Sjeme dobra: Dražesni pupoljci svibanjski

Živjeti u skladu sa svojom biologijom…

Napokon sam se počela više kretati po vrtu. Osim laganog sunčanja i obroka koje sve češće jedemo vani, pripremila sam i gredice za sadnju.

Naravno, osim onih dijelova koji su nastanjeni biljkama od prošle godine. Od njih, najviše uživamo u rikoli, koja ima fantastičan okus i daje barem dvije salate za ručak tjedno, a i to će se povećati. Ako imate mjesta za jednu „salatnu“ biljku, preporučujemo rikolu. Uopće neću ulaziti u zdravstvene prednosti ove biljke, nego bih voljela pohvaliti lakoću uzgoja, koji se svodi na to da je povremeno zalijete ako nema kiše. Niti je napadaju nametnici, niti je invazivna, stalno daje prinos do kraja jeseni, a razvija i slatke žute cvjetiće za kojim pčele luduju. Osobno sam svoju rikolu dobila od kolegice, koja mi je poklonila par sadnica domaće sorte iz svog vrta, no možete je lako uzgojiti iz sjemena ili kupiti sadnice. Rikola je najbolji vrtni korov koji to nije, a morat ću se svladati prije nego nastavim hvalospjeve…

Ove godine nisam puno komplicirala kod sadnje, pogledala sam koja biljka je bolji „susjed“ s kim, malo razmislila o poziciji s obzirom na sunce i krenula u akciju. Namočila sam sjemenje povrća u ohlađeni čaj od kamilice na nekoliko sati. Potom sam sitno sjemenje sam sadila u gnijezda, veće sjemenje na razmak i time sam si uštedila vrijeme i živce. Vidjet ću uskoro što će se primiti i koliko te prema tome prorjeđivati i dalje upravljati biljkama. Od povrća sam zasadila luk, rajčicu, papriku, tikvice, krastavac, kupus, špinat, salatu, šparoge i brokulu. Ako sam imala više sorti jednog povrća, a imale su sitno sjeme, stavila sam ih sve u isto gnijezdo. Moja intuicija je bila da će im vjerojatno biti lijepo skupa, a vrijeme će pokazati. Imala sam i nekoliko krumpira iz „špajze“ koji su lijepo proklijali, stoga sam i njih odlučila zasaditi. Što će od njih biti – ne znam, ali osjećala sam se eksperimentalno.

Uz lijepe sadnice jagoda mjesečarki od prošle godine, zasadila sam sada i sjeme šumskih jagoda. Jako me veseli pomisao da bi se koje sjeme moglo i primiti, jer okus šumskih jagoda je ultimativni okus iz mog djetinjstva. Na letimična mjesta u gredici sam dodala sjemenje kadifice i nevena za zaštitu od nametnika te dodatnu boju i veselost koju daju njihovi cvjetovi. Iza gredica sam zasadila sjemenke suncokreta, a ukoliko proklijaju, zamišljam veselu zavjesu od žutih cvjetova. Uz magnoliju i hortenzije sam posula sjeme bijelog digitalisa, bajkovitog šumskog cvijeta koji se često može vidjeti u engleskim vrtovima. Na kraju, uz japansku trešnju koja je smještena u zapadnom dijelu dvorišta, posadila sam sjeme ružičaste ehinaceje, koja voli osunčana mjesta. Sve to zvuči puno, ali vidjet ćemo što će uspjeti, a čeka me i lipanjska sadnja. Što je najbolje (ili najgore), kutijica puna sjemenja nije se značajno smanjila. Definitivno sam prošle godine imala „šopingholičarski“ problem kad je u pitanju vrt. No bilo je ljekovito, a sjeme može još trajati ako se pravilno spremi.

Na stranu vrt, ovaj tjedan sam službeno na 50 % trudnoće (and loading…). Dobra energija i raspoloženje me još drže. Zahvalna sam svaki dan na zdravlju i životnim okolnostima u kojima se nalazim. Iako su oni svakako i produkt godina rada i promišljanja, stalno sam svjesna koliko se brzo stvari mogu promijeniti i koliki sam dar primila. Znajući još da nosim curicu, dvostruko sam usredotočena da budem mirna, zdrava i snažna, samouvjerena i jednostavno bolja. Želim da jednog dana kad počne rasti odvojeno od mog tijela, vidi ženu koja sebe poštuje i voli život.

Lagano sam počela proučavati literaturu za porod i ubrzo shvatila da puno stvari neću moći kontrolirati. No čitajući o hypnobirthing-u (ili psihologiji poroda), shvatila sam da opet kao i sve u životu, možeš kontrolirati samo sebe i svoj um, odnosno način na koji reagiraš na dobro i loše koje dođe. Već samo prihvaćanje da je sve u redu dok god smo beba i ja zdrave i snažne mi je donijela unutarnji mir. Stoga dok uživamo u svibanjskim sunčanim i kišnim danima, bujajućem vrtu i pjevu ptica, odvojit ću i vrijeme za gradnju svog unutarnjeg mira. Nadam se da ćete i vi, unatoč svim teškim temama i situacijama u kojima se svakodnevno nalazimo, naći vremena za svoj unutarnji mir. I biljke, naravno. Bez njih ništa.

Eva Luna

– Okolištarka po struci, potajno želi biti Superwoman za rješavanje svjetskih problema. Pokušava krenuti od sebe. Ovisnica o knjigama i čaroliji, zaljubljena u mudrost Prirode i Svemira.

Foto: Pexels