različita medija (kazališta i glazbe), ali sličnih senzibiliteta i to je ono što me uvijek privuče suradnji.

3. Prije solo voda dugo godina si bio frontman kolektiva Quasarr, bio je tu i projekt Manofon. Bi li rekao da ti s glazbenim i sveukupnim sazrijevanjem bolje leži samostalna glazbena interpretacija?

Sve je to dio nekog mojeg glazbenog puta, sazrijevanja i ostvarenja. S odmakom mi je jasnije da je do toga trebalo doći, jer onu kreativnu energiju ne možeš zatomiti, to nije zdravo 🙂 Svakako osjećam veću slobodu, kako u „live“ izvedbama, tako i u studiju. Zvuk i pristup se stalno mijenjaju i to mi je jedino prirodno.

Foto: Antonia Bandula @tyria_photography

4. Živimo u doba koje je prvenstveno vizualno. Imaš jasno definiranu vizualnu priču oko sebe. Što misliš koliko je vizualni identitet glazbenika važan za pozicioniranje i prepoznatljivost?

Okolnosti i trendovi se mijenjaju jako brzo, dok stvaranje nečeg kvalitetnog traži vrijeme. Te dvije stvari je ponekad teško pomiriti. U tom kontekstu, svaki dio identiteta i estetike je jako bitan, pogotovo na društvenim mrežama. Međutim, sve to ovisi od generacije kojoj se obraćaš (publici) i glazbi koju sviraš. Osobno, nastojim slušati svoj neki unutarnji glas i nikako ne ići kontra svojeg karaktera i osobnosti.

5. Koje ti je prvo sjećanje na zvuk, glazbu? Sviraš li neki instrument?

Moji nisu toliko muzikalni, a glazba mi se jednostavno nametnula. Oduvijek radim autorsku glazbu i igram se aranžmanima, produkcijom. Živim u Rijeci, uvijek sam volio reći da je to grad najsličniji Seattleu, pa je i ta estetika (industro/elektro) oduvijek prisutna. Odrastao sam na glazbi grungea, Depechea, malo dark-a i to me dosta obilježilo. Osobno, nabadam akorde gitare, ne bih to nazvao sviranjem ;).

6. Tko god je bio na nekom tvom koncertu mogao je primijetiti da si stvoren za pozornicu. Kako se osjećaš na pozornici? Vježbaš li taj svoj ples ili to samo izađe iz tebe? 

Nikad nisam uvježbavao ništa, jednostavno se prepustim energiji.

7. Voliš li više velike koncerte ili manje i intimnije? Imaš li neki ritual za koncert?

Volim sve, male, velike prostore i pozornice. Najbolji osjećaj je kada se stopiš s publikom, to se rijetko događa na velikim festivalima, jer je tamo miješana publika koja zna samo nekoliko tvojih pjesama. Češće je to u manjim prostorima. Osobno, imam puno puno lijepih momenata, ali onaj recentni koji mi se urezao je prošlogodišnji koncert u Tvornici na promociji prvog solo albuma. Od rituala, ne pijem ništa prije ni za koncerta 😉 imam veliku odgovornost prema publici.

8. Tvoja lirika uvijek sadrži vrlo emotivne elemente, prije su tu bile i neke društveno angažirane pjesme, sada je ljubav isključivi lajtmotiv. Koliko se razotkrivaš osobno, a koliko su tvoje pjesme univerzalna istina, a ti objektivni promatrač i pripovjedač?

Ima svega, neke pjesme su jako osobne, neke manje. Inspiracija uvijek dolazi od introspekcije, ali u tome i jest draž da svatko vidi i čuje osobno tekst.

Foto: Antonia Bandula @tyria_photography

9. Možeš li nam približiti svoj kreativni proces? Dolazi li prvo glazba ili tekst? Gdje nalaziš inspiraciju?

Samo rad i rad. Zatvoriš se u studio, kreneš istraživati i onda se dogodi glazba pa je pustiš da te vodi. Imam sreću pa sam našao odličnog kreativca i prijatelja s kojim radim sve Darko Terlević (the Siids) bez kojeg ništa ne bi zvučalo isto.

10. Kakav je Boris Štok “ispod kože”?

Normalan 🙂

11. I za kraj, kada bi od tebe ostao “samo trag” što bi volio da to bude?

Uvijek „Ova iduća“ … haha

 

Uživajte u glazbi Borisa Štoka dok s nestrpljenjem iščekujemo novi singl s Natašom Janjić za koji smo sigurni da će biti prava audio-vizualna poslastica.

 

Indira Juratek

Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje. 

 

Foto naslovna: Vanja Tataj