parallax background

Dobra knjiga: Fontana mladosti – Kako će vam 16-satni POST promijeniti život

nika turković
Nika Turković ima novi singl kojeg ne možemo pusti(ti) iz glave
lipanj 23, 2021
prirodna zaštita od sunca
Ljeto i vrućine su tu: napravite prirodnu zaštitu od sunčevih zraka
lipanj 23, 2021

 

Redatelj, novinar i trener intervalnog posta i meditacije P. A. Straubinger, nutricionistica i kineziologinja Margit Fensl te trenerica i konzultantica za razvoj ljudskih potencijala, osobni i organizacijski razvoj Nathalie Karré udružili su svoje stručno znanje i iskustvo u knjizi „Fontana mladosti“ (Egmont, 2019.) u želji da promoviraju znanstveno utemeljene dobrobiti intervalnog posta.

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća japanski biolog Yoshinori Ohsumi započeo je istraživati stanični proces autofagije i došao do ključnih spoznaja kako on funkcionira što mu je 2016. godine donijelo Nobelovu nagradu za medicinu.

Fontana mladosti, P. A. Straubinger; Margit Fensl; Nathalie Karré

Pojava autofagije prvi je put zamijećena u pokusima na štakorima šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pokusnim je životinjama tijekom dužega vremenskog razdoblja uskraćivana hrana i znanstvenici su zamijetili da „gladujuće“ stanice formiraju mjehuriće (vezikule) u kojima razgrađuju dijelove stanice. U to je vrijeme i skovan naziv autofagija od grčkih riječi „auto“ (samo) i „phagein“ (jedenje). Dakle, u prijevodu „jesti samoga sebe“. Unatoč tome što sâm naziv budi negativne konotacije, autofagija se zapravo više odnosi na procese samočišćenja i regeneracije nego na jedenje samoga sebe.

Kao u svim složenim procesima, i u stanicama se događaju pogreške. Bjelančevine se mogu pogrešno razmotati stvarajući bjelančevinske nakupine, a defektni mitohondriji proizvoditi otrovne tvari narušavajući zdravlje stanice. Ako stanica ne može popraviti svoje oštećene dijelove, mora ih se nekako riješiti. Stanica prepozna stanični „otpad“ i stvara oko njega mjehurić, autofagosom (nešto poput vreće za smeće) koji se zatim premješta u lizosom (reciklažno postrojenje stanice) gdje se njegov sadržaj razgrađuje u sastavne dijelove i zatim reciklira. Dakle, autofagija ne služi samo pribavljanju energije u vrijeme gladovanja, nego ponajprije regeneraciji i zdravlju same stanice jer previše nakupljenih metaboličkih krajnjih proizvoda i drugog „otpada“ u staničnoj unutrašnjosti za posljedicu imaju bolesti, prijevremeno starenje i, naposljetku, smrt stanice.

fontana mladosti

Oshumijev istraživački rad skrenuo je pažnju šire znanstvene javnosti na autofagiju i post koji je aktivira, što je u posljednjih deset godina dovelo do ozbiljnog preispitivanja postojeće prehrambene paradigme koja preporučuje češće jesti više umjerenih do manjih obroka tijekom dana. Nakon što su otkrivene prednosti autofagije ne samo u čišćenju stanice nego i u njihovoj obnovi mijenjaju se stavovi o postu kao postupku koji šteti metabolizmu i ljudskom tijelu općenito. Štoviše, najnovije preporuke relevantnih stručnjaka idu u smjeru poželjnosti prakticiranja posta. Njegovi pozitivni učinci zabilježeni su kod metaboličkih procesa, u radu imunosnog sustava, srca i mozga (pamćenje). Nadalje, pomaže u smanjenju masnih naslaga i očuvanju mišićne mase.

Knjiga „Fontana mladosti“ nudi konkretne savjete kako uklopiti intervalni post u svoju svakodnevicu. Iako je već 12 sati posta dovoljno za pokretanje procesa autofagije još duža razdoblja bez unosa hrane u organizam doprinose njegovoj većoj učinkovitosti. Stoga se preporučuju metode 16:8, 18:6 ili 20:4 pri čemu razdoblje posta traje 16, 18 ili 20 sati u jednom danu dok se unutar 8, 6 ili 4 sata jedu planirani obroci. S vremenom se može početi prakticirati i cjelodnevni post jednom tjedno, pa svaki drugi dan ili post od nekoliko dana jednom ili više puta godišnje. Osim uputa o provedbi posta, autori su obradili i teme detoksikacije organizma kao i primjerene prehrane prema tipu metabolizma. U završnim poglavljima, osvrnuli su se na psihološke aspekte jedenja jer oni itekako utječu na vrstu i količinu namirnica koje konzumiramo kao i na učestalost njihovog unosa u tijelo.

fontana mladosti

Važno je razlikovati i odvojiti nutritivni od psihoaktivnog učinka hrane. Kao što smo spomenuli, naše fizičko tijelo bilo bi sretnije s manjim količinama zdravije hrane. S druge strane, naše „emocionalno tijelo“, odnosno psiha, želi onu slatku, masnu i tešku hranu koja uzrokuje niz kroničnih civilizacijskih bolesti. Pa ipak, hranu se ne bi trebalo (zlo)upotrebljavati u smislu da njome zadovoljavamo svoje emocionalne potrebe i nedostatke, jer to iz jela uklanja užitak i veselje i u konačnici šteti našem tijelu. Pored emocionalnog jedenja i asketskog odricanja koje zagovaraju mnoge religije, postoji i treći način – svjesno jedenje, odnosno neopterećeno uživanje u hrani. Iz Indije, primjerice, uz asketski dolazi i tantrički put koji teži „prosvjetljenju“ putem svjesnog uživanja u čulnim iskustvima. Premda se tantra obično povezuje sa seksualnošću, ona se odnosi na sva čulna iskustva, pa time i na kulinarske užitke, odnosno uživanje u hrani. Tu čovjek nije odvojen od svojih osjetila nego ih ciljano rabi za svoje prosvjetljenje – i za to biva nagrađen – užitkom.

Upravo zato što naše prehrambene navike nisu određene isključivo osjetom gladi, za zdraviji režim prehrane nije dovoljno okrenuti se organski uzgojenim namirnicama, postiti i sl. već i posvetiti se svom osobnom razvoju. Ukoliko živimo u skladu sa svojim uvjerenjima i prioritetima, osjećamo se sretno i ispunjeno onda nema mjesta ovisnostima i svim drugim nepoželjnim neumjerenostima u našem životu.

Već danas posijte sjeme budućnosti. Kakvo će nam biti zdravlje i kondicija u budućnosti određuje ono što činimo danas.

 

Ostale prijedloge knjiga koje valja pročitati potraži u rubrici DOBRA KNJIGA.

 

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja; autorica stranice Inspiracija.net

 

Foto: Pexels

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.