Domaći kruh: recept kako ispeći najbolji kruh!

 

Proučavajući povijest kruha zapravo proučavamo povijest civilizacije, jer je upravo kultiviranje žitarica omogućilo čovječanstvu prijelaz iz lovačko-nomadskog života na život kakav danas poznajemo.

Mrvice kruha možemo slijediti u daleku prošlost, a ti tragovi nas vode na Bliski istok, u plodne doline rijeka, prije devet tisuća godina.

Priča o kruhu

Kruh kakav danas poznajemo prvi su pravili Egipćani. Zapisano je da su u Egiptu robovi mijesili tijesto nogama, a onda bi se to tijesto peklo u hljebovima okrugla ili duguljasta oblika. Kruh za pučanstvo pravio se od ječmenog brašna, dok se pšenično brašno čuvalo samo za imućne i faraonov dvor. Hljebovi kruha upotrebljavali su se i kao novac pa bi se slugama primjerice plaćalo kruhom. Kako se žito iznimno cijenilo trgovci širom svijeta žitom su plaćali robu koju bi kupovali.

Rimljani su imali prve javne pekarnice u kojima se mogao kupiti domaći kruh kao i danas. Te je pekarnice nadzirala država kako bi omogućila kvalitetu proizvodnje. Već u to doba upotrebljavali su se strojevi za miješanje tijesta. Stroj je bio jednostavan: okrugla veća posuda s plosnatim štapom kojim se brašno miješalo s vodom i tako dobivalo tijesto. Imućne rimske obitelji imale su vlastite peći i pekarnice, a dokazi o tome pronađeni su u iskopinama Pompeja.

Rani srednji vijek bilo je „mračno doba“ za mnogo toga pa čak i za kruh. Zbog teških uvjeta koji su zavladali kruh se pripremao od jeftinijih žitarica poput zobi, raži i ječma. Takav kruh se teško dizao i bio je vrlo taman.

Kako su stoljeća prolazila kruh je ponovno postajao i lakše dostupan zahvaljujući vođama koji su, znajući da glad sa sobom nosi pobunu, dali sve od sebe da cijena kruha ostane stabilna. Poznato je da ni najbolji zakoni nisu mogli spriječiti Francusku revoluciju kada je Marija Antoneta saznavši da se svjetina buni zbog nedostatka kruha, izrekla povijesnu rečenicu “Neka jedu kolače!”

Danas se čini kao da se nad kruh opet nadvijaju sjene „mračnog doba“. Gotovo da nema dana, a da ne nabasamo na članak o brojnim predrasudama o kruhu. U toj šumi raznih informacija pitamo se jesti ili ne jesti kruh? Kako, koliko i koji? Pšenični kruh, integralni kruh, kukuruzni kruh, kruh bez kvasca i glutena, heljdin kruh?

S druge strane, pitamo se i kakva je to čarolija na snazi kad se brašno, sol i voda uspiju gotovo alkemijom pretvoriti u mirisnu i hrskavu poslasticu kojoj je tako teško odoljeti. Ako si ikad sam/a pekao/la kruh, onda znaš da je sve u harmoniji, a miješanje kruha je prava meditacija.

Radi toga, donosim ti meni osobno najdraži recept za najbolji kruh, jer nema puno posla, a rezultat je vrhunski. Zapamti da je najkvalitetniji onaj kruh čije sastojke možeš kontrolirati, dakle domaći kruh, a po mogućnosti da i njegova priprema nije zahtjevna.

Recept za najbolji domaći kruh

Potrebni sasatojci: 

– 450 g brašna (osobno preferiram raženo, međutim možeš upotrijebiti koje god. Bitna je napomena da se „teška brašna“ i bezglutenska brašna (raženo, zobeno, heljdino, slanutkovo) preporučuje miješati s nešto pšeničnog radi bolje ljepljivosti i dizanja tijesta. U omjeru 2/3 „teškog brašna“i bezglutenska i 1/3 pšeničnog).

– 350 ml vode

– 1 žličica soli

– 1 žličica suhog kvasca

Kako umijesti kruh?

Sastojke pomiješati zajedno bez mijesenja tijesta i ostaviti da odstoji oko 8 sati. Nakon dizanja tijesto na pobrašnjenoj podlozi presložiti i pustiti da odmiruje 15 min do ½ sata.

Pečenje kruha: kako ispeći kruh?

Pećnicu zagrijati na 250 °∁.

Tijesto staviti u pobrašnjenu posudu s poklopcem i staviti peći 30 min.

Nakon pola sata otklopiti posudu, premazati kruh s vodom i staviti peći još 5 min.

Nakon pečenja ovaj najbolji domaći kruh ohladi te namaži nekim finim slanim ili slatkim namazom. Uživaj u svojoj kreaciji i uljepšaj si početak dana uz dobar jutarnji kruh.

Možda vas zanimaju i sljedeći recepti: 

Kukruzni kruh – recept za domaći kukuruzni kruh 

Kiseli kruh – sourdough

Heljdin sirovi kruh 

Biskupski kruh u dvije varijante

Kruh bez kvasca 

 

 

Lana Mesić,

– spajam ljubav prema umjetnosti i hranu. Volim se izgubiti u eksperimentiranju s namirnicama. Smatram da svjesnost donosi odgovornost djelovanja. Uvjerena sam da nikad nije kasno za nove početke. Vjerujem da se s mačkama može razgovarati.

 

Foto: Unsplash