Dan grada Rijeke – pitali smo Riječanke i Riječane zašto vole grad koji teče

 

Na samom vrhu Kvarnerskog zaljeva smjestio se jedan zaista poseban grad, onaj koji teče – Rijeka. U dugoj i bogatoj povijesti Rijeka je imala 3 imena, hrvatsko Rijeka, talijansko i mađarsko Fiume (tal. fiume=rijeka) te njemačko Sankt Veit am Pflaum. Ime naravno dolazi od rijeke Rječine, na čijem ušću je grad i smješten.

Rijeka je kroz svoju povijest prošla kroz čak šest država: Austro-Ugarsku, Slobodnu Državu Rijeka, Kraljevinu Italiju, Treći Reich (Njemačku), SFR Jugoslaviju i Republiku Hrvatsku. Sigurno je bogata povijest oblikovala grad u ono što je on i danas – multinacionalna i multikulturalna sredina u kojoj se uvijek osjećaš dobro.

Preko svoje luke Rijeka je oduvijek bila povezana s cijelim svijetom i nekako se taj kozmopolitski duh uvukao u sve pore grada. Ljepota grada ogleda se u njegovoj arhitekturi, od lijepih zgrada Austro-ugarskog štiha, preko Guvernerove palače, palače nadvojvode Josipa (Državni arhiv), palače Adria, kazališta Ivan pl. Zajc, palače Modello, Velike tržnice s ribarnicom itd. kao primjera moderne i secesije. Kao simboli grada često se ističu Gradski toranj, crkva svetog Vida, ujedno zaštitnika Rijeke, i Trsat.

Rijeku ne možemo promatrati izvan industrijskog konteksta i industrijske baštine. Počeci industrije u Rijeci sežu u daleku 1752. s Rafinerijom šećera. Od riječkih tvornica poznate su Tvornica papira Hartera, Tvornica konopa, Ljuštionica riže, Tvornica igraćih karata Modiano i Tvornica Torpedo. Više o očuvanju riječke baštine možete pronaći na stranici rijekaheritage.org

Jedna od zanimljivosti je i ta da je upravo Rijeka poslužila kao inspiracija akademiku Zlatku Boureku za popularni Baltazargrad, grad u kojem živi svima nam drag izumitelj i profesor Baltazar, lik koji je mnoga srca i djetinjstva obojao radošću i ljubavlju.

Sigurno se možemo složiti da je Rijeka oduvijek imala i ima nešto drugačije, nešto posebno, da je grad kulture, urbanog života, uvijek svoja i drugačija. O Rijeci ne možemo govoriti, a da ne spomenemo glazbu, jer znamo da je Rijeka ono što je Manchester za Englesku ili Seattle za scenu SAD-a.

Riječka rock scena je svojevrsni trademark grada i nositeljica subkulturnih zbivanja koja je na mnogo nivoa oblikovala grad. Od 1960. godine kada je nastao prvi hrvatski rock band Uragan, neizbrisiv trag na gradu ostavili su brojni bendovi i glazbenici poput Termita i Parafa te novijih Denis&Denis, Laufera i grupe Let 3, jednog od najomiljenijih i najprepoznatljivijih riječkih bendova.

Današnja riječka glazbena scena jednako je bogata i inspirativna, izdvojit ćemo samo nekolicinu poput Urbana koji je snažno obilježio cijelu hrvatsku glazbu, zatim apsolutne riječke glazbene atrakcije Jonathan, Boris Štok, koji osim uspješne solo karijere iza sebe ima i izvrstan bend Quassar, jedan od najboljih domaćih electrorock bendova The Siids, Marko Rogić (White on White), Ivanka Mazurkijević (Mr.Lee & Ivanesky) i mnogi drugi.

Na valu dobrog zvuka saznajte i neke zanimljivosti o Rijeci koje možda niste znali:

– Prvi torpedo izrađen je u Rijeci. Projektirali su ga i izradili Ivan Luppis, pomorski kapetan te Robert Whitehead, engleski inženjer
– U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna, a to je učinio dr. Peter Salcher
– Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je u Rijeci 1873. godine
– Prve novine tiskane na talijanskom jeziku (uključujući Italiju) «Notizie del giorno» tiskane su u Rijeci
– 2. siječnja 1900. Frano Supilo osnovao je Novi list, najstariju dnevnu novinu u Hrvatskoj
– Rijeka je bila neovisna država od 8. rujna 1920. do 24. siječnja 1924.
– Od 1918. do 1924. Rijeka je izdavala međunarodno priznate poštanske marke, koje se u filatelističkoj literaturi nalaze po nazivom Fiume
– Američki predsjednik Woodrow Wilson je 1919. predložio Rijeku za sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda
– U zgradi HNK Ivan pl. Zajc nalaze se tri uljane slike, stropni ovali, djela slavnog slikara Gustava Klimta
– U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, Riječani su “ravnopravno” koristili 4 jezika – hrvatski, talijanski, mađarski i njemački jezik
– Asteroid 11706 Rijeka dobio je ime po gradu Rijeci.

