
J. R. August: Umjetnost je tu da te stavi u poziciju da nadiđeš svoje postojanje
Otkad je portala Budi dobro imala sam priliku ugostiti mnogo glazbenika u rubrici Dobri razgovori. Pomno biram sugovornike i uvijek su to imena koja iznimno poštujem i čija glazba boja moj život.
Svaki intervju radim s ljubavlju, predano i intuitivno. Nikada nisam imala tremu za ove razgovore – osim ovoga puta. Moj današnji sugovornik je glazbeni virtuoz i umjetnik koji svoju glazbu zaista spušta iz neke druge dimenzije – J. R. August, zemaljskog imena Nikola Vranić. Već je sam susret otpuhao svu tremu, jer Nikola je drag, iskren, dubok, ma bistra planinska rijeka umjetnosti. Veselim se sjaju njegove zvijezde, jer tu svjetlost ništa ne može prigušiti.
J. R. August je dobitnik brojnih nagrada: osvojio je Music Pub Zlatka Turkalja za najbolji album 2019. godine; na dodjeli nezavisne novinarske glazbene nagrade Rock&Off 2020. godine osvojio je najveći broj nagrada i to nagradu u kategorijama: Album godine (Dangerous Waters), Veliki prasak godine (nagrada za najboljeg novog izvođača) te za Rock&Off izvođača godine (najboljeg izvođača rock glazbe). 2020. godine osvojio je i glazbenu nagradu Porin u kategorijama Album godine (za album Dangerous Waters), Novi izvođač godine te Najbolji album alternativne glazbe (album Dangeorus Waters), a bio je nominiran i u kategoriji Najbolja muška vokalna izvedba (za pjesmu “Crucify Me”) te u kategoriji Najbolji video broj (za videospot za pjesmu “Crucify Me”, redatelja Filipa Gržinčića).
Ako ga niste čuli uživo, već sutra imate priliku u Križevcima. A ako vam je to “van ruke” svakako preporučam nedavno izašao live album “Live at Hrvatski glazbeni zavod” s više od sat i pol čiste glazbene rapsodije. Do prvog live susreta s J. R. Augustom uživajte u našem razgovoru i upoznajte Nikolu.
1. Što je tebi kao glazbeniku najveća nagrada?
Najveća nagrada mi je oduvijek bila stvaranje muzike i osjećaj koji ti to pruža. Autor može slobodno živjeti u svojoj glavi i svojim maštarijama i snovima u svakom trenutku, bez obzira realizira li ono što radi u potpunosti ili ne. Koji god umjetnički poziv imaš, uvijek ga možeš ostvariti samim činom stvaranja (umjetnosti). Kada tako nešto želiš raditi i osjećaš potrebu da to radiš svaki dan, onda je najveća nagrada sadržana u samom radu. Sve ostalo je bonus! Čovjek se u modernom svijetu vrlo često pogubi i počne trčati za novcem, a to često ne završi dobro. Kad si jednom posložiš u glavi da želiš raditi i stvarati zbog samog tog čina i zadovoljstva i potrebe koju ti to donosi, tada sve ostalo dolazi samo od sebe. Čak se nakon nekog vremena počinje događati i uspjeh, i to nesvjesno i nenamjerno.
2. Rekli bismo da trenutno živiš glazbenu bajku na čemu ti čestitam. Mene se osobno dojmila tvoja glazbena bajka Tales From the Forest gdje sam primijetila puno motiva životinja. Imaš li najdražu životinju i što te nešto inspiriralo za te pjesme?
Imam najdražu životinju, i to je domaća životinja, moj mačak Srećko. Nikad nisam imao mačka, nikad nisam mislio da ću imati mačka niti nikad nisam mogao zamisliti da će mi mačak spavati na nogama, sa mnom u krevetu, ali eto! Najdraža divlja životinja mi je potočna pastrva. Volim sve životinje, ali ribe i ptice su mi najdraže zbog te neke poetske reference.
Pjesmu I’m Afraid the Bird Will Die sam napisao prije 7 godina, baš u ovo vrijeme. U glavu mi je došao taj stih i odmah sam znao da ću iz toga napraviti pjesmu. Nakon toga mi je palo na pamet da bih se mogao referirati na neke priče i basne koje mi je pričao deda i uključiti taj neki aspekt, jer me njegovo pričanje izmišljenih priča prije spavanja jako obilježilo. To je inače deda August po kojem sam i uzeo umjetničko ime. Čim sam u glavi oblikovao tu ideju, samo pisanje pjesme se dogodilo vrlo brzo. Uz tu pjesmu napisao sam još dvije i odlučio od njih stvoriti mali album, tzv. EP. Taj album je jako zanimljiv jer su glavni likovi životinje koje su, naravno, kao i u basnama, likovi s ljudskim osobinama, a na kraju svake od tih pjesama postoji pouka.
3. Spomenuo si djeda. Možeš li nam reći što je još u tvom umjetničkom imenu J. R. August?
Jako sam puno čitao na početku dvadesetih i obožavao sam pisce koji su u svom imenu imali inicijale, tipa A. G. Matoš, I. G. Kovačić, E. A. Poe, i to mi je uvijek bilo fora. August mi se zvao deda i super mi to ime zvuči na svim jezicima. On je pokojni, pa sam u skladu s tim uzeo i ime John, od također pokojnog strica Ivana, a na kraju i Raven, po pjesmi Gavran Edgara Alana Poea, zbog toga što je slično mom prezimenu Vranić. Na kraju sam sve to skratio u J. R. August. Sviđa mi se ideja da ljudi kojih više nema, koji su mrtvi, još uvijek žive kroz moje ime!
4. Dosta koketiraš sa smrću u svojim pjesmama. Što bi rekao koliko te smrt kao glazbenika obilježila?
Smrt mi je najveća inspiracija i razmišljam o smrti više nego o bilo čemu drugom. Hvala bogu, ne u negativnom smislu već u smislu prolaznosti, onome o čemu su svi pisci, poete, slikari, umjetnici uvijek razmišljali. Svi o tome razmišljaju, ali možda ne tako intenzivno kao umjetnici. Sve nas zaokuplja prolaznost i to mi je jedna od glavnih tema koje obrađujem. Smrt je zapravo ta točka u vremenu koja te tjera da radiš. Da smo besmrtni, nitko od nas ne bi ništa radio i ništa ne bi bilo bitno, ništa ne bi imalo težinu niti smisao. Smrt je toliko mistična i zanimljiva jer nitko ne može sa sigurnošću tvrditi što se dogodi kada čovjek umre. Možemo samo nagađati. Nisam mračnjak, ali volim te velike teme – ljubav, smrt, prolaznost, prirodu, ljudske odnose.
5. Što u tebi budi melankoliju? Jesi li ovu 2020. doživio kao melankoličnu ili kao Change of Seasons?
Sebe ne bih okarakterizirao kao melankoličnog tipa, ali razumijem zašto me ljudi tako vide, pogotovo oni koji me znaju samo kroz muziku. Mislim da će se moj rad kvalitetno moći analizirati tek kad više ne budem stvarao, kad me više ne bude. Sve ove pjesme su nastale prije 5, 6 ili 10 godina. The Wolves sam napisao sa 17 godina, a sad imam 31. Ovo što sad radim će biti vani za možda desetak godina i nije ni slično ovome što sam napravio do sada. To je sve zbog toga što se razvijam i mijenjam. Promjena je izrazito bitna, bilo da je velika ili mala. Velika je najčešće negativna, jer je to gotovo uvijek nekakav šok, bilo na društvo ili na pojedinca. Kad je promjena mala, ona s vremenom djeluje na ostale stvari na način da se i one mijenjaju, odnosno promjena sa sobom nosi promjenu. Puno malih promjena donese jednu veliku. Ja sam napravio puno malih promjena u životu i na taj način si promijenio život zapravo, a sve ono gdje nisam, jer me bilo strah ili jer sam htio biti čim komforniji, tamo nisam napredovao. Zbog svoje muzike sam se morao promijeniti, ili me ona promijenila, ne znam…
Meni osobno, 2020. je bila najbolja godina do sada što se uspjeha tiče. Najčešće sam bio vrlo opušten i odmoran, i čini mi se da je sve to došlo kao nekakva naplata i nagrada za trud i ustrajnost. Nekad sam puno razmišljao o prošlosti i budućnosti, ali više to ne radim. Fokusiran sam na svoj rad i ne gubim vrijeme na razmišljanje van stvaranja. Rekao bih da sam u stanju mindfulnessa, i to sve zbog stvaranja muzike. Kad radiš nešto što voliš svaki dan onda se to broji! Ljudi misle da su nagrade i priznanja jako bitni i da sa sobom nužno nose uspjeh i novac, ali to nije tako. Karijera je nešto što se gradi dugo vremena i ima uspone i padove. Što dulje gradiš karijeru, to će ona biti kvalitetnija. 2020. je samo jedna godina u mojoj karijeri.
6. Vjerujem da smo najbliže Kreatoru onda kada smo kreativni, a kad se spojimo na taj izvor kojeg svi nosimo u sebi da tada naši talenti izlaze van. Što je za tebe taj izvor koji se pretvara u rijeku glazbe i umjetnosti?
To sam najbolje osjećao k’o klinac dok nisam bio zatrovan informacijama i svijetom, dok nisam kužio te „odrasle stvari“. Negdje u pubertetu mi se ta voda počela mutiti, a to stanje se pogoršalo početkom 20-ih. Ali, uspio sam ponovno pronaći sebe i vratiti se na početak – a to je bilo k radosti stvaranja. Neki kroz ovaj život samo prelete, neki previše razmišljaju. Ja sam definitivno taj koji je tada previše razmišljao i morao sam u jednom trenutku sve to srušiti, pojednostaviti i pronaći modus funkcioniranja koji mi paše i koji mi je prirodan. Kad sam se odlučio raditi muziku neopterećeno, onako kako ja želim bez obzira na sve, onda mi se vratio onaj feeling iz djetinjstva. Opet sam mogao uživati u glazbi i vratiti se skladanju. Sad sam cijelo vrijeme u tom modu i jako mi to odgovara. Bilo kako bilo, nikad ne možeš odlučiti napisati jaku, duboku, višedimenzionalnu pjesmu. To se jednostavno dogodi samo od sebe. Ja još uvijek ne znam kako se točno pišu pjesme. Mislim da to jednostavno moraš raditi svaki dan, bez obzira na sve.
7. Primijetila sam da voliš opasne vode? Ima li nešto čega se bojiš u životu?
Osim smrti, ne. Ne bih htio skakati s padobranom, malo se bojim visine, ali nemam baš neki strah od toga, bar mislim. Zapravo me jedino strah da ne umrem prije nego sam dao sve od sebe, završio sve te pjesme i albume. Moj rad mi je iznimno bitan jer znam da to ne radim samo zbog sebe. Možda će to nekome pomoći, možda će nekome neka moja pjesma biti bitna, kao što su neke pjesme i albumi meni bili bitni. To mi je najveća nagrada, uz ono što sam spomenuo na početku, zbog toga umjetnost i jest tu, da te stavi u poziciju da nadiđeš svoje postojanje i svoje probleme, da ti pojača ekstazu ili da te smiri. Kad si u poziciji da radiš tako nešto onda se često osjećaš i odgovornim. Ja sam se zapravo oduvijek tako osjećao. Zato i jesam toliko predan tome!
8. Pratila sam na IG tvoj trodnevni post u Gorskom Kotaru. Možeš li nam reći nešto o tome?
Glavna motivacija mi je bila vježbanje zahvalnosti. Kad se odrekneš nečega što ti je toliko svakodnevno i normalno, osjećaš se totalno drugačije. Do neke mjere postaneš druga verzija sebe, neki novi ti. Tu dolazi do inspiracije, novih spoznaja. Nije mi bilo niti približno teško kao što sam mislio da hoće. Zapravo mi je bilo fenomenalno. Bio sam sam, što volim, nisam imao kaj za jesti, pio sam izvorsku vodu i bio sam tamo gdje mi je najljepše – na izvorskom dijelu Kupe. Nakon dan i pol, kad me prošla kriza i prestala boljeti glava, osjećao sam se kao da lebdim. U ta tri dana nisam napisao niti jedan stih niti sam razmišljao o muzici. Meditirao sam, radio vježbe disanja. Cijelo vrijeme sam bio sam, a nije mi bilo dosadno. Toliko je lijepo kad si toliko čist od svega.
9. I za kraj, što za tebe znači biti dobro?
Za mene biti dobro znači živjeti u mjestu pokraj šume i rijeke, s malo stanovnika, imati svoj komadić zemlje, svoju drvenu kuću s glazbenim studijom i klavirom i živjeti tamo sa svojom obitelji. Imati nekoliko fenomenalnih prijatelja na koje uvijek možeš računati i puno poznanika na koje ne trebaš nikada računati, ali ti je lijepo vidjeti ih s vremena na vrijeme. Svaki dan biti u prirodi, na rijeci, biti u ribolovu, svaki dan stvarati muziku i biti inspiriran, pokušati pomoći nekome na bilo koji način. Živjeti jednostavno, ali ispunjeno. Živjeti od muzike i prirode.
Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.
Indira Juratek
Foto: Filip Gržinčić
POST COMMENT