mindful journaling

Mindful journaling – pisanje kao put samoiscjeljenja

 

Na samom početku mog putovanja kojeg danas nazivam osobnim rastom i buđenjem, bila sam u dubokoj depresiji, prilično ljuta i razočarana, te vrlo vrlo neraspoložena, naročito prema savjetima ili „kako si pomoći“ metodama.

Razmišljam odavde – što bi Maja iz tog doba opće mogla (ne htjela) čuti i kojim bih joj savjetima pristupila iz ovog iskustva. S obzirom da je moj najveći outlet (i posljedično, početak healinga) u to doba bila fotografija i poezija, zadržala bih se na pisanju i bilježenju misli, na vrlo mindful i ljekovit način.

Većina nas u journaling kreće s „Dragi dnevniče, danas je bio topao i sunčan dan…“ i to je potpuno u redu, vrlo potrebno i najefektivnije u pogledu razvijanja vještine osvještavanja i bilježenja naših misli i osjećaja.

Moj journaling je takav da kad sam u intenzivnom razdoblju događanja (kao npr. nedavno kada sam bila na festivalu s pregršt radionica, uvida, otvaranja i lekcija), bilježim činjenice, podsjetnike na otvorene uvide, zaključke i lekcije, a onda po povratku si dam vremena i zapišem svoje emocije i misli u vezi svega doživljenog.

mindful journaling

U svakodnevnom journalingu, najviše mi pomaže mindfulness.
Duboki, svjesni udah pomoću kojeg se vratim u tijelo te osjećanje tijela (pro tip: svaki dan se fokusiram na drugi dio tijela, najčešće neki potpuno zanemaren poput stražnjeg dijela koljena ili pete ili trećeg prsta na desnoj nozi – što specifičnije, to bolje).
Prvo ovdje napravim kratki pregled fizičkog tijela – kako se osjećam, ima li smetnji, zateže li me negdje nešo, ima li boli ili nelagode?
Često se emotivna bol reflektira na fizičko tijelo, a nismo je ni svjesni ili je ignoriramo.
Bolovi u ramenima npr. mogu biti refleksija frustracije, ljutnje i tereta kojeg više ne želimo nositi. Važno je dati si nekoliko svjesnih trenutaka za „analizu“ i prepoznavanje. Tijelo je intuitivno i mudro i vrlo će lako dati informaciju radi li se negdje o samo fizičkom (npr. spavala sam u čudnoj pozi pa me zato boli vrat) ili je pozadina ipak emotivna (problem koji imam s mamom ili partnerom me jako tišti i žulja). Zaista, sve što je potrebno je postaviti pitanje (samoj sebi, svojoj podsvijesti).

mindful jiurnaling

Nakon ovog malog i kratkog pregleda, otvaram dnevnik i počinjem s pisanjem.
Ili se prepustim i pišem intuitivno, što god mi dođe i želi izaći iz mene ili strukturiram pisanje sama.
Osobno, najviše benefita imam od pisanja gdje odgovaram na pitanja. A pitanja postavljam na način da se prilagodim situaciji i zamislim kakvo bih pitanje postavila nekom drugom tko ima isti ovakav problem.

Npr. problem je bračnog karaktera, ne znam kako svoje osjećaje iskomunicirati s partnerom.
Neka od pitanja koja ću si postaviti su sljedeća:
1. Kako se osjećam kada razmišljam o problemu?
2. Gdje u tijelu osjećam emociju i kako se ta emocija zove, ima li boju i oblik, je li statična ili „živa“?
3. Što trebam od svog partnera?
4. Što želim od svog partnera (ovime se dugoročno učim razlici između realne potrebe i nerealnih očekivanja)?
5. Kako mu ja mogu pomoći da dođe do razine koja će meni biti zadovoljavajuća?
U kontekstu partnerskih odnosa, izuzetno važan dio je i pregled, odnosno osvještavanje naše odgovornosti pa će drugi dio pitanja biti ovakav:
1. Kako se osjeća moj partner, razmišljam li opće o tome?
2. Jesam li mu podrška ili samo pridonosim svojim teretom?
3. Što on želi od mene i kako se ja osjećam po tom pitanju?
Pitanja zatvaram sekcijom o zajedništvu:
1. Kako možemo bolje komunicirati?
2. Kako se možemo lakše i ugodnije povezati?
3. Kome se možemo obrtiti za savjet ili pomoć?

mindful journaling

Pisanje dnevnika može biti i prozaično, na način da sami uvedemo svoj um i srce u područje gdje će im biti lako otvoriti se i izliti informacije.
Npr. :
„Sjećam se kada smo se jednom šetali pored rijeke, kada si me slušao i kada sam osjećala_________“
„Kad pomislim na tebe, osjećam (se) ______________“
„Želim ti reći _______“
„Kada smo zadnji put bili u ovakvoj situaciji, ____________“

Pisanje dnevnika ne mora biti ritual (iako ovo najsnažnije potičem), ono obuhvaća i sve one male svakodnevne momente kada nam nešto interesantno padne na pamet, kad se sjetimo ideje ili misli kojom se želimo pozabaviti – zapišemo si kao podsjetnik da imamo za kasnije (nevažno je hoćemo li se vratiti toj misli ili ne, sama činjenica da smo joj dali pažnju je dovoljna).

mindful journaling

Svemu ovome bih dodala i poticaj za bilježenje snova, na način da po buđenju, zabilježimo sve čega se možemo sjetiti – likova, mjesta, ambijenta, boja, mirisa, zvukova. Snovi nam često daju interesantne uvide i odgovore, smjernice ili samo ideje u kom pravcu krenuti ili čime se u sebi pozabaviti.

U ono doba, kada sam bila na samom dnu, zpravo sam se bojala pisati. Bojala sam se svojih emocija, njihove siline, bila sam nestrpljiva i jedva čekala da sve završi i zato mi je maksimum koncentracije bio „nadrogrirati se tužnom muzikom“, isplakati i pisati poeziju . Nije mi žao, naravno, ali voljela bih da danas odavde mogu pročitati svoje misli iz tog doba.

Zato te potičem i ohrabrujem – piši.

Piši dušo. Nevažno je što piše, nevažno je kako. Onaj trenutak u kojem iz sebe na papir istresaš tugu je ono što je važno. Tu kreće healing i stvarno, divno iscjeljenje.

Naravno, ako u bilo kom trenu osjetiš poziv i potrebu, obrati se nekome tko ti može olakšati i pomoći.

S ove strane boli nas je puno koji jedva čekamo raširiti ruke i pružiti makar samo zagrljaj.

Namaste.

 

Maja Mačković 

– Regresoterapeutkinja i trenerica mindfulnessa, hiper kreativka sa zlatnim rukama. Svoje traume i boli sam pretvorila u iskustva pomoću kojih danas vodim žene na put samoiscjeljenja i ljubavi prema sebi. Njegujem menstrualnu mudrost, ženske cikluse, živim svoju slobodu i obožavam život.

 

mindfulmind.eu

 

Foto: Unsplash

Regresoterapeutkinja i trenerica mindfulnessa, hiper kreativka sa zlatnim rukama. Svoje traume i boli sam pretvorila u iskustva pomoću kojih danas vodim žene na put samoiscjeljenja i ljubavi prema sebi. Njegujem menstrualnu mudrost, ženske cikluse, živim svoju slobodu i obožavam život.

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)