Pitali smo Riječanke i Riječane zašto vole grad koji teče

Niz je drugih znamenitosti i zanimljivosti koje ovaj grad čine posebnim i ugodnim za posjet i život, a mi smo pitali nekoliko ljudi koji žive u Rijeci zašto vole svoj grad. Oni i njihovi odgovori su simpatični i neodoljivi baš poput riječkog šta da?

Tanja Kanazir, fotografkinja koja svojim aparatom bilježi evente u kulturi, razne festivale, radionice, spontane trenutke iskreno i bez namještanja. Jedna je od organizatorica riječkog handmade sajma “artBazaar”.

Rijeka je moj grad, u njoj sam rođena i odrasla i u ovom trenutku teško mogu zamisliti da živim negdje drugdje. Jedino možda na otoku. Rijeka je za mene neopisivo lijepa pa čak i oni njeni “ružni” dijelovi, primjerice nespretni spojevi starih i novih zgrada za mene imaju neku posebnu draž. Volim dići glavu dok hodam centrom grada i gledati detalje na zgradama. Neki će reći da je to čudno, ali jako volim i sivu Rijeku, volim ju ispod oblaka, volim i kad pada kiša danima. Grad je to koji svojim geografskim smještajem pruža mnogo, pogled na more i blizina mora su mi jako bitni, šume Gorskog kotara su na pola sata vožnje, metropola je na nešto više od sat vremena udaljena – idealno.

Stanislav Grdaković, glazbenik, član jednog od najperspektivnijih novijih riječkih glazbenih projekata, sjajnog electro rock dua The Siids, kojeg treba slušati, ali i gledati.

Pitanje zašto voliš grad u kojem živiš je slično kao pitanje o vezi u kojoj si s nekim, znači moraš paziti što ćeš odgovoriti. Rijeka je grad koji me je oblikovao, odgojio i pripremio za sve i na sve što sam kasnije kroz putovanja i život vidio. Da bi znao voljeti to što imaš moraš otići te se vraćati i to više puta.

Rijeka na prvo osvaja svojom fotogeničnošću, ali i duhom kojem svatko tko boravi u njoj može posvjedočiti. Grad je to u koji su svi dobrodošli te sredina koja konstantno teži nekoj široj zapadnoj obitelji i koja nas, koji tu živimo, na neki način čini blagima, a opet željnima drugačijeg.

Posebno volim Rijeku kroz njene lokalne kafiće i kvartovsku svakodnevicu te iako sam nekoliko puta bio s njom u svađi jedina opcija je ta da budemo zajedno.

Doris Valković, food i gastro blogerica te autorica na Budi Dobro, poznatija iza imena i bloga Foodoris, autorica kuharice “Biljni užitak”.

U gradu Rijeci sam se rodila pa je automatski “moj” grad, grad u kojem sam odrasla i uz kojeg me vežu brojne uspomene. Kada sam se odselila živjeti u Zagreb počela mi je nedostajati. Shvatila sam da je ono što mi je nedostajalo, osim obitelji i prijatelja, bio osjećaj da sam na svome, da pripadam i da znam da je tu negdje more koje pruža utjehu. Nama Riječanima kada odemo u neki kopneni grad uvijek fali more, gledamo prema mjestu gdje bi ga inače u Rijeci nalazili i čeznutljivo iščekujemo trenutak kada ćemo ga opet vidjeti. Iako je Rijeka kroz povijest bila industrijski grad i more je, u samom gradu, bilo “preoteto” od građana, svejedno smo ga osjetili, živjeli s njime i obilježilo je nas ljude iz Rijeke. Grad je prošao brojne vlasti i države kroz povijest pa ga je obilježila i multikulturalnost što se odrazilo na kasniji liberalniji pogled na svijet, na ljude i postojanje. Ovdje su se uvijek ljudi osjećali dobrodošlo. Volim tu Riječku različitost, taj rock na kojem se razvijala. I za kraj, njezina pozicija ne može biti bolja. Razvila se uz more, uz rijeku, u podnožju planina i brda na kojima se skija, blizu drugih gradova, ali i prirode gorskog kraja. Sve je nadohvat ruke, a opet je nekako intimna, pruža ono što treba – urbanost i mir.

Ines Milčić, umjetnica koja djeluje pod imenom Pekmezmed, autorica mističnih, prirodom i ženskim likom nadahnutih muralia, crteža i ilustracija, po kojima je njen umjetnički rad široj kulturnoj publici i najpoznatiji.

Zašto volim Rijeku? Volim što ima sve što mi treba za ugodan život, a opet je na korak do prirode, planina, mora. Mislim da mi ne bi odgovaralo živjeti u prevelikom gradu… Zdravo je za tijelo i um moći brzo pobjeći u divljinu po potrebi!

 

 

 

Indira Juratek

 

Foto: Tanja Kanazir