Naš mozak možda radi upravo onako kako je Freud pretpostavio prije 130 godina

Novo istraživanje sugerira da naš mozak ne promatra stvarnost pasivno, nego je neprestano predviđa na temelju prošlih iskustava. Upravo ta ideja iznenađujuće podsjeća na ono što je Sigmund Freud tvrdio još prije više od 130 godina. Donosimo što kaže moderna neuroznanost i zašto je to važno za način na koji doživljavamo sebe, druge ljude i vlastite životne obrasce.

Koliko ste puta bili uvjereni da znate što će netko reći prije nego što je uopće progovorio? Ili ste iz jedne poruke zaključili da je druga osoba ljuta, razočarana ili hladna, a kasnije se pokazalo da ste potpuno pogriješili?

Takve situacije lako pripišemo nesporazumu. No sve je više istraživanja koja sugeriraju da se iza njih krije nešto mnogo zanimljivije. Naš mozak ne promatra svijet kao kamera koja vjerno bilježi stvarnost. On neprestano pokušava predvidjeti što će se dogoditi sljedeće, a pritom se oslanja na sve što smo već proživjeli.

Upravo zato skupina psihologa i neuroznanstvenika sa Sveučilišta u Oslu smatra da moderna neuroznanost ponovno otkriva ideju koju je Sigmund Freud iznio još krajem 19. stoljeća. Iako se njihov jezik razlikuje, obje perspektive polaze od iste misli – iskustvo sadašnjeg trenutka u velikoj je mjeri oblikovano onime što smo doživjeli prije. Umjesto da svijet doživljavamo potpuno objektivno, naš ga mozak neprestano interpretira kroz vlastite obrasce i očekivanja.

Naš mozak ne čeka stvarnost – on je pokušava predvidjeti

Dugo se vjerovalo da mozak funkcionira poput računala koje najprije prikuplja informacije iz okoline, a zatim ih obrađuje. Danas sve više neuroznanstvenika govori o drukčijem modelu.

Prema teoriji prediktivne obrade (predictive processing), mozak stalno stvara pretpostavke o tome što će se dogoditi. Tek nakon toga uspoređuje svoja očekivanja sa stvarnim informacijama koje dolaze putem osjetila. Drugim riječima, stvarnost ne doživljavamo tek kada je vidimo. Velik dio onoga što opažamo oblikovan je onime što smo već naučili, zapamtili ili iskusili.

Takav način rada iznimno je učinkovit. Omogućuje nam da brzo reagiramo, prepoznajemo opasnosti i donosimo odluke bez dugotrajnog promišljanja. No ista sposobnost ima i svoju drugu stranu. Ako su naša očekivanja pogrešna, pogrešno ćemo protumačiti i situaciju koja se nalazi pred nama.

Zašto od ljudi često očekujemo ono što smo već jednom doživjeli

Netko kasni deset minuta i odmah pomislimo da nas ne poštuje. Partner odgovori jednom kratkom rečenicom pa zaključimo da se udaljio. Novi kolega podsjeti nas na osobu koja nas je nekada razočarala i prije nego što ga upoznamo, osjećamo nelagodu.

U takvim trenucima ne reagiramo samo na ono što se upravo događa. Reagiramo i na cijelu zbirku prijašnjih iskustava koju naš mozak nosi sa sobom.

Ako smo tijekom života često doživljavali kritiku, lakše ćemo je prepoznati čak i kada ona nije bila ničija namjera. Ako smo više puta bili odbijeni, naš će mozak mnogo brže očekivati novo odbacivanje. To ne znači da je stvarnost uvijek takva. Znači da naš unutarnji sustav predviđanja pokušava zaštititi ono što smatra poznatim.

Freud je taj proces opisivao drugim riječima

Kada je Sigmund Freud prije više od 130 godina razvijao temelje psihoanalize, tvrdio je da velik dio naših misli, osjećaja i reakcija nastaje iz nesvjesnih procesa. Smatrao je da iskustva iz prošlosti nastavljaju oblikovati način na koji doživljavamo ljude i događaje u sadašnjosti.

Danas neuroznanstvenici ne koriste isti rječnik, ali dolaze do iznenađujuće sličnog zaključka. Umjesto nesvjesnih želja i konflikata govore o prediktivnim modelima koje mozak neprestano stvara kako bi što uspješnije predvidio budućnost.

Zanimljivo je da novo istraživanje ne pokušava dokazati kako je Freud bio u pravu u svemu. Autori ističu da se moderna neuroznanost i psihoanaliza razlikuju u mnogim važnim pitanjima. Ono što ih povezuje jest temeljna ideja da naš doživljaj svijeta nije pasivno promatranje stvarnosti, nego aktivan proces u kojem prošlost neprestano sudjeluje u oblikovanju sadašnjosti.

Ako vas zanima kako su nastale Freudove ideje i zašto je upravo on obilježio razvoj moderne psihologije, više o njegovu životu i psihoanalizi možete pročitati u našem tekstu Sigmund Freud – otac psihoanalize.

Zašto iste obrasce nije lako promijeniti

Ljudi često kažu da žele razmišljati drukčije ili prestati ponavljati iste pogreške. To zvuči jednostavno, ali naš mozak promjenu ne doživljava kao novu odluku. Za njega je promjena prije svega novo iskustvo.

Stari obrasci opstaju zato što su se godinama potvrđivali. Svaki put kada očekujemo određeni ishod i on se doista dogodi, naš mozak dodatno učvršćuje uvjerenje da je njegovo predviđanje bilo ispravno. Tako nastaju obrasci koje poslije nazivamo navikama, uvjerenjima ili životnim scenarijima.

Istodobno, upravo sposobnost mozga da mijenja svoje veze i prilagođava se novim iskustvima daje razlog za optimizam. Taj se proces naziva neuroplastičnost i smatra se jednim od najvažnijih otkrića moderne neuroznanosti.

Zahvaljujući njemu, naš mozak nije statičan organ koji jednom zauvijek usvaja određene obrasce, već se može mijenjati tijekom cijelog života.

To ne znači da se duboko ukorijenjena uvjerenja mijenjaju preko noći. No svaki put kada doživimo iskustvo koje je drukčije od onoga što smo očekivali, mozak dobiva priliku prilagoditi svoja buduća predviđanja. Upravo zato promjena nije pitanje snage volje, nego procesa učenja koji se odvija kroz stvaran život.

Svako novo iskustvo može napisati drukčiju priču

Ako nas je ovo istraživanje nečemu podsjetilo, onda je to činjenica da ne živimo samo u svijetu oko sebe. Živimo i u svijetu koji naš mozak svakoga dana iznova stvara od sjećanja, iskustava i očekivanja. Dobra je vijest da taj unutarnji svijet nije dovršen. On se mijenja zajedno s nama.

Naš mozak neće prestati predviđati budućnost, ali možemo mu dati dovoljno novih iskustava da počne predviđati nešto ljepšu. Upravo se u tome krije jedan od najljepših načina da budemo dobro – ne zato što će svijet postati savršen, nego zato što ćemo ga napokon početi gledati očima koje nisu zarobljene prošlošću.

 

Možda vas zanimaju i sljedeće teme:

Jedno psihološko pitanje može otkriti zašto se osjećate moćno ili nemoćno u životu

Što zapravo znači živjeti dobro? Znanstvenici predlažu iznenađujuće jednostavan odgovor

Četiri faze života prema Carlu Jungu: zašto se nakon 40. godine mijenjaju naši prioriteti

 

Foto: Magnific