što je život

Marina Ćosić: Što je to, zapravo, život?

 

Znam da ste razmišljali o tome. Što je život, koliko mi znači, odakle dolazimo i kamo idemo jednom kada ovdje završimo svoju priču…? Koja je svrha života, ima li nešto više tamo negdje gore, postoji li utjeha i nagrada za dobro obavljen posao, lijepo odživljenu stvarnost…? Isplati li se ‘biti dobar’ da bismo s druge strane dobili pohvalu, vječno blaženstvo ili nešto treće što zamišljamo da dolazi poslije? Čemu sve ovo?

Tko ima odgovore na ova pitanja? Trebamo li ih uopće znati? Ako bismo ih znali, bismo li nešto u svom životu promijenili?

Puno je pitanja, da. Nekako pretpostavljam da se većina ljudi suoči barem s nekima za života te isto tako da većina odluči ne ulaziti dublje u te sfere. Ulazak u dubine znači suočavanje sa samim sobom, a upravo je to najveći izazov koji možemo imati. Jer kakve god su nam okolnosti u životu, ne suočavamo se s njima, nego sa svojim reakcijama ili odgovorima na iste; sa samima sobom.

Odgajana sam u katoličkom okruženju. Većinu djetinjstva bila sam u strahu od grijeha te pakla kao posljedice istih. Mislim da sam možda vjerovala da se sve ‘loše’ misli, riječi i djela negdje popisuju, zbrajaju, umanjuju zbrojem dobrih te da na kraju netko odluči idem li gore ili dolje. Što ako je kao na ispitu, pa mi nedostaje samo jedan bod za prolaz?

što je život

Dvije jednostavne istine

Bilo kako bilo, jedino što u ovom trenutku znamo jesu dvije jednostavne istine – da se svi rodimo te da svi umiremo. Teoretizira se, nagađa, istražuje, dokazuje, kanalizira, komunicira, vidi i osjeti, poneki i dožive. Jasno je da nešto prije postoji, a postoji i nešto poslije. Ono što prividno imamo, ono na što imamo utjecaj jest prosječan ljudski vijek. Osamdesetak godina. Zamislite, 80 godina.

Ako na vremenskoj crti uzmemo samo jedan kratak period u znanoj povijesti od 10.000 ili 100.000 godina, onda se prosječan ljudski život na toj istoj vremenskoj crti čini gotovo kao zrno prašine.

što je život

Baš kao da zamislimo da možemo letjeti pa se dignemo iznad kuće ili zgrade u kojoj živimo pa odemo visoko u planine pa se vinemo do oblaka, iznad oblaka, Zemlja poprima drugačiji oblik, a mi letimo, lebdimo sve više i više, uspinjemo se prema tamnom prostranstvu, prema Mjesecu i zvijezdama. Zemlja je sve manja i manja, gotovo je nestvarna dok dižemo glavu i gledamo u beskonačnu tamu prošaranu neobičnim nebeskim tijelima. Kakav je osjećaj gore? Kakav je osjećaj promatrati Zemlju, tako malenu i nebitnu, tek usputnu stanicu u polju beskonačnosti i prosječan ljudski život od oko osamdesetak godina? Gdje su sada problemi, odnosi, susjedi, računi, krediti, drame i ostale bitnosti?

Vrijeme je za povratak. Sad se spustimo ravno kroz sve sfere, kao Felix strmoglavimo se natrag do poznate zeleno plave kugle, jedinog doma koji poznajemo, ravno do našeg radnog stola. Jesmo li zatočeni na ovoj planeti? Jesmo li zatočeni u svojim umovima, projekcijama i vremenskim crtama? Ili smo slobodni? Puno je pitanja, da, a ovo kratko putovanje u beskonačnost može pomoći odgovoriti na neka.

što je život

Sada je jedino što imamo

Kako se meni čini, bez obzira u kakve okolnosti dođemo na ovaj svijet, svi dođemo s jednakom količinom potencijala. Potencijal vidim kao nešto što ne postoji, ali se može stvoriti. Kao da svi imamo jednaku količinu velikog praznog prostora kojeg možemo ispuniti svojim tvorevinama. Mislima, riječima, djelima, namjerama, uvjerenjima.

I nije stvar što će biti poslije, jer poslije ne znamo, nego je stvar što stvaramo sada. Jer zaista, sada i ovdje jedino je što imamo, i svaka misao, riječ, djelo i namjera postaju cigle od kojih gradimo sami sebe, fragmenti kojima sastavljamo svoj život. Ako su nam misli ružne, tužne i teške, i naš će život biti utoliko ružan, tužan i težak. Ako su nam riječi ružne, ako su nam djela ružna, naš život je pakao sada, ne moramo ga čekati na kraju puta. U tome živimo, u tome se mariniramo, pakao je naša stvarnost.

što je život

S druge strane, raj također stvaramo sami. Opet birajući kako želimo vidjeti i doživjeti svaki dan, a sve počinje upravo od ovog trenutka sada, jer drugo ništa ne postoji. Ono što je bilo otišlo je u nepovrat, a ono što će biti još nije stiglo.

Svrha života dakle nije zaraditi bodove za otvaranje najboljih vrata na konačnoj destinaciji, već biranje najboljih cigli od kojih ćemo sami sebe izgraditi. Svrha postojanja je ona koju mu sami odlučimo dati; svrha života je život sam. Svi imamo jednaku količinu praznog prostora, samo je na nama da odlučimo čime ga želimo ispuniti.

Naposljetku, sve vodi k istome. Spoznaji. Shvaćanju. Razumijevanju. Rastu. I tamo na kraju ove kratke vremenske crte, nekom novom iskustvu.

što je život

Marina Ćosić

– Izniman je blagoslov razvijati svjesnost, učiti, rasti i spoznati ono što sam došla ovdje biti. Blagoslov ovog vremena je moći to živjeti svaki dan i pretvoriti u posao. Pretačem svoj senzibilitet u brand & lifestyle fotografiju, online edukaciju i širenje ljepote i svjetla na svom putu, iz beskraja u beskraj. Umijeće življenja.

 

 

Foto: Marina Ćosić

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